REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1054/2021-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. P., iz Z., V. F. 3, OIB: …, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva P. i P. d.o.o. iz Z., protiv ovršenika Z. H. d.o.o., iz Z., U. g. V. 41, OIB: …, zastupanog po odvjetniku T. R., odvjetniku u Z., radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru, poslovni broj Gž Ovr-298/2018-10 od 17. prosinca 2019., kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2710/2018- 4 od 23. svibnja 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Revizija ovrhovoditelja, u dijelu u kojem se rješenje Županijskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Gž Ovr-298/2018-10 od 17. prosinca 2019. pobija u toč. I. izreke, odbija se, kao neosnovana.

II. Revizija ovrhovoditelja, u dijelu u kojem se rješenje Županijskog suda u Vukovaru, poslovnog broja Gž Ovr-298/2018-10 od 17. prosinca 2019. pobija u toč.

III. i IV. izreke, odbacuje se, kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem o ovrsi (Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovnog broja Ovr-2710/2018-4 od 23. svibnja 2018.) – temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovnog broja Pn-2754/91 od 6. svibnja 1994., radi naplate tražbine ovrhovoditelja u visini 5.178.662,04 kn sa zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 1995. do isplate, kao i radi naplate troška ovršnog postupka – određena ovrha pljenidbom i prijenosom novčane tražbine na svim kunskim i deviznim računima ovršenika, štednim ulozima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika kod svih banaka, te je naloženo Financijskoj agenciji da izda bankarske naloge za izvršenje rješenja o ovsi te postupi u provedbi ovrhe prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio žalbu, uz koju je podnio i prijedlog za odgodu ovrhe.

3. Provodom navedene žalbe i prijedloga za odgodu ovrhe Općinski građanski sud u Zagrebu je (3. srpnja 2018. poslovni broj Ovr-2710/18-13) donio:

- rješenje, kojim je naložio Financijskoj agenciji odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u postupku ovrhe protiv ovršenika temeljem presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2754/91 od 6. svibnja 1994. do donošenja odluke drugostupanjskog suda po žalbama izjavljenih protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2710/18 od 23. svibnja 2018.;

- zaključak, kojim je uputio ovršenika da u roku 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. toč.

7. i 11. Ovršnog zakona te da u roku 15 dana od takvog postupanja dostavi tom sudu dokaz o poduzimanju te radnje.

4. Drugostupanjski je sud donio (ovopredmetnom revizijom pobijano) rješenje kojim je:

- prihvatio žalbe ovršenika, ukinuo spomenuto rješenje o ovrsi kao i rješenje o odgodi ovrhe, odbacio prijedlog za ovrhu i ukinuo sve provedene radnje (toč. I. izreke);

- odbacio dopunu žalbe ovršenika od 17. lipnja 2018. protiv rješenja o ovrsi kao nepravovremenu (toč. II. izreke);

- odbacio žalbu ovrhovoditelja protiv rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2710/2018-13 od 3. srpnja 2018. kao nedopuštenu (toč. III. izreke);

- odlučio o trošku postupka (toč. IV. izreke).

5. Protiv drugostupanjskog rješenja ovrhovoditelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije te je ovaj sud, rješenjem poslovnog broja Revd-849/2020-2 od 16. veljače 2021. dopustio reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž Ovr-298/2018-10 od 17. prosinca 2019. u dijelu pod stavkom I. izreke kojim je prihvaćena žalba ovršenika, ukinuto je rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2710/2018-4 od 23. svibnja 2018. i rješenje istog suda poslovni broj Ovr-2710/2018-13 od 3. srpnja 2018. i odbačen je prijedlog za ovrhu i ukinute su sve provedene radnje, zbog pravnog pitanja koje glasi:

"Da li je o prigovoru presuđene stvari odnosno nedostatku pasivne legitimacije ovršenika uslijed spornog pravnog sljedništva ovlašten odlučivati sud koji provodi ovršni postupak, ili je povodom takvog prigovora ovršni sud dužan zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice sukladno odredbi čl. 52. st. 1. Ovršnog zakona?".

6. Ovrhovoditelj je u zakonskom roku podnio reviziju protiv drugostupanjskog rješenja pod točkom I. izreke, sukladno navedenom rješenju ovog, revizijskog suda, a sve u smislu odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u svezi čl. 400. st. 1. ZPP i u svezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017 – dalje: OZ).

6.1. Osim toga, revident je izričito naveo i da podnosi reviziju i protiv tog rješenja „pod toč. III. i IV. rješenja“.

6.2. Revident je predložio pobijano rješenje preinačiti u pobijanom dijelu na način da sud odbije žalbe ovršenika i potvrdi rješenje o ovrsi, a podredno da ukine osporavano rješenje Županijskog suda u Vukovaru i predmet vrati na ponovno postupanje.

7. U odgovoru na reviziju ovršenik je predložio reviziju dijelom odbaciti, kao nedopuštenu, a dijelom odbiti, kao neosnovanu te je zahtijevao trošak sastava odgovora na reviziju.

8. Revizija je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. U ovome je postupku ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu temeljem ovršne isprave, radi naplate novčane tražbine, na predmetima i sredstvima ovrhe (sve kako je navedeno u toč. 1. obrazloženja), kojem je prijedlogu udovoljeno te je doneseno rješenje o ovrsi protiv kojega je žalbu podnio ovršenik (uz prijedlog za odgodu ovrhe) ističući prigovor promašene pasivne legitimacije – jer da nema pravnog sljedništva između drugotuženika naznačenog u ovršnoj ispravi (D. C.-G.) i ovdje ovršenika, dalje ističući žalbeni razlog presuđene stvari – jer da je postupak radi naplate ovopredmetne tražbine na istom predmetu ovrhe, temeljem iste ovršne isprave, među istim strankama već vođen i pravomoćno obustavljen te je istaknuo prigovor zastare.

11. Nastavno, sud prvoga stupnja je donio rješenje (od 3. srpnja 2018. poslovni broj Ovr-2710/18-13) o odgodi ovrhe i (ujedno) zaključak kojim je ovršenika uputio na pokretanje parnice radi utvrđenja ovopredmetne ovrhe nedopuštenom i to iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i. 11. OZ, dok iz obrazloženja toga zaključka proizlazi da je odredbu čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ sud podveo konkretni žalbeni razlog da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

12. Drugostupanjski sud polazi od sljedećih bitnih činjeničnih utvrđenja:

- da je ovrhovoditelj 23. ožujka 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave-presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2754/91 od 6. svibnja 1994. na novčanim sredstvima ovršenika a radi naplate iznosa od 5.178.662,04 kune sa zateznim kamatama od 3. ožujka 1995. pa do isplate uz naknadu troškova ovršnog postupka;

- da je, povodom toga prijedloga, rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda poslovni broj: Ovr-2710/18-4 od 23. svibnja 2018. određena predložena ovrha putem Financijske agencije;

- da je uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj priložio navedenu presudu iz koje je vidljivo da su tuženici u tome predmetu C. p., Z. i C.-g., Z. obvezani tužitelju solidarno isplatiti iznos naknade štete sa pripadajućom zateznom kamatom i naknadom troškova postupka;

- da je na temelju navedene presude ovrhovoditelj još ranije, 14. prosinca 2012. podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika navodeći da je ovršenik pravni sljednik tuženika u parničnom predmetu C.-g.;

- da je u tome predmetu rješenjem o ovrsi poslovni broj: Ovrpl-8959/12 od 10. siječnja 2013. određena ovrha na novčanoj tražbini ovršenika putem FINE no u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi Općinski građanski sud u Zagrebu je svojim rješenjem, poslovni broj Ovrpl-8959/12-11 od 25. siječnja 2013. prihvatio žalbu ovršenika, ukinuo rješenje o ovrsi i sve provedene radnje te je ovrha obustavljena;

- da iz obrazloženja navedenog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je sud prihvatio osnovanim istaknuti prigovor nedostatka pasivne legitimacije odnosno tvrdnju da ovršenik nije pravni sljednik tuženika iz parničnog predmeta iz kojeg proistječe ovršna isprava (Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2754/91);

- da je potonje rješenje potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr-3069/2013-5 od 5. studenog 2013. iz čijeg obrazloženja proizlazi da drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda a u pogledu žalbenih navoda ovrhovoditelja o pravnom sljedništvu i napominje da je točno da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Fi-11966/1994. od 10. lipnja 1994. određeno brisanje iz sudskog registra poduzeća A. k. s.p.o. Zagreb radi pripajanja poduzeću C., no da je rješenjem istoga suda poslovni broj Fi-11966/1994. od 5. kolovoza 1994. određeno brisanje toga upisa kao i to da je iz rješenja poslovni broj Fi-12671/94. od 6. srpnja 1994. vidljivo kako je upisano brisanje iz sudskog registra poduzeća C. radi podjele i organiziranja novih 17 društava među kojima se ne nalazi A. k. Z.;

- da je ovršenik sukladno zaključku prvostupanjskog suda od 3. srpnja 2018. pokrenuo parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga navedenih u članku 50. stavak 1. točka 7. i 11. OZ-a (da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv ovršenika odnosno da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom);

- da je uvidom u prijedlog za ovrhu u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2710/12, rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrpl-8959/12-11 od 25. siječnja 2013. te rješenje Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ovr-3069/2013-5 od 5. studenog 2013. utvrdio da je u tom postupku vođen ovršni postupak između istih stranaka, u istim stranačkim ulogama, na temelju iste ovršne isprave kao i na istom predmetu ovrhe (kao i u ovopredmetnom) koji je pravomoćno obustavljen zbog nedostatka pasivne legitimacije na strani ovršenika;

- da ovrhovoditelj u ovome, konkretnom postupku potkrepljuje svoje tvrdnje o pravnom sljedništvu ovršenika na temelju istih argumenata iz ranije vođenog ovršnog postupka.

13. Nastavno takvim činjeničnim utvrđenjima drugostupanjski je sud ocijenio da „u konkretnom slučaju postoji identitet spora“ između ovopredmetnog postupka i postupaka koji se vodio povodom rješenja o ovrsi poslovnog broja Ovrpl-8959/12-11 te je ocijenio pogrešnim pravni stav prvostupanjskog suda u pogledu upućivanja ovršenika u parnicu obzirom na istaknuti prigovor presuđene stvari.

14. Naime, taj je žalbeni razlog sud u pobijanoj odluci kvalificirao pod onaj iz čl. čl. 354. st. 1. u svezi čl. 333. st. 2. ZPP-a, sve u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a, zaključujući da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbaciti će tužbu, te je utvrdio povredu spomenutih postupovnopravnih odredbi.

15. Iz dopuštenog i postavljenog pravnog pitanja proizlazi da ovrhovoditelj problematizira ovlasti ovršnog suda da po žalbi protiv rješenja o ovrsi temeljem ovršne isprave sam odlučuje o prigovoru presuđene stvari i o nedostatku pasivne legitimacije ili da po tim žalbenim navodima može (samo) zaključkom uputiti ovršenika na pokretanje parnice sukladno odredbi čl. 52. st. 1. OZ-a (ovaj sud samo primjećuje da bi, sagledavajući sadržaj pravnog pitanja, bilo ispravnije pozvati se (i) na stavak 3. toga članka).

16. Ovaj, revizijski sud ocjenjuje da prigovor presuđene stvari iznesen u ovršnom postupku nije prigovor koji se može podvesti pod ikoji od žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9., 10. i 11. OZ-a, pa, posljedično tome, u slučaju isticanja takvog žalbenog razloga ne dolazi do primjene odredbe čl. 50. st. 3. OZ-a te izostaje ovlast ovršnog suda uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

17. Pravilno je pravno shvaćanje suda u pobijanoj odluci da se radi o žalbenom razlogu postupovnopravne prirode, onom u smislu čl. 354. st. 1. u svezi čl. 333. st. 2. ZPP-a, koji se u ovršnom postupku primjenjuje supsidijarnom primjenom parničnog postupovnog prava (čl. 21. st. 1. OZ-a).

18. U bitnome podudarnom predmetu, ovaj je sud, u odluci poslovnog broja Rev- 1677/2009-3 od 18. veljače 2010. izrazio sljedeće pravno shvaćanje:

„Cijeneći činjenicu da je ovaj ovršni postupak ovrhovoditelj pokrenuo protiv ovršenika na temelju iste ovršne (javnobilježničke) isprave odnosno (…), činjenice da se ovrha predlaže na istom predmetu ovrhe (…) kao i činjenicu da je pravomoćno odbijen (…) raniji ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu protiv istog ovršenika, podnesen na temelju iste ovršne (javnobilježničke) isprave jer je drugostupanjski sud zauzeo shvaćanje da ovršna isprava nije podobna za ovrhu ovaj revizijski sud ocjenjuje da se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari, tj. da u konkretnom slučaju dolazi do primjene odredba čl. 333. st. 2. ZPP u vezi s čl. 19. OZ. To stoga što se činjenično stanje nakon odbijanja tog (ranijeg) prijedloga za ovrhu nije izmijenilo da bi ponovno odlučivanje o podnesenom prijedlogu za ovrhu u ovom postupku bilo dopušteno.“, slijedom čega je ukinuo nižestupanjska rješenja (i ono o ovrsi), ukinuo sve provedene radnje i odbacio prijedlog za ovrhu, očito ne nalazeći osnovanim u pogledu toga žalbenog razloga uputiti ovršenika na pokretanje parnice radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

18.1. Dakle, kao i u ovopredmetnom slučaju i u odluci ovoga suda Rev-1677/2009-3 od 18. veljače 2010. činjenično pravna situacija je takva da je odluka utemeljena na ocjeni osnovanosti prigovora presuđene stvari. To neovisno o tome zbog čega se u konkretnom slučaju radilo o presuđenoj stvari.

18.2. Iz toga proizlazi da je revizijski sud u pogledu toga žalbenog navoda (res iudicata) i ovlasti ovršnog suda povodom isticanja takvog žalbenog navoda, već zauzeo pravno shvaćanje.

18.3. Ovopredmetnom odlukom ovaj, revizijski sud zapravo ustraje u pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke iz toč. 18. obrazloženja.

19. Iako je (v. dalje obrazloženo pod toč. 19.1.) irelevantno, zbog pojedinih navoda iz sadržaja revizije je korisno za napomenuti se da ovaj, revizijski sud ne može upuštati u preispitivanje ocjene je li u međuvremenu došlo do izmjene činjeničnog stanja (i eventualne pojave novih dokaza) na temelju kojega je donesena odluka o nedostatku pasivne legitimacije u prethodno vođenom ovršnom postupku, jer je utvrđenje drugostupanjskog suda u ovdje pobijanoj odluci da do takve izmjene nije došlo („ovrhovoditelj potkrjepljuje svoje tvrdnje o pravnom sljedništvu ovršenika na temelju istih argumenata iz ranije vođenog ovršnog postupka“ cit. str. 5. odlomak 3. pobijane odluke), a ovaj je, revizijski sud vezan takvim (činjeničnim) utvrđenjima i ne može ih preispitivati u ovom stupnju postupka.

19.1. No, čak i kada bi situacija bila takva da je do promjene činjeničnog stanja (ili nastanka/predlaganja novih dokaza) u ovome ovršnom postupku (a u odnosu na prethodno vođeni ovršni postupak), došlo, to ne bi utjecalo na promjenu odluke u ovoj pravnoj stvari, jer, kako je već navedeno (toč. 9. obrazloženja), ovaj, revizijski sud pravno shvaćanje izražava u okviru postavljenog (dopuštenog) pravnog pitanja, a problematika pravnog sljedništva i utjecaja novih činjenica i dokaza (pa tako niti o utjecaju činjenica na konkretne ovlasti suda koje se propituju pitanjem), nije u sadržaju postavljenog (i dopuštenog) pravnog pitanja, nego se njegov sadržaj svodi samo na propitivanje postupovnih ovlasti ovršnog suda.

20. Tako je u pogledu postavljenog pravnog pitanja, u dijelu koje se ono odnosi na postupovne ovlasti ovršnog suda u slučaju isticanja prigovora presuđene stvari, za zaključiti da je sud u pobijanoj odluci ispravno primijenio postupovno pravo.

21. Nadalje, u postavljenom pravnom pitanju ovrhovoditelj inzistira na utvrđenju ovlasti ovršnog suda prilikom (ovršenikovog) isticanja prigovora promašene pasivne legitimacije, koji prigovor se u ovome, konkretnom slučaju iscrpljuje u problematici pravnog sljedništva ovršenika u odnosu na društvo D. C.-g. (kao drugotuženika u predmetu iz kojeg potječe ovršna isprava).

22. Međutim, drugostupanjski sud svoju odluku nije niti utemeljio na ocjeni (ne)postojanja pasivne legitimacije ovršenika u tom smislu (takvog sljedništva), već se ograničio samo na utvrđivanje subjektivnih i objektivnih granica (identiteta) ovoga, konkretnog postupka i onoga koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrpl-8959/12.

23. Utvrđujući identičnost predmeta, sredstva ovrhe, ovršne isprave i stranaka ovršnog postupka, prihvaćen je prigovor „presuđene“, tj. već pravomoćno odlučene stvari.

24. Dakle, u ovome, ovršnom postupku u ovome stupnju postupka, pitanje pasivne legitimacije u smislu sljedništva između ovršenika i drugotuženika iz ovršne isprave (D. C.-g.) je potpuno neodlučno i čak ako bi se (isključivo hipotetski) uzelo da postoji takvo pravno sljedništvo to ne bi utjecalo na pravno shvaćanje iz pobijane odluke o osnovanosti prigovora presuđene stvari, jer bi i dalje opstala utvrđena činjenica u pogledu subjektivnih i objektivnih identičnosti ovopredmetnog ovršnog predmeta i onoga koji se vodio pod poslovnim brojem Ovrpl-8959/12, pa bi se, slijedom toga i dalje prigovor presuđene stvari ukazivao osnovanim, pa bi pobijana odluka ostala neizmijenjena.

25. Slijedom svega navedenog, razvidno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena niti da razlozi utječu na donošenje drugačije odluke (a to u pogledu pobijane odluke u dijelu pod njezinom točkom I. izreke), slijedom čega je, temeljem čl. 393. st. 1. ZPP-a odlučeno kao pod točkom I. izreke.

26. Kao što je navedeno (v. toč. 6.1.), ovrhovoditelj je reviziju podnio izričito i protiv drugostupanjskog rješenja u toč. III. i IV. izreke; međutim, rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 849/2020-2 od 16. veljače 2021. je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjskog rješenja (samo) u dijelu pod stavkom I. njegove izreke.

27. S obzirom na to da, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizijom dopuštena, proizlazi da je revizija ovrhovoditelja protiv drugostupanjskog rješenja u dijelu pod toč. III. i IV. njegove izreke (dakle u odnosu na dio na koji se ne odnosi rješenje o dopuštenju revizije) nedopuštena, slijedom čega je u tom dijelu valjalo reviziju kao takvu odbaciti, sve temeljem čl. 392. st. 7., u svezi st. 1. i 5. ZPP- a, tj. odlučiti kao u izreci pod toč. II.

28. Zahtjev ovršenika za naknadu troška odgovora na reviziju je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, jer je ocijenjeno, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona (i sve u svezi čl. 21. st. 1. OZ-a) da ta radnja u postupku nije bila od utjecaja na donošenje odluke povodom revizije (toč. III. izreke).

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.  sc.  Jadranko

Jug,v.r.