Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž R-613/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja A.P. iz S., OIB ..., koga zastupa punomoćnik J.B., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu J.B. i D.J. iz N.G., protiv tuženice Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., Građansko-upravni odjel, radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-146/2018-27 od 26. svibnja 2022., 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-146/2018-27 od 26. svibnja 2022. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke.
II. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu i zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe, odbijaju se kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Nalaže se tuženoj: Republika Hrvatska za Ministarstvo unutarnjih poslova Z., da tužitelju: A.P., OIB: ..., S., isplati uvećani dio plaće u ukupnom bruto iznosu od 7.953,77 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, koja teče do 31.07.2015. god., a od 01.08.2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, koje teku kako slijedi:
- za mjesec kolovoz 2013. godine na iznos od 921,20 kuna, od 15.09.2013.;
- za mjesec rujan 2013. godine na iznos od 137,45 kuna, od 15.10.2013.;
- za mjesec studeni 2013. godine na iznos od 707,37 kuna, od 15.12.2013.;
- za mjesec siječanj 2014. godine na iznos od 2.216,86 kuna, od 15.02.2014.;
- za mjesec svibanj 2014. godine na iznos od 1.275,99 kuna, od 15.06.2014.;
- za mjesec lipanj 2014. godine na iznos od 2.694,90 kuna, od 15.07.2014.
II. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 13.250,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."
2. Ovu presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženica zbog razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13.,89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava žalbene navode tuženice kao neosnovane, te predlaže žalbu odbiti, a presudu suda prvog stupnja potvrditi, s tim da potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženice, te navode tužitelja iz odgovora na žalbu, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.
6. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o presudi donesenoj u sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a) žalbeni navodi tuženice koji se odnose na nepravilno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu razmatrani, jer se iz tog žalbenog razloga presuda donesena u sporu male vrijednosti ne može pobijati sukladno odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tuženice, presuda suda prvog stupnja jasna je i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Š.-k., Postaje pomorske policije Š. protiv tuženice kao poslodavca, za isplatu naknade za obavljeni rad duži od redovnog punog radnog vremena (prekovremeni rad), a koji rad je tužitelj odradio u pojedinim mjesecima 2013. i 2014.
9. Sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da je tužitelj u utuženom vremenskom razdoblju obavljao prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i u smjenama te da je bio zaposlen na radnom mjestu policijskog službenika, MUP-a, Policijske uprave Š.-k., Policijske postaje pomorske policije Š., da je tuženica izdavala tužitelju višednevne radne naloge i da je na temelju izvještaja sačinjenih temeljem radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja na temelju koje je tužitelju za utuženo razdoblje isplatila plaću, ali da nije uručila tužitelju rješenje o preraspodjeli radnog vremena, korištenju slobodnih dana i radu u turnusima.
10. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno se pozvao i na recentni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz činjenično i pravno identičnih predmeta, prema kojem nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno, već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da se tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što djelatnik ne može napustiti mjesto rada, ne može smatrati prekovremenim radom.
11. Sud prvog stupnja pravilno prekovremenim radom tužitelja unutar 24 sata, smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena (osam sati redovan rad i osam sati prekovremeni rad) te osam sati odmora koji je tužitelj nesporno imao.
12. Osim toga, pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je tužitelju isplaćivan dodatak za rad u turnusima, smjenski rad i pasivno dežurstvo, te da je prilikom izrade Nalaza i mišljenja i izračuna razlike plaće vještak uzeo u obzir da su tužitelju isplaćeni naprijed navedeni dodaci koji se međusobno isključuju i da je vještak posebno iskazao iznos isplaćenog dodatka za pasivno dežurstvo, a kako bi sud mogao o tome odlučivati, odnosno prilikom odlučivanja o razlici plaće istu umanjiti za isplaćeno pasivno dežurstvo.
13. Sud prvog stupnja pozvao se na odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08., 23/09., 39/09., 90/10., i 89/2012., u daljnjem tekstu: KU) s tim da se s obzirom na utuženo razdoblje pravilno trebao pozvati na odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13., u daljnjem tekstu. KU/13) koja je sadržajno identična odredbi čl. 44. KU-a.
13.1. Nadalje, sud prvog stupnja pravilno se pozvao i na odredbe čl. 7. st. 3., čl. 82. st. 1. i čl. 86. Zakona o radu (¨Narodne novine¨ broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13., u daljnjem tekstu: ZR) kao i na odredbe čl. 33. st. 2. i 3., čl. 41. st. 1. do 4. i čl. 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16.
42. Zakona o policiji ("Narodne novine" br.
i 66/19., u daljnjem tekstu: ZP), tako da je materijalno pravo pravilno primijenio kada je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan.
13.2. Tužitelj je s pravom ukazivao i na Direktivu 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena kojom je u čl. 2. toč. 1. i 2. definirano radno vrijeme kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom, a vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme, kao i na odluke Suda Europske unije (C-303/98 i C-151/02) u kojima se Sud Europske unije bavio tumačenjem navedene Direktive. Direktiva 2003/88/EZ ne predviđa „siva razdoblja“ koja bi se umetnula između radnog vremena i vremena odmora. Sud Europske unije usvojio je dvostrani pristup na temelju kojeg ono što ne ulazi u pojam radnog vremena ulazi u pojam vremena odmora i obrnuto (Presuda Jaeger C-151/02). U predmetu Dellas (C-14/04) Sud EU-a je utvrdio da nije prihvatljivo različito računanje vremena dežurstva u odnosu na redovito radno vrijeme. Kvalifikacija radnog vremena, u smislu Direktive 93/104/EZ, vrijeme je tijekom kojega je radnik prisutan na radnom mjestu, neovisno o intenzitetu njegovog rada, a što isključivo proizlazi iz njegove obveze biti na raspolaganju svom poslodavcu.
14. Suprotno žalbenim navodima tuženice, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 7.953,77 kn sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke.
15. Odluka o troškovima postupka pod toč. II. izreke, pravilna je i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa).
16. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu tuženice, odbijen je, jer ta radnja nije bila potrebna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 155. ZPP-a), a zahtjev tuženice za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer sa istom nije uspjela (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).
17. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. I. izreke (zatezna kamata na iznos poreza i prireza sadržanog u bruto dosuđenom iznosu) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
18. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 6. srpnja 2022.
Sutkinja
dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.
