REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 652/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) R. B. iz L., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik B. D., odvjetnik u G., protiv tuženice-protutužiteljice (dalje: tuženice) A. K. iz L., OIB: … , koju zastupa punomoćnica Z. B., odvjetnica u Z., radi promjene odluke s kojim roditeljem će maloljetno dijete živjeti, odnosno radi promjene odluke o roditeljskoj skrbi i uzdržavanju, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž Ob-246/2021-3 od 26. svibnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-97/2020-52 od 14. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za izmjenu toč. I., II. i III. pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-45/2018-53 od 5. studenoga 2018. na način da zajedničko dijete stranaka mlljt. I. B. živi s ocem (tužiteljem), a da oba roditelja zajednički obavljaju roditeljsku skrb; da se susreti i druženja tuženice s mlljt. djetetom I. B. odvijaju svaku srijedu i petak od 13,00 do 15,00 sati uz prisustvo djelatnika CSS P. ili tužitelja; da tuženica za uzdržavanje mlljt. djeteta I. B. doprinosi 1.291,00 kn mjesečno s pripadajućim zateznim kamatama (stavak I. izreke); izmijenjena je toč. II. presude Općinskog suda u B., Stalne službe u P. broj P Ob-45/2018-53 od 5. studenoga 2018. tako da će se osobni odnosi između mlljt. djeteta I. B. i tužitelja ostvarivati kroz susrete i druženja u prostoru dvorišta K. J. i M. grada P. na adresi P., … , a u slučaju nepovoljnjih vremenskih uvjeta (po procjeni voditelja) u prostoriji Centra za socijalnu skrb P. i to dva dana u tjednu, ponedjeljkom od 13,00 do 15,00 sati i srijedom od 13,00 do 15,00 sati na način da će tuženica dovesti dijete te doći po njega u određeno vrijeme, sve u trajanju od četiri mjeseca, dok je stručna osoba (voditelj nadzora) koju će imenovati Centar za socijalnu skrb P. dužna pratiti napredak i razvoj osobnog odnosa djeteta s roditeljem te jednom mjesečno dostavljati Centru za socijalnu skrb P. izvješće o ostvarivanju osobnih odnosa, koje je izvješće onda, zajedno sa stručnom procjenom, Centar za socijalnu skrb P. dužan dostaviti sudu i na temelju koje dokumentacije će sud odlučiti o eventualnom prestanku nadzora, izmjeni odluke o ostvarivanju osobnih odnosa odnosno zabrani ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem (stavak II. izreke); izmijenjena je i toč. III. presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-45/2018-53 od 5. studenoga 2018. na način da je naloženo tužitelju, umjesto 200,00 kn, doprinositi 800,00 kn mjesečno za uzdržavanje mlljt. I. B. s pripadajućim zateznim kamatama, dok je odbijen protutužbeni zahtjev radi uzdržavanja u preostalom dijelu do zatraženih 1.291,00 kn mjesečno (stavak III. izreke); odlučeno je da će tuženica ostvarivati roditeljsku skrb u pogledu mlljt. I. B. samostalno i u potpunosti i to u dijelu koji se odnosi na zaštitu zdravlja djeteta, upisa u školu te u dijelu koji se odnosi na zastupanje u vezi ishođenja osobne iskaznice i putne isprave, dok je u preostalom dijelu zahtjev radi samostalnog obavljanja roditeljske skrbi odbijen (stavak IV. Izreke). Ujedno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje parnične troškove (stavak V. Izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i u pobijanom dijelu je potvrđena prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 4888/2021-2 od 12. siječnja 2022. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja:
„Postupa li pravilno sud ako odluku zasniva na vještačenju provedenom u izvansudskom postupku, a bez suglasnosti stranaka da se takvo vještačenje koristi za potrebe sudskog postupka?
4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
5. Tuženica je u odgovoru na reviziju predložila ovom sudu odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora po tužbi je zahtjev da se izmjeni odluka sadržana u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-45/2018 od 5. studenoga 2018. u dijelu kojim je određeno s kojim roditeljem će dijete stranaka živjeti (na način da isto živi s ocem) te u dijelu kojim je određeno koji roditelj će obavljati roditeljsku skrb (na način da istu obavljaju zajednički oba roditelja) te da se donese odluka o načinu ostvarivanja osobnih odnosa majke s maloljetnim djetetom i da joj se naloži da za uzdržavanje maloljetnog djeteta doprinosi 1.291,00 kn mjesečno.
7.1. Predmet spora po protutužbi je zahtjev da se izmjeni odluka o visini uzdržavanja sadržana u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Pakracu broj P Ob-45/2018 od 5. studenoga 2018. na način da se naloži ocu da za uzdržavanje maloljetnog sina doprinosi 1.291,00 kn mjesečno i da majka ostvaruje roditeljsku skrb u pogledu maloljetnog djeteta samostalno i u potpunosti te da ga je ovlaštena u cijelosti zastupati u svim bitnim pitanjima.
8. Polazeći od toga:
- da iz mišljenja tima za zaštitu djece Centra za socijalni rad P. (što je tijekom postupka u svom iskazu potvrdila i članica tog tima psihologinja M. Č. B.) proizlazi da nije u interesu mljt. djeteta promjena dosadašnje odluke o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti, odnosno da je u najboljem interesu djeteta nastaviti živjeti s majkom,
- da iz iskaza svjedoka S. J., učiteljice maloljetnog djeteta stranaka, B. i J. K., bake i djeda maloljetnog djeteta po majci, Z. B., bake maloljetnog djeteta po ocu, K. R., voditeljice mjere nadzora nad ostvarivanjem roditeljske skrbi stranaka nad maloljetnim djetetom, ali i iz iskaza samih stranaka proizlazi da nisu točni navodi o tome da je tuženica zlostavljala maloljetno dijete, da zanemaruje njegovo zdravlje i da dijete živi uz alkoholiziranog djeda po majci, da je ponašanje maloljetnog djeteta prema majci, u razdoblju kad je ono živjelo kod oca, posljedica manipulativnog ponašanja oca prema djetetu, što je sve dovelo do otuđenja djeteta od majke i pokazivanja negativnog stava djeteta prema majci, kao i baki i djedu po majci, da otac za vrijeme boravka djeteta u njegovom kućanstvu nije poticao pozitivan emocionalan psihosocijalni razvoj djeteta, prvostupanjski je sud, rukovodeći se pritom i mišljenjem Multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu mladih Grada Zagreba, zaključio da bi doslovno poštivanje djetetovih želja, koje ni dobno ni razvojno nije sposobno donositi odluke, bilo u protivnosti s njegovim potrebama, pa kako nije utvrđeno postojanje niti jedne od činjenica na kojima je tužitelj temeljio svoj zahtjev radi izmjene odluke o povjeri djeteta, tako da se sada dijete, umjesto majci, povjeri njemu, u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev.
9. Isto tako, polazeći od mišljenja tima Centra za socijalnu skrb P., prvostupanjski je sud, primjenom odredbi članka 119. stavak 1., članka 123., članka 124. stavak 1., 2. i 3. te odredbe članka 125. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ), prihvatio protutužbeni zahtjev u dijelu održavanja osobnih odnosa tužitelja (oca) s maloljetnim djetetom, a kako su se u međuvremenu povećale potrebe maloljetnog djeteta i mogućnosti tužitelja za uzdržavanje maloljetnog djeteta, primjenom odredbe članka 285. ObZ, naloženo je tužitelju da, umjesto dotadašnjih 200,00 kn, doprinosi 800,00 kn mjesečno.
9.1. Imajući na umu mišljenje Centra za socijalnu skrb P., kao i odnose stranaka, koji predstavljaju rizik za psihoemocionalni razvoj maloljetnog djeteta, prvostupanjski je sud, pozivom na odredbu članka 105. stavak 1. ObZ, djelomično prihvatio i zahtjev tuženice za samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi.
10. Tu je presudu potvrdio i žalbeni sud, potvrdivši pritom i odluku suda prvog stupnja kojom je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem, uz obrazloženje da je u ovom predmetu mišljenje dao stručni tim Centra za socijalnu skrb P., a da je za potrebe postupka, neovisno o tome što isti nije dostavljen na traženje suda, pročitan i Nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih, koji je također doprinio pravilnom utvrđenju činjeničnog stanja i koji je u bitnome bio suglasan mišljenju tima Centra za socijalnu skrb.
11. Tužitelj u reviziji upućuje da je sam tim Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba naveo da njegov nalaz nema značaj sudskog nalaza i mišljenja, pa kako se tužitelj nije usuglasio da se taj nalaz koristi kao dokaz u ovoj pravnoj stvari, smatra da sud nije mogao zasnovati odluku na nalazu vještaka kojeg je angažirala samo jedna stranka izvan sudskog postupka, kojem nalazu je on prigovarao i zatražio provođenje vještačenja po vještaku kojeg će odrediti sud. Time je, smatra tužitelj, u postupku pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 251. stavak 1., članka 259. stavak 1. i članka 260. stavak 1. do 3. ZPP, a koju nije otklonio ni drugostupanjski sud jer obrazloženje presude suda drugog stupnja o tome ne sadrži jasne razloge, posljedično čemu nema niti valjanih razloga o svim odlučnim činjenicama, pa je počinjena i bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.
12. Prema odredbi članka 250. ZPP sud će izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem (članak 259. stavak 1. ZPP), a sud određuje i hoće li vještak iznijeti svoj nalaz i mišljenje samo usmeno na raspravi ili će ih podnijeti i pismeno prije rasprave (članak 260. stavak 1. ZPP); s time da vještak mora uvijek i obrazložiti svoje mišljenje (članak 260. stavak 2. ZPP).
13. Značaj sudskog nalaz i mišljenja, prema citiranim propisima, ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud. Iako nalaz i mišljenje na zahtjev neke od stranaka mogu sačiniti osobe koje imaju potrebno stručno znanje o spornim činjenicama, takav nalaz i mišljenje koji nije zatražio sud, nema dokaznu snagu vještačenja u smislu odredbi članka 250. do 263. ZPP, već predstavlja ispravu koja jest dokazno sredstvo i koju kao takvu treba vrednovati i cijeniti u sklopu svih ostalih provedenih dokaza.
14. U tom smislu, odgovor na pitanje zbog kojeg je tužitelju dopušteno podnošenje revizije glasi:
Nalaz i mišljenje vještaka sačinjen na zahtjev jedne od stranaka izvan sudskog postupka, bez suglasnosti stranaka da se takav nalaz koristi za potrebe sudskog postupka, ne može se cijeniti jednako kao nalaz i mišljenje vještaka koje je, na prijedlog jedne od stranaka, odredio sud u skladu s odredbom članka 250. ZPP. Stoga ni odluka suda ne može biti utemeljena na takvom nalazu i mišljenju. Tek u slučaju da je takav nalaz dostavljen protivnoj stranci i da ona nije prigovarala njegovom sadržaju, a niti je predložila vještačenje u sudskom postupku, sud bi ga mogao prihvatiti kao dokaz čija valjanost nije dovedena u pitanje i tek potom na njemu utemeljiti svoju odluku (tako i ovaj sud u Rev-2277/2018-2 od 17. listopada 2018.).
15. Međutim, sud u konkretnom slučaju svoju odluku nije utemeljio na nalazu i mišljenju stručnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, niti je tom nalazu dao značaj nalaza i mišljenja vještaka određenog od strane suda u skladu s odredbom članka 250. ZPP, već je svoju odluku utemeljio na mišljenju stručnog tima Centra za socijalnu skrb P., na detaljnjoj analizi iskaza stranaka i svjedoka, ali i isprava u spisu, pri čemu je mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (čijoj pribavi se tužitelj nije protivio) cijenio upravo kao ispravu koja svojim sadržajem nije dovela u sumnju pravilnost nalaza i mišljenja stručnog tima Centra za socijalnu skrb P., što je poslužilo sudu za zaključak da je neosnovan dokazni prijedlog tužitelja da se u ovoj pravnoj stvari provede dokaz medicinskim vještačenjem.
16. Kako, dakle, u predmetnom slučaju nalaz i mišljenje stručnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba nije korišten odnosno cijenjen kao nalaz i mišljenje vještaka u smislu odredaba Zakona o parničnom postupku kojima je uređeno izvođenje tog dokaza, niti je (samo) na tom nalazu i mišljenju utemeljena pobijana odluka, revizija tužitelja, koja polazi od toga je sud nepravilno postupio kada je na tom nalazu, a bez njegove suglasnosti da se isti koristi za potrebe ovog (sudskog) postupka, zasnovao svoju odluku, nije osnovana i istu je, primjenom odredbe članka 393. stavak 1. ZPP, valjalo odbiti.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.