Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj 6 Gž Ovr-303/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sutkinji Verici Kos, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Republike Hrvatske, OIB: …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u K., protiv ovršenika Grada K., K., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. B., dipl. pravnica u Gradu K., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-425/19 od 24. studenog 2020., 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba ovršenika Grada K., ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Ovr-425/19 od 24. studenog 2020. i ukidaju provedene ovršne radnje te se prijedlog ovrhovoditelja odbija kao neosnovan.
II. Odbacuje se zahtjev ovršenika Grada K. za naknadom troškova ovršnog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem o ovrsi (poslovni broj Ovr-425/19 od 24. studenog 2020.) je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-1823/11 od 27. listopada 2011., kojim je radi namirenja tražbine ovrhovoditelja Republike Hrvatske u iznosu od 962,50 kn sa zateznom kamatom od 25. travnja 2005. do isplate, u iznosu od 8.651,91 kn sa zateznom kamatom koja teče od 11. srpnja 2005. do isplate, u iznosu od 1.600,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2005. i odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.000,00 kn prema ovršeniku Ž. P., na prijedlog ovrhovoditelja Republike Hrvatske određena ovrha na svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama ovršenika Grada K., kao nasljednika Ž. P. proglašenog rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-118/15 od 3. travnja 2018., a ovrhovoditelju je odmjeren trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.500,00 kn.
2. Protiv toga rješenja žalbu je podnio ovršenik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi ukine i odbaci prijedlog za ovrhu te ovrhovoditelju naloži da ovršeniku naknadi trošak ovršnog postupka. Navodi da je sud prvog stupnja propustio utvrditi bitnu činjenicu da Grad K. nije pravomoćno proglašen nasljednikom pokojnog Ž. P., jer su protiv rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-118/15, žalbe podnijeli Grad K. i Republika Hrvatska, a o žalbama još nije odlučeno, a osim toga da je ovrha određena na stvarima na kojima se ne može provesti, s obzirom da prema čl. 139. st. 4. i 5. Zakona o nasljeđivanju predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Ističe i prigovor zastare.
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 50. st. 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 56/16, 73/17 – dalje: OZ), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, a ovršenik, iako ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne obrazlaže u čemu bi se sastojale. No, osnovano upire ovršenik da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo.
5. U ovom ovršnom predmetu ovrha protiv ovršenika Grada K. je određena pozivom na odredbu čl. 5. st. 3. OZ, na svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama ovršenika Grada K., na kojeg da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-118/15 od 3. travnja 2018. prešla imovina pokojnog Ž. P., protiv kojeg kao ovršenika je vođen ovršni postupak i doneseno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-1823/2011 od 27. listopada 2011. (postalo je pravomoćno 16. studenog 2011.), a preminuo je tijekom ovršnog postupka. S obzirom da je ovršenik Ž. P. preminuo ostvarene su pretpostavke za promjenu predmeta i sredstva ovrhe u smislu odredbe čl. 5. st. 3. OZ te se ovršni postupak ima nastaviti prema novom ovršeniku, sukladno odredbi čl. 32. st. 4. OZ.
6. Rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-118/15, UPP/OS-11/15 od 3. travnja 2018. utvrđena je ostavinska imovina Ž. P. i to: 1/58 dijela nekretnine upisane u zk. ul. 7607 k. o. K., novčana sredstva na računima kod H. p. b. d.d., novčana sredstva na računima kod K. b. d.d., tražbina prema HZMO s osnova razlike mirovine i tražbina prema HZZO s osnove preplate dopunskog zdravstvenog osiguranja i tražbina prema Centru za socijalnu skrb K. s osnove zajamčene minimalne naknade te je određeno da će se uknjižba prava vlasništva na nekretnini i isplata sredstava izvršiti u korist Grada K., a to rješenje o nasljeđivanju je dijelom ukinuto, dijelom dopunjeno, a dijelom održano na snazi rješenjem Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj O-118/15-6 od 22. veljače 2019., no, prema sadržaju spisa, nije pravomoćno. Stoga, za sada, nije pravomoćno utvrđeno da bi Grad K. bio pravni slijednik Ž. P..
7. No, neovisno o naprijed navedenom, ako bi Grad K. i bio „ošasni nasljednik“ Ž. P., ovrha je određena na predmetu koji je izuzet iz ovrhe, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 6. OZ na koji sadržajem žalbe upire ovršenik.
7.1. Naime, prema odredbi čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika, prema odredbi čl. 139. st. 6. ZN predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna imovina mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine.
8. Imajući u vidu odredbu čl. 139. st. 6. ZN ovrhovoditelj je protiv Grada K. kao novog ovršenika, ovrhu mogao predložiti, a sud prvog stupnja odrediti samo na imovini ostavitelja Ž. P. utvrđenoj rješenjem o nasljeđivanju. Kako je pobijanim rješenjem o ovrsi radi prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja ovrha određena na svim računima i oročenim sredstvima u svim bankama Grada K., koji međutim nisu sastavni dio ostavine Ž. P., to je ovrha određena na predmetu koji je izuzet iz ovrhe.
9. Kako je dakle ovrha protiv ovršenika Grada K., koji nije osobni dužnik ovrhovoditelja, određena protivno odredbi čl. 139. st. 6. ZN, valjalo je uvažiti žalbu ovršenika i na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. OZ, pravilnom primjenom materijalnog prava ukinuti pobijano rješenje o ovrsi te provedene ovršne radnje i prijedlog ovrhovoditelja kao neosnovan odbiti.
10. Zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovršnog postupka odbačen je, jer nije određeno postavljen. Naime, prema odredbi čl. 14. st. 5. OZ ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove koje mu je neosnovano prouzročio, a o naknadi troškova, sukladno odredbi čl. 164. st. 1. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Ovršenik je podnio zahtjev za naknadu troškova postupka, ali ga nije određeno postavio pa je stoga isti odbačen. U Velikoj Gorici 6. srpnja 2022.
Sutkinja
Verica Kos, v.r.
