Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 74 Gž-3525/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Amandi Snoj, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. S. S., odvjetnica iz Z., protiv tužene D. R. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik G. Š., odvjetnik iz Z., radi plateža, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2744/18-23 od 8. srpnja 2019., dana 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2744/18-23 od 8. srpnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke, te pod točkom III izreke u pobijanom dijelu kojim je odbijeno potraživanje tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.633,23 kune za razdoblje od 20. svibnja 2014. do 13. veljače 2015., kao i pobijanom dijelu pod točkom IV izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 1.439,06 kn sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2019. do isplate, te u pobijanom dijelu pod točkom V izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 3.421,86 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2019. do isplate, a sve po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i sve u roku 15 dana.

II. Preinačava se navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom III izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos od 1.632,23 kune za razdoblje od 13. veljače 2015. do 3. studenog 2017. kao i pod točkom V izreke u pobijanom dijelu kojim je tužitelju naloženo platiti tuženoj trošak parničnog postupka preko iznosa od 3.421,86 kuna do iznosa od 4.505,46 kuna, za iznos od 1.083,60 kuna sa zateznim kamatama i sudi:

"1. Nalaže se tuženoj platiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1.632,23 kune za razdoblje od 13. veljače 2015. do 3. studenog 2017. i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužene za naknadu parničnih troškova za iznos od 1.083,60 kuna sa zateznim kamatama po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 8. srpnja 2019. do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe."

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I naloženo je tuženoj platiti tužitelju iznos od 1.633,23 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 3. studenog 2017. do isplate. Pod točkom II odbijen je tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 4.357,43 kune sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2014. do isplate. Pod točkom III odbijen je tužitelj s potraživanjem zakonske zatezne kamate na iznos od 1.632,23 kune za razdoblje od 20. svibnja 2014. do 3. studenog 2017., pod točkom IV naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.439,06 kuna sa zateznim kamatama, dok je pod točkom V tužitelju naloženo naknaditi tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 4.505,46 kuna sa zateznim kamatama.

2. Protiv te presude žali se tužitelj u odnosu na točku II, III, IV i V izreke, zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19– dalje u tekstu: ZPP). Predlaže presudu preinačiti sukladno žalbi, a podredno ukinuti uz naknadu opredijeljenu navedenog troška žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tužena s naslova stjecanja bez osnova isplati iznos od 5.989,66 kuna koji iznos je tuženoj tužitelj isplatio dana 18. siječnja 2013. (potvrda na listu 21 spisa), temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-1884/00-57 od 26. lipnja 2008. (list 5-6 spisa) i presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gžn-1626/11-2 od 3. srpnja 2012. (list 17-20 spisa), a obzirom su te odluke preinačene rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x 401/14-2 od 20. svibnja 2014. (list 22-25 spisa), i to u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

5. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti osnovnom čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, pa tako ni ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upućuje žalba jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama i može se ispitati.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je kao nesporno utvrdio:

- da je navedenom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu naloženo ovdje tužitelju da plati ovdje tuženoj trošak parničnog postupka u iznosu od 12.427,53 kune (točka I. izreke te presude), dok je ovdje tuženoj naloženo da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 7.898,15 kuna;

- da je navedenom presudom Županijskog suda u Zagrebu presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu preinačena na način da je ovdje tužitelju naloženo da ovdje tuženoj isplati daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 3.865,49 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2008., te je prvostupanjska presuda preinačena u odnosu na dosuđeni trošak ovdje tužitelja na način da je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova za iznos od 3.247,99 kuna (točka III. te presude), a ovdje tužitelju je naloženo naknaditi ovdje tuženoj trošak žalbe u iznosu od 640,54 kune;

- da je tužitelj dana 18. siječnja 2013. izvan paricijskog roka, temeljem navedenih presuda tuženoj platio iznos od 19.368,68 kuna s naslova parničnih troškova i zateznih kamata na te troškove (obračunatih za razdoblje od 24. lipnja 2008. do 18. siječnja 2013.);

- da su navedenim rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske preinačene navedene odluke prvostupanjskog i drugostupanjskog suda na način da je ovdje tužitelju naloženo da ovdje tuženoj naknadi parnični trošak u iznosu od 11.026,61 kuna „od čega na iznos od 3.865,44 kuna teče zatezna kamata od 24. lipnja 2008. do isplate“;

- da su stranke učinile nespornim da ukoliko tužena ima pravo na zatezne kamate na dosuđeni trošak u iznosu od 11.026,61 kune tekuće od 24. lipnja 2008., tada je u obvezi tužitelju isplatiti iznos od 1.632,23 kune, dok ukoliko ima pravo na zatezne kamate samo u odnosu na iznos od 3.865,49 kuna, tekuće od 24. lipnja 2008., tada je u obvezi tužitelju isplatiti utuženi iznos od 5.989,66 kuna (podnesci stranaka na listu 68-72 spisa i na listu 87-89 spisa).

7. Temeljem navedenih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da budući je tužitelj platio zatezne kamate na dosuđeni trošak, iako u prvostupanjskoj presudi nije bilo određeno plaćanje istih, to plaćanje izvršeno je sukladno čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13 i 93/14- dalje u tekstu: OZ), te ako bi se i prihvatio stav tužitelja da nije bio dužan platiti zatezne kamate na trošak dosuđen prvostupanjskom presudom od dana donošenja te presude, isti je obzirom da prvostupanjskom presudom nije bilo određeno plaćanje tih zateznih kamata, znao da te kamate ne mora platiti, to tužitelj u smislu čl. 1112. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11- dalje u tekstu: ZOO), ne bi imao pravo tražiti vraćanje plaćenog iznosa kamata. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud odlučuje kao pod točkom I. i II. izreke prvostupanjske presude.

8. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno odlučio kao pod točkom II izreke prvostupanjske presude.

9. Naime, odredbom čl. 1112. st. 1. ZOO-a, propisano je da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema prava zahtijevati vraćanje, osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta.

10. Budući je navedenom prvostupanjskom presudom u dijelu pod točkom I. izreke te presude bilo naloženo tuženiku (ovdje tužitelju) naknaditi tužiteljici (ovdje tuženoj) parnični trošak u iznosu od 12.427,53 kune, a u kojem dijelu je prvostupanjska presuda potvrđena navedenom presudom Županijskog suda u Zagrebu, dok plaćanje zateznih kamata na dosuđeni trošak nije bilo određeno, to je tužitelj u vrijeme plaćanja (18. siječnja 2013.) znao da zatezne kamate nije dužan platiti, te stoga sukladno čl. 1112. ZOO-a nema pravo zahtijevati njihovo vraćanje, pa su neosnovani svi žalbeni navodi u tom pravcu, zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

11. Suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.632,23 kune za razdoblje od 20. svibnja 2014. do 13. veljače 2015. Međutim prvostupanjski sud je pogriješio kada je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos za razdoblje od 13. veljače 2015. do 3. studenog 2017. na što upućuje i žalba. Naime odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Stavkom 3. iste odredbe propisano da je da obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

12. Člankom 1115. ZOO-a određeno je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

13. Konačno, prema odredbi čl. 1117. st. 2. ZOO-a stjecatelj se smatra nepoštenim u trenutku dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kada je postao nepošten. 14. Kako je, dakle čl. 1117. st. 2. ZOO-a propisano da se stjecatelj smatra nepoštenim trenutkom dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka, a iz e-spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1884/00 i potvrde o otpravku, u koje je izvršen uvid, proizlazi da je punomoćnici tužiteljice (ovdje tužene) odluka uručena dana 13. veljače 2015., to je tužena s navedenim danom postala nepošteni stjecatelj, i od tada nastaje njena obveza povrata iznosa primljenog temeljem pravne osnove koja je otpala, s kamatama od trenutka kad je postala nepošteni stjecatelj. Ovakvo pravno shvaćanje proizlazi i iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 168/21-2 od 23. veljače 2021.

15. Stoga je, pravilnom primjenom materijalnog prava (čl. 1117. st. 2. ZOO-a) odluku prvostupanjskog suda u pobijanom dijelu pod točkom III izreke valjalo preinačiti i tuženu obvezati da tužitelju plati zatezne kamate na dosuđeni iznos za razdoblje od 13. veljače 2015. do 3. studenog 2017., a kako je tužena u razdoblju od 20. svibnja 2014. do 13. veljače 2015., bila u smislu citiranih zakonskih odredaba pošteni stjecatelj, to tužitelj suprotno žalbi nema pravo na zatezne kamate za to razdoblje pa je odlučeno kao pod točkom I i II izreke ove presude.

16. Suprotno žalbi, pravilno je prvostupanjski sud sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a odlučio o troškovima postupka srazmjerno uspjehu tužene u sporu od 73% i uspjehu tužitelja od 27%. Naime, tužitelj je u sporu uspio u odnosu na potraživanje u iznosu od 1.632,23 kn dok nije uspio u odnosu na potraživanje u iznosu od 4.357,43 kn pa je njegov uspjeh 27%. Stoga tužitelj nema pravo na naknadu troškova postupka preko dosuđenog iznosa od 1.439,06 kn, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

17. Prvostupanjski sud je pravilno, sukladno OT utvrdio trošak tužene u odnosu na zastupanje tužene po odvjetniku na dva održana ročišta u iznosu od po 750,00 kuna za svako (Tbr. 9/1 OT) i trošak sastava odgovora na tužbu od 5. veljače 2018. u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 8/1 OT), te iznos od 937,50 kuna za sastav žalbe (Tbr. 10/1 OT) kao i PDV od 25% (Tbr. 42. OT) na te radnje, dok je pogrešno utvrđen trošak sastava podnesaka od 9. studenog 2018., 2. travnja 2019. i 14. svibnja 2019. jer se radi o podnescima iz Tbr. 8/3 OT, za koje odvjetniku pripada trošak od po 187,50 kuna za svaki i PDV od 25%.

18. Stoga tuženičin trošak s PDV-om od 25%, srazmjerno uspjehu tužene, iznosi 3.421,86 kuna, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude, dok je u odnosu na trošak tužene u ukupnom iznosu od 1.083,60 kuna odluku prvostupanjskog suda u tom dijelu valjalo preinačiti i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

19. Slijedom navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.

20. Kako je tužitelj sa žalbom uspio samo u odnosu na sporedno potraživanje, to nema pravo na naknadu troška žalbe, pa je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2022.

Sudac

Amanda Snoj, v.r.