REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 289/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice N. I. iz O., OIB: ..., i 2. tužiteljice I. Š. iz O., OIB: ..., obje zastupane po punomoćnici M. K., odvjetnici u O., protiv tuženice O. b. H. d.d., Z., OIB: ..., zastupane po generalnom punomoćniku A. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva A. & A. d.o.o. S., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice T. I., iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. J., odvjetniku u O., radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž- 240/2020-2 od 21. rujna 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-1753/18-21 od 24. siječnja 2020., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Revizija tužiteljica odbija se kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljica usmjeren na isplatu iznosa od po 50.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti i iznosa od po 773,54 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sve sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka (toč. I. izreke). Ujedno su tužiteljice obvezane naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 33.625,00 kn (toč. II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka i odbijen zahtjev tužiteljica za naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Rješenjem ovog suda broj Revd-334/2021-3 od 16. studenoga 2021., tužiteljicama je dopušteno podnošenje revizije a zbog sljedećeg pravnog pitanja:
„Može li se ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja sredstva koja se vode na njegovom točno određenom deviznom računu kod banke na temelju Ugovora o otvaranju deviznog računa i platnim uslugama, tumačiti u smislu odredbe čl. 319. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/03) na način da je s tim računom povezan i čini jedinstvenu tražbinu klijenta pomoćni račun koji nosi novi broj, i na kojega su prenesena i oročena sredstva s glavnog računa na temelju Ugovora o oročenju ili je riječ o dva posebna računa?
Odnosno
Je li banka nakon saznanja o smrti klijenta, nakon predočenja ugovora o doživotnom uzdržavanju, bila dužna uskratiti primatelju uzdržavanja isplatu oročenih sredstava koja se vode na pomoćnom računu koji nije izričito naveden u ugovoru, i blokirati ga u skladu s posebnim uvjetima banke sve dok se ne riješi pitanje nasljednika u skladu s pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila navode u cijelosti i predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija nije osnovana.
7. U skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljica za isplatu novčanog iznosa, a uslijed toga što tuženica nije izvršila blokadu štednog uloga nakon smrti klijenta, prednika tužiteljica, sukladno odredbama Općih uvjeta poslovanja za oročene štedne uloge prema kojima banka vrši blokadu štednih uloga nakon saznanja o smrti klijenta (toč. 8.7.) i prema kojima u slučaju smrti klijenta sva prava i obveze koje klijent ima prema banci temeljem ugovora o oročavanju sredstava prelaze na njegovog nasljednika u skladu s pravomoćnom odlukom o nasljeđivanju (toč. 12.2.).
9. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je komitent tuženice, pok. D. I., suprug 1. tužiteljice i otac 2. tužiteljice, dana 25. travnja 2016. kod tuženice položio novčani iznos od 100.000 EUR na devizni prometni račun broj ... i da su to jedina novčana sredstva istoga kod tuženice;
- da je istog dana navedena novčana sredstva pok. I., ugovorom broj ..., oročio na godinu dana uz fiksnu kamatu u iznosu od 1.547,09 EUR i da je ugovoreno da se po isteku roka oročenja novčana sredstva i kamata automatski polože na njegov devizni račun a sa pomoćnog računa broj ... gdje su sredstva prebačena za vrijeme trajanja oročenja;
- da su pok. I. i njegov nećak T. I. dana 8. rujna 2016. sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju jer se primatelj uzdržavanja ne može sam o sebi skrbiti a kći i bivša supruga su to odbile činiti, u kojem je, među ostalim, ugovoreno da primatelj uzdržavanja daje davatelju uzdržavanja i „sva novčana sredstva položena na računu kod tuženice broj ...“;
- da je pok. I. preminuo ....;
- da je rješenjem o nasljeđivanju javnog bilježnika M. P. u O. od 8. veljače 2017., imovina ostavitelja s naslova dospjele a neisplaćene mirovine HZMO raspoređena na zakonske nasljednice - tužiteljice za po ½ dijela;
- da je rješenjem o naknadno pronađenoj imovini od 27. prosinca 2017. utvrđen kao imovina i oročeni štedni ulog kod tuženice u stranoj valuti broj ... te raspoređen tužiteljicama;
- da je T. I. predigao novčani iznos od 100.000 EUR i 1.547,09 EUR.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je smatrao neosnovanim tužbeni zahtjev, uz izraženo shvaćanje da je volja i namjera pok. I. bila da raspolaže predmetnim novčanim sredstvima u korist davatelja uzdržavanja neovisno što u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije naveden račun gdje su ona bila privremeno oročena jer je riječ o jedinim novčanim sredstvima pok. I. kod tuženice, kao i da je ugovorna obveza jasna i odrediva. Pritom se pozvao na odredbe čl. 579. i čl. 580. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).
11. Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda, koji je utvrdio i volju primatelja uzdržavanja, time da navodi i da u ugovoru o doživotnom uzdržavanju nije bilo nužno navesti i pomoćni račun smatrajući da devizna štednja na glavnom računu i devizno oročenje te devizne štednje na pomoćnom računu čine jedinstvenu tražbinu.
12. Prijepornim se ukazuje pitanje je li oročeni štedni ulog s pripadajućim kamatama bio predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je pok. I. sklopio sa umješačem T. I.
13. Prvostupanjski sud pravilno citira odredbu čl. 579. ZOO. Pritom, predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju može biti prijenos cijele imovine ili njezinog dijela, a moguće je i da predmet ugovora bude i neka buduća imovina ili imovinsko pravo.
14. Iz utvrđenja sudova proizlazi da je sada pok. I. u ugovoru o doživotnom uzdržavanju naveo na koji način raspolaže novčanim sredstvima pa je tako upravo naveo klauzulu „sva novčana sredstva položena na računu kod tuženice broj ...“.
15. Ne može se prihvatiti zaključak nižestupanjskih sudova da se ovdje radi o jednom jedinstvenom računu (novčani polog po viđenju i oročeni novčani polog su različite vrste novčanih pologa - čl. 993. st. 1. ZOO), ali se prihvaća zaključak i ocjena, nastali tumačenjem ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu odredbe čl. 319. st. 2. ZOO, u pogledu sadržaja tog ugovora i volje primatelja uzdržavanja da, neovisno o broju računa na kojem se nalaze predmetna sredstva, istima teretno raspolaže u korist davatelja uzdržavanja.
16. Nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili što je predmet ugovora i što je pravi izraz volje ugovornih strana, zbog čega je i materijalno pravo pravilno primijenjeno, bez obzira što izneseno pravno shvaćanje o jedinstvenosti računa odstupa od prakse revizijskog suda (Rev-244/2017-3 od 14. travnja 2021. i Rev-3303/2019 od 3. ožujka 2021.). Naime, u odnosu na prvi dio postavljenog pitanja, za odgovoriti je da se formalno radi o dva zasebna računa ali da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno protumačiti pravu volju stranaka koju su one imale prilikom sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju.
17. Prema odredbi čl. 319. st. 1. ZOO, odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, a st. 2., pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.
18. Odlukom broj Rev 244/2017-3 od 14. travnja 2021. ukinute su nižestupanjske odluke uz shvaćanje: „Zbog pogrešnog pravnog pristupa da je za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučno je li riječ o istom novčanom iznosu (koji se vodi na računu istog knjigovodstvenog broja), neovisno o broju računa na kojem se ta sredstva nalaze, nižestupanjski sudovi su propustili utvrditi sadržaj oporuke, odnosno što je predmet oporuke kao posljednje volje ostavitelja…).“ U konkretnom slučaju prvostupanjski sud se izričito izjasnio o ugovornoj volji i namjeri pok. I., a drugostupanjski sud je prihvatio sva utvrđenja prvostupanjskog suda koji je dakle, utvrdio i volju primatelja uzdržavanja.
19. I u drugoj odluci broj Rev-3303/2019 od 3. ožujka 2021. ukazano je na potrebu utvrđivanja prave volje i namjere primatelja uzdržavanja u kom postupku je međutim, utvrđeno da primatelj nije raspolagao cjelokupnom svojom imovinom (grobno mjesto) i da se radilo o dugoročnoj štednji gdje su se kamate svake godine prebacivale na račun po viđenju, slijedom čega je zaključeno kako odredbu tog konkretnog ugovora o doživotnom uzdržavanju treba razumjeti tako da je primatelj uzdržavanja ugovorom raspolagao novčanim sredstvima na štedno deviznoj knjižici, a ne i oročenim štednim ulogom. U konkretnom slučaju pak, pok. I. je raspolagao cjelokupnom svojom imovinom i radilo se o jednogodišnjem oročenju pa proizlazi da činjenična situacija nije ista. Naime, na deviznom računu pok. I. nije bilo preostalog novca, niti je bilo neke druge imovine koja nije bila raspoređena a što bi moglo izazvati sumnju u namjeru primatelja uzdržavanja da otuđi cijelu svoju imovinu u korist davatelja uzdržavanja. Posebice kada se ima u vidu motiv sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju (teška bolest primatelja uzdržavanja u kojoj nije imao potrebnu pomoć i podršku tužiteljica - supruge i kćerke zbog čega se obratio davatelju uzdržavanja, koji mu je tu pomoć i pružio) proizlazi da je isti doista raspolagao i prijepornim iznosom u korist davatelja uzdržavanja.
20. Zbog svega navedenog proizlazi da je tuženica pravilno postupila kada je isplatila umješaču cjelokupni novčani iznos a što je ujedno i odgovor na drugi dio pitanja.
21. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju tužiteljica odbiti kao neosnovanu.
22. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio nužan za vođenje parnice.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić, v.r.
