REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2553/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. V. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik I. F., odvjetnik u Z., protiv tuženika Agencije za lijekove i medicinske proizvode, Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica S. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-159/2018-2 od 14. ožujka 2019., kojim je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1502/17-78 od 8. prosinca 2017., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužitelja D. V. odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika Agencije za lijekove i medicinske proizvode za naknadom parničnih troškova povodom odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu slijedećeg sadržaja:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu od 14. srpnja 2014., KLASA: 112-02/12-01/48, UR.BROJ: 381-14/178-14-08 kojom se tužitelju otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 30. siječnja 2012. izmijenjen Aneksom od 30. svibnja 2012.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto višeg stručnog suradnika – specijalista u OMCL-u, u Odsjeku za fizičko – kemijska ispitivanja u Odjelu službenog laboratorija za provjeru lijekova – OMCL ili na drugo odgovarajuće radno mjesto u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. prosinca 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je prvostupanjska presuda i naprijed citirani tužbeni zahtjev tužitelja je odbijen (toč. I. izreke) dok je toč. II. izreke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove postupka od 4.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presuda u roku od 8 dana.

3. Tužitelj podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 2. pozivajući se na revizijske razloge propisane čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) i kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. ZPP.

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu na način da se tužbeni zahtjev u cijelosti usvoji uz naknadu troškova postupka povodom revizije, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Odgovorom na reviziju tuženik osporava navode tužitelja i predlaže da se revizija odbaci smatrajući da je ista podnijeta zbog nedopuštenog revizijskog razloga (pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), podredno da se odbije kao neosnovana.

6. Revizija nije osnovana.

7. Prema čl. 392.a ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, dok pogreške u naznaci poslovnog broja predmeta u uvodnom dijelu presude, kao i način pisanja (red riječi u rečenici), naznaka imena svjedoka te navođenje datuma i naziva kiseline ne dovode u pitanje sadržaj utvrđenja na kojima sud temelji svoju odluku te je istu moguće ispitati.

9. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nezakonitosti otkaza ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, 93/14, dalje: ZR) te vraćanje tužitelja na rad.

10. Među strankama je sporno je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o otkazu ugovora o radu.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu višeg stručnog suradnika – specijaliste u OMC u Odsjeku za fizičko-kemijska ispitivanja u Odjelu službenog laboratorija za provjeru lijekova – OMCL,

- da je tuženik 14. srpnja 2014. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog više osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa i to: povrede propisa o zaštiti na radu, zaštiti od požara i eksplozija, davanje netočnih i nepotpunih podataka važnih za donošenje odluke poslodavca, nepristojno ponašanje zaposlenika prema drugim zaposlenicima, te činjenice potpunog gubitka povjerenja u nastavak međusobne suradnje s tužiteljem zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć,

- da se u odluci o otkazu navodi da je 5. ožujka 2014. u Odjelu službenog laboratorija Agencije došlo do eksplozije u kojoj su dvije radnice ozlijeđene i nastupila je materijalna šteta te da je do eksplozije prema mišljenju Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 4. lipnja 2014. došlo jer su se u boci koja je eksplodirala nalazili nitratni (NO3) i sulfatni (SO4) ioni čije porijeklo se može pripisati dušičnoj odnosno sumpornoj kiselini te da je uslijed ulijevanja nepoznatog volumena i koncentracije dušične i sumporne kiseline u bocu s organskim kemijskim otpadom uslijed nekompatibilnosti komponenata u boci došlo do snažne egzotermne reakcije te da se prema dnevnicima rada navedene kiseline koriste za pripremu (digestiju) uzoraka za analizu tehnikom ICP-MA,

- da se u odluci o otkazu navodi da iz Dnevnika rada tužitelja od 3. i 4. ožujka 2014. proizlazi da je upravo tužitelj u to vrijeme rado sa nitratnom kiselinom te da je tijekom istrage o sigurnosnom incidentu davao suprotne iskaze vezano za odlaganje (izlijevanje) otpadnih kiselina kao i da tuženik nije prihvatio navode iz obrane tužitelja,

- da se u odluci o otkazu navodi da iz obrane tužitelja u kojoj on opisuje svoj postupak s ostatkom otopine (da ju je odložio u novu, praznu bocu s natpisom "Kemijski otpad") proizlazi da je takvo postupanje suprotno pravilima struke i SOP-u Agencije "Gospodarenje otpadom" budući da na boci nije naznačio sadržaj kemijskog otpada koji je ulio u bocu čime da je postupio suprotno pravilima struke i SOP-u koji propisuje da se koncentrirane kiseline i baze (svaka odvojeno) odvojeno skupljaju u bocama od tamnog čvrstog stakla te da je nestavljanjem oznake opasne kiseline koja se u boci nalazi omogućio miješanje nekompatibilnog kemijskog otpada koji se mora odvojeno prikupljati što je dovelo do eksplozije u laboratoriju 1218, da se prilikom unutarnjeg nadzora nije mogao sa sigurnošću očitovati o količini vode u kojoj je razrijedio koncentriranu nitratnu kiselinu, koliki je volumen razrijeđene nitratne kiseline isipao, u koje i koliko boca, da ne zna gdje je završila boca u koju je izlio kiselinu a koju je ostavio u digestoru, a da je svoj boravak u laboratoriju 1218 u kojem se dogodila eksplozija spomenuo tek u obrani 3. srpnja 2014. nakon što je pozvan na iznošenje obrane na okolnost iskaza G. Ž.

- da se u odluci o otkazu ugovora o radu navodi da je tužitelj pokušao svoju odgovornost prebaciti na druge djelatnike time što je u obrani od 11. ožujka 2014. na okolnost iznošenja boce digestera iz laboratorija 1223 predložio saslušanje Ž. P. i T. K. koji su zaduženi za zbrinjavanje otpada, te da je u obrani od 3. srpnja 2014. naveo da izjava G. Ž. nije točna čime je implicirao da je dala lažan iskaz, pa da je takvo ponašanje zaposlenika ukazalo na nedostatak temeljene odgovornosti i njegov nekorektan, neprofesionalan i nelojalan odnos prema poslodavcu, što također čini važno obilježje teške povrede ugovora o radu i radne obveze, kao i da je iznošenjem neistina i vrijeđanjem nadređenih, neistinitim prikazivanjem poslovanja i odnosa prema radnicima u izrazito uvredljivom i negativnom svijetlu zaposlenik postupao suprotno odredbama čl. 74. Pravilnika o radu,

- da su V. B. F. i tužitelj jedini radnici koji su u prethodnim danima prije eksplozije radili s koncentriranom nitratnom i sulfatnom kiselinom, ali da se iz Dnevnika rada nije moglo vidjeti tko je od njih i kada izlagao otpad u jedinstvenu bocu,

- da tužitelj nije davao kontradiktorne izjave nakon incidenta u vezi s odlaganjem otpadne tekućine već je izjavio da je bocu isprao vodom, no da se ne može izjasniti koju je količinu vode upotrijebio te da na boci nije dodatno upisivao sadržaj koji je u istu ulio,

- da je tuženik prije otkazivanja tužitelju proveo savjetovanje s Radničkim vijećem koje se očitovalo da nije suglasno s prijedlogom.

12. Odredbom čl. 107. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

13. Točkom 5.4.2.3. SOP tuženika "Gospodarenje otpadom" koji je donesen 6. kolovoza 2012., a stupio na snagu 10. kolovoza 2012. i koji je bio na snazi u trenutku kada se dogodila eksplozija 5. ožujka 2014. bilo je propisano, između ostalog, da se aromatska i halogena otapala, kao i koncentrirane kiseline i baze (svaka odvojeno) odvojeno skupljaju u bocama od tamnog čvrstog stakla. Na bocama se nalazi naljepnica sa žutom oznakom "Kemijski otpad", a boce se nalaze u digestorima laboratorija.

14. Iz činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelj razrijeđenu otopinu koja je ostala nakon pripreme otopine odložio u staklenu bocu na kojoj je bila etiketa "Kemijski otpad". Tijekom postupka je također utvrđeno da tužitelj i radnik V. B. F. nisu posebno na bocama u kojima bi odlagali kemijski otpad označavali što u istoj odlažu, dok su ostali radnici to činili.

15. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev zaključivši da tuženik nije dokazao da je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa, odnosno nije dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz pa nisu ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu iz čl. 107. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/11 i 73/13, dalje: ZR), a smatrajući da tuženik nije dokazao da je tužitelj postupao suprotno pravilima struke odnosno SOP tuženika važećem na dan nastanka incidenta 5. ožujka 2014. odnosno nije dokazao da je tužitelj izazvao incident svojim neadekvatnim radom, niti da je tužitelj tuženiku davao različite izjave radi čega je došlo u opasnost poslovanje tuženika, već se očitovao i dopunjivao svoju obranu u skladu sa navodima na koje je bio pozvan da se očituje (različiti navodi u odnosu na prvotno iznijetu obranu od strane G. Ž.), a i da time što je predlagao saslušanje ostalih radnika na okolnost iznošenja boce u kojoj je odložio kemijski otpad iz laboratorija 1223 u laboratorij 1218 nije iznošenje neistina i da je ovlašten iznositi svoju obranu.

16. Također sud prvog stupnja zaključuje da odluka o otkazu nije dopuštena jer ista nije donijeta u skladu sa Pravilnikom o radu kojim je pitanje pretpostavki za redoviti otkaz ugovora o radu propisano drugačije nego odredbama ZR i to na način da u situaciji kada poslodavac namjerava otkazati ugovor o radu redovitim otkazom prvo treba pismeno upozoriti radnika na kršenje obveze iz ugovora o radu (čl. 70. Pravilnika o radu), budući da je ovo pravo za radnika Pravilnikom o radu povoljnije regulirano nego odredbama ZR (čl. 7. ZR).

17. Sud drugog stupnja prilikom donošenja odluke povodom žalbe tuženika primjenom čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP cijeneći sve provedene dokaze, kao i navode iz iskaza svjedoka G. Ž. koja je iskazivala da je tužitelj upravo u laboratoriju 1218 odložio bocu u koju je ulio ostatak otopine sa kojom je radio, a uzimajući u obzir da je utvrđeno da u laboratoriju 1223 (za koji tužitelj tvrdi da je upravo u njemu u digestoru ostavio bocu sa ostacima otopine sa kojom je toga dana radio) ne postoji digestor u koji bi tužitelj tu bocu mogao pohraniti, sud drugog stupnja utvrđuje da je upravo tužitelj ostavio bocu u kojoj su se nalazili ostaci kemijske otopine u laboratoriju u kojem je došlo do eksplozije, pa da je odluka o otkazu ugovora o radu bila opravdana.

18. Revizijom se osporava pravilnost zaključka suda drugog stupnja da je tužitelj opisanim postupanjem na svom radnom mjestu prouzročio štetni događaj – eksploziju uslijed koje su ozlijeđene dvije radnice tuženika.

19. Polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja suda drugog stupnja, a imajući u vidu da čl. 385. ZPP nije predviđeno da se revizija može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a prilikom ispitivanja drugostupanjske presude u odnosu na istaknute revizijske razloge (bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP) je utvrđeno da ova povreda prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena jer je presuda unatoč određenim greškama prilikom pisanja (kako je navedeno u toč. 8. obrazloženja) razumljiva i istu je moguće ispitati, ovaj sud je zaključio da revizija nije osnovana.

20. Naime, sud drugog stupnja prilikom donošenja pobijane presude iznosi razloge za svoju odluku te cijeni provedene dokaze u skladu sa čl. 8. ZPP povezujući navode iz iskaza svjedoka G. Ž. sa objektivno utvrđenim činjenicama (da u laboratoriju 1223, a za koji tužitelj tvrdi da je upravo u njemu odložio bocu sa kemijskim otpadom i to u digestoru, uopće ne postoji digestor u koji bi bocu odložio), pa stoga ovakvom ocjenom dokaza od strane suda drugog stupnja nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 8. ZPP na koju sadržajno tužitelj u reviziji upire.

21. U odnosu na navode tužitelja da je prilikom donošenja pobijane presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo te da tuženik kao poslodavac nije mogao tužitelju otkazati ugovor o radu redovitim otkazom skrivljenim ponašanjem radnika iz razloga što je postupanje poslodavca Pravilnikom o radu regulirano povoljnije u odnosu na radnika (čl. 70. Pravilnika o radu) od odredbi ZR, valja istaknuti da je čl. 71. Pravilnika o radu propisano da poslodavac nema obvezu prethodnog pisanog upozorenja u slučaju osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa od strane zaposlenog, a upravo je čl. 72. Pravilnika o radu propisano da se osobito teškom povredom iz radnog odnosa smatra povreda propisa o zaštiti na radu, zaštiti od požara, eksplozije i elementarnih nepogoda i od štetnog djelovanja otrovnih i drugih opasnih tvari, pa stoga, kako je sud drugog stupnja utvrdio da je upravo tužitelj počinio navedenu povredu, u konkretnom slučaju postoji iznimka propisana čl. 71. Pravilnika o radu i stoga nije postojala obveza tuženika da prije otkazivanja ugovora o radi tužitelja pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa.

22. Pritom valja istaknuti da postupanje tužitelja prilikom odlaganja kemijskog otpada (na način da na boci nije naznačio što se u istoj odlaže) nije bilo u skladu sa pravilima struke jer iako obveza obilježavanja sadržaja kemijskog otpada koji se odlaže u boci predviđenoj za odlaganje otpada nije bila propisana SOP Agencije "Gospodarenje otpadom" (već je to izričito propisano nakon štetnog događaja), postupanje ostalih radnika koji su radili sa opasnim kemikalijama bilo je upravo na način da su na bocama obilježavali koju vrstu otpada u toj boci odlažu, te su upravo ostali radnici na opisani način postupali s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) primjenjujući dužnu pažnju koja se očekuje u skladu sa strukom koju obavljaju (čl. 10. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 u svezi sa čl. 6. ZR).

23. Slijedom navedenog, temeljem čl. 393. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke.

24. Kako podnošenje odgovora na reviziju nije potreban trošak za vođenje spora, temeljem čl. 155. st. 1. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.