Broj: 90 P-1333/2023-13

 

Broj: 90 P-1333/2023-13

              

     Republika Hrvatska

      Općinski sud u Osijeku  

      Europska avenija 7

      31000 Osijek

      Stalna služba u Valpovu

      Kralja P. Krešimira IV br. 3

      31550 Valpovo

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  I   R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB: …, iz D. M., …, zastupan po punomoćnici M. M., odvjetnici iz D. M., protiv tuženika T. H. d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB: …, sa sjedištem u Z…, zastupan po punomoćniku H. S., odvjetniku iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 27. veljače 2023., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika A. Š., odvjetnice iz V., odlukom objavljenom 14. ožujka 2024.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti podnesen od strane tuženika i

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

                " Proglašava se nedopuštenom ovrha pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja M. M. iz D. M., .., OIB:…, temeljem zahtjeva za izravnu naplatu tuženika T. H. d.o.o., …, Z., OIB: …, podnesenog temeljem osnove za plaćanje – rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z. posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007., pravomoćnog i ovršnog dana 17. svibnja 2007."

 

II. Nalaže se da tužitelj M. M., OIB: …, iz D. M., .., naknadi prouzročeni parnični trošak tuženiku T. H. d.o.o. za telekomunikacijske usluge, OIB: …, u iznosu od 375,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 14. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

 

1. Tužitelj, ranije ovršenik je 15. studenog 2023. podnio tužbu protiv tuženika, ranije ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navodi da je tuženik kao ovrhovoditelj predao Financijskoj agenciji Zagreb zahtjev za naplatu 13. rujna 2023. protiv tužitelja kao ovršenika temeljem ovršene isprave koju čini rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Gl. iz Z., posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007.. Nakon što je tuženik podnio zahtjev za naplatu s računa tužitelja ustegnuti su iznosi koji su pobliže opisani u tužbi (str. 2 spisa). Tužitelj u bitnom smatra da je u konkretnom slučaju nastupila zastara tuženikovog potraživanja iz ovršne isprave i to iz razloga što ovršna isprava potječe iz 2007. godine. Budući je od 2007. do dana pokretanja naplate pred Financijskom agencijom prošlo više od 16 godina, smatra da su prošli svi rokovi pa i desetogodišnji rok zastare novčanih potraživanja iz sudskih odluka, odnosno odluka drugog nadležnog tijela javne vlasti. Prethodno je tužitelj u svojstvu ovršenika ovome sudu podnio prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom uz prijedlog za odgodu ovrhe o čemu je ovršni sud odlučivao u predmetu broj: Ovr-4881/2023. Rješenjem ovršnog suda broj Ovr-4881/2023-8 od 27. listopada 2023. tužitelj je upućen u parnicu radi dokazivanja da je ovrha zbog nastupanja zastare tuženikove tražbine nedopuštena te na tome rješenju temelji ovlaštenje za podnošenje tužbe.

 

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je prigovor zastare tužitelja neosnovan. Ističe prigovor mjesne nenadležnosti ovog Suda navodeći da je u konkretnom slučaju ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu, a što proizlazi iz  točke 17.2. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike tuženikova pravnog prednika Tele2 d.o.o., koje je priložio uz odgovor (str. 27-28 spisa). To stoga što je tužitelj prilikom zasnivanja pretplatničkog odnosa, iz kojeg proizlazi tražbina koja je predmet spora, prihvatio naprijed navedene Opće uvjete poslovanja za pretplatnike pa je samim tim ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu za sve sporove koji proisteknu iz pretplatničkog odnosa. Nadalje, navodi da je ovršna isprava temeljem koje je pokrenuta naplata postala pravomoćna i ovršna 17. svibnja 2007. Tuženik je Financijskoj agenciji dva puta podnosio zahtjeve za naplatu temeljem predmetne ovršne isprave čime je prekidao rok zastare. Prvi zahtjev za naplatu podnesen je u srpnju 2011. te je predmetno rješenje o ovrsi bilo zavedeno u redoslijed naplate Financijske agencije sve do 04. kolovoza 2018. Stoga smatra da je prvi prekid zastare trajao od srpnja 2011. sve do 04. kolovoza 2018. Nakon toga, drugi zahtjev za naplatu dostavljen je Financijskoj agenciji dana 12. rujna 2023., čime je po drugi put prekinut tijek zastare. Zbog navedenog smatra da nije prošao rok od 10 godina koji je potreban za nastupanje zastare u konkretnom slučaju, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

 

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužitelj dostavio uz tužbu kao priloge i to: Zahtjev za naplatu (str. 5-8 spisa), očevidnik neizvršenih osnova FINA-e (str. 9-11 spisa), rješenje o upućivanju u parnicu (str. 12-19 spisa), potvrda o uplati pristojbe (str. 15 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa sa preslikom osobne iskaznice tužitelja (str. 25-26 spisa), opći uvjeti poslovanja tuženikovog pravnog prednika Tele2 (str. 27-28 spisa), podnesak za provedbu ovrhe upućen FINA-i (str. 29 spisa), podnesak tužitelja (str. 53-55 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje FINA-e (str. 72-73 spisa), zahtjev za naplatu (str. 74-77 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (str. 78-79 spisa), zahtjev za provedbu ovrhe sa prijedlogom i rješenjem o ovrsi (str. 80-82 spisa), podnesak tuženika (str. 83-84 spisa). Također, izvršen je uvid u spis ovoga suda Ovr-4881/2023 te su iz istog pročitani: Prijedlog sada tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom s pripadajućim prilozima (str. 1-11 spisa),  izvadak iz podataka JRO MUP-a za tužitelja, specifikacija izvršenja osnove za plaćanje (str. 17-18 spisa),  podnesak FINA-e s pripadajućim prilozima (str. 19-25 spisa), očitovanje tuženika iz ovog predmeta sa pripadajućim prilozima kao odgovorom na raniji prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (str. 26-34 spisa) i rješenje o upućivanju u parnicu (str. 54-55 spisa).

 

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom, jer isti smatra da je nastupila zastara tuženikove tražbine iz ovršne isprave.

 

5. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio dužan tuženiku novčanu tražbinu naznačenu u ovršnoj ispravi, koju predstavlja rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G.iz Z., posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007. Također nije sporno da je predmetno rješenje o ovrsi postalo pravomoćno i ovršno 17. svibnja 2007. te da je u međuvremenu Financijska agencija postupajući po zahtjevu za naplatu u cijelosti naplatila tražbinu tuženika iz navedenog rješenja o ovrsi.

 

6. Sporno je među strankama je li nastupila zastara tražbine iz predmetnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007., a samim tim sporno  je i je li tuženik bio ovlašten pokrenuti naplatu pred Financijskom agencijom temeljem predmetnog rješenja.

 

7. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku utvrđeno je kako slijedi:

- da je tužitelj pokrenuo ovu parnicu temeljem rješenja ovršnog suda broj Ovr-4881/2023-8 od 27. listopada 2023., kojim je rješenjem upućen u parnicu radi dokazivanja navoda o nedopuštenosti naplate pred Financijskom agencijom (dalje: FINA) zbog nastupanja zastare tražbine, a koje je istaknuo u žalbi nakon proteka roka protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z., posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007. (str. 12-14 spisa)

-da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pred FINA-om prvi put pokrenuo naplatu temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. G. iz Z., posl. br. Ovrv-8422/07 od 17. travnja 2007. (dalje: ovršna isprava) protiv tužitelja kao ovršenika dana 13. srpnja 2011. (str. 80-82 spisa),

- iz Specifikacije izvršenja ovršene isprave (str. 78-79 spisa) proizlazi da je FINA rješenje o ovrsi koje je zaprimila 13. srpnja 2011. isknjižila iz redoslijeda osnova za plaćanje temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima danom stupanja na snagu tog Zakona te da po istom nije ništa naplatila,

-da je ovdje tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pred FINA-om po drugi put pokrenuo naplatu temeljem ovršne isprave protiv tužitelja kao ovršenika dana 13. rujna 2023. (str. 74-77 spisa),

-da je FINA postupajući po drugi put po pokrenutoj naplati na dan 24. siječnja 2024. naplatila cjelokupno potraživanje po ovršnoj ispravi i to glavni dug u iznosu od 260,45 eura i kamatu u iznosu od 400,11 eura, a što je razvidno iz Specifikacije naplate (str. 72-73 spisa).

 

8. Iz čl. 63. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) proizlazi da je za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnog ovršnog postupka mjesno isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni postupak.Nadalje, iz čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) proizlazi da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti zastarijevaju za 10 godina pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare. Također, iz čl. 241. ZOO-a proizlazi da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine, a iz čl. 245. st. 1. ZOO-a proizlazi da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok zastare.

 

9. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8.ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci rješenja, odnosno kao u izreci presude pod točkom I..

 

10. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti potrebno je naglasiti da je isti u cijelosti neosnovana jer iz citirane odredbe čl. 63. ZPP-a proizlazi isključiva mjesna nadležnost upravo ovog suda za postupanje u konkretnom slučaju. To stoga što je svojevrsnu inicijalnu kontrolu dopuštenosti naplate, koju je FINA provela temeljem predmetne ovršene isprave, povodom žalbe proveo upravo ovaj isti sud, postupajući kao ovršni sud u predmetu Ovr-4881/2023. Mjesna nadležnost za postupanje ovršnog suda u predmetu Ovr-4881/2023 također je isključiva i proizlazi iz odredbe čl. 252.j u vezi s čl. 33. b Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, dalje OZ/96), koji je bio na snazi u vrijeme donošenja ovršene isprave. U okolnostima kad ovršni sud temeljem ovlasti iz čl. 51. st. 1. OZ/96, ovršenika iz svog predmeta upućuje na pokretanje parnice radi dokazivanja spornih žalbenih razloga, a što je u ovom predmetu slučaj, tad parnični sud postupa s ciljem razrješenja spora koji je nastao tijekom sudskog ovršnog postupka. Da je tome tako proizlazi iz čl. 51. st. 6. OZ/96, kojim je propisano da će sud ovlašten za odlučivanje o žalbi (ovršni sud), na prijedlog ovršenika obustaviti ovrhu  na temelju pravomoćne presude kojom je utvrđeno da ovrha nije dopuštena. Slijedom navedenoga, budući je ovaj parnični postupak pokrenut povodom spora koji je nastao u tijeku ovršnog postupka za koji je nadležan ovaj isti sud proizlazi da postoji isključiva mjesna nadležnost upravo ovog suda pa je u takvim okolnostima odredba o ugovaranju mjesne nadležnosti iz točke 17.2. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike tuženikova pravnog prednika Tele2 d.o.o.(str. 27-28 spisa) bez ikakvog pravnog učinka.

 

11. U odnosu na glavni predmet spora potrebno je naglasiti da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik protiv tužitelja dva puta pokretao naplatu pred FINA-om temeljem predmetne ovršne isprave. Prvi put je naplata pokrenuta 13. srpnja 2011. te je tad prvi put prekinut tijek zastare. Prekid tijeka zastare po toj naplati tekao je sve do dana 04. kolovoza 2018. kada je FINA temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 68/18) isknjižila rješenje o ovrsi iz Očevidnika. Samim tim činom isknjiženja rješenja o ovrsi iz Očevidnika, zastara je počela teći iz početka, a što je u skladu sa čl. 245. st. 1. ZOO-a, te je ponovno prekinuta dana 13. rujna 2023. kada je tuženik po drugi put pokrenuo naplatu protiv tužitelja. Prema tome, niti u jednom od opisanih slučajeva nije protekao desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO-a pa stoga u konkretnom slučaju nije nastupila zastara tuženikove tražbine iz ovršne isprave, stoga je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja bio ovlašten pokrenuti postupak naplate protiv tužitelja kao ovršenika, a koji je proveden pred FINA-om. Neosnovano je i tužiteljevo pozivanje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti jednogodišnji zastarni roka jer je rok zastare za potraživanja proistekla iz telekomunikacijskih usluga jedna godina. Naime, tužitelj je navedeni jednogodišnji zastarni rok mogao isticati sa uspjehom samo u postupku iz kojeg proističe ovršna isprava. Budući isti nije podnosio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika isto je postalo pravomoćno te se na tražbine iz tog rješenja sad primjenjuje isključivo desetogodišnji zastarni rok iz čl. 233. st. 1. ZOO . Zbog navedenih razloga u cijelosti je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenje predmetne naplate nedopuštenom. 

 

12. Sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa).

 

13. Tuženiku su dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to:  za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7.1. Tarife), za sastav obrazloženog podnesak od 02. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr.8.1. Tarife) i za zastupanja pred sudom na ročištu 27. veljače 2024. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife). Slijedom navedenog, priznati troškovi zbirno iznose 300,00 eura na koji je iznos pridodan zatraženi PDV od 25%, a što ukupno iznosi 375,00 eura.

 

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Valpovo, 14. ožujka 2024.

                                                                                                         SUDAC

GORAN JOKIĆ

 

 

             

 

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

 

 

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika