Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: 2 Gž-251/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Vetme kao predsjednice vijeća, Emira Čustovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. G., .., ., OIB: .., kojega zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice D. S., T. M. T. , V. G., OIB: ., radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, broj 18 P-250/2017-35 od 13. prosinca 2019., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, broj P- 250/2017 od 13. prosinca 2019. u pobijanom dijelu (točka I, II i III izreke):

a) potvrđuje u dijelu točke I izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja da tuženica trpi namirenje tražbine u iznosu od 5.863,30 kn,

b) preinačava u preostalom dijelu točke I izreke, i u točkama II i III izreke tako da glasi:

"Tuženica, i to D. S. iz V. G., T. m. T. , OIB:.., dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to S. G. s prebivalištem u K. v. .., …, S., OIB: ., u iznosu od 1.400,61 kuna glavnice zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te je dužna trpjeti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 220,76 kuna zateznih kamata obračunatih do 15. ožujka 2017., sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to 22. Suvlasnički dio: ../.. ETAŽNO VLASNIŠTVO (..-..) dijela zk.č.br. .., broj D.L., u naravi T.. m.. T.., ukupne površine … m2, u naravi dvorište, ukupne površine … m2, u naravi .., T.. m.. T.. 9, ukupne površine 412 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to 1. Temeljem zapisnika broj Z- 1351/2008/6237 prenosi se sljedeći upis: Posebni dio-jednosobni stan br. 3 na 4. katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s Wc-om i predsoblja ukupne NKP ..,.. m2, sve upisano u zk.ul.br. … k.o. Velika Gorica, uknjiženo pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

„I. Odbija se tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim, koji glasi:

"I. Tuženik, i to D.. S.. iz V. G., T. m.. T. 9, OIB .., dužan je trpjeti namirenje tražbine tužitelja, i to S. G. s prebivalištem u K. v. ., .. L.., S.., OIB .., u iznosu od 7.484,67 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sukladno članku 29 stavku 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 47/2008, 125/2011, 78/2015, dalje: ZOO), a koje kamate teku od dana podnošenja tužbe pa do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženika, i to 22. Suvlasnički dio: ../.. ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) dijela zk.č.br. .., broj D.L., u naravi T. m. T., ukupne površine .. m2, u naravi dvorište, ukupne površine .. m2, u naravi stambena zgrada, T. m. T. 9, ukupne površine 412 m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to 1. Temeljem zapisnika broj Z-1351/2008/6237 prenosi se slijedeći upis: Posebni dio-jednosobni stan br. 3 na 4. Katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s wc-om i predsoblja ukupne NKP ..,.. m2, sve upisano u zk.ul.br. .. k.o. V. G., uknjiženo pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici, te namirenjem tužitelja iz postignute kupoprodajne cijene.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka, a sve zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa sve do isplate, I to sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

I RJEŠENJE

Određuje se upis zabilježbe hipotekarne tužbe na sljedećoj nekretnini i to 22. Suvlasnički dio: ../.. ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-22) dijela zk.č.br. …, broj D.L., u naravi T. m. T., ukupne površine .. m2, u naravi dvorište, ukupne površine .. m2, u naravi stambena zgrada, T. m. T. .., ukupne površine .. m2, a koji je suvlasnički dio nekretnine neodvojivo povezan s pravom vlasništva na stanu, i to 1. Temeljem zapisnika broj Z-1351/2008/6237 prenosi se slijedeći upis: Posebni dio-jednosobni stan br. 3 na 4. Katu koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje s blagovaonicom, kupaonice s wc-om i predsoblja ukupne NKP ..,.. m2, sve upisano u zk.ul.br. .. k.o. V. G., uknjiženo pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici."

II. Odbija se tužitelj S. G., OIB: …, s prebivalištem K. V. .., L., S., sa zahtjevom za plaćanjem troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 15.532,50 kn u cijelosti; kao neosnovanim.

III. Nalaže se tužitelju S.. G., OIB: …, s prebivalištem K. V. .. L.., S.. platiti tuženici D. S., OIB: …., iz V. G., T. M. T. ., trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 6.712,50 kn (šesttisućasedamstodvanaestkunapedesetlipa); u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženica D. S., OIB: .., iz V. G., T. M. T. .s preostalim zahtjevom za naknadu troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.237,50 kn; kao neosnovanim.“

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavio je tužitelj te ju pobija iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga. Navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) jer u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe ZPP-a, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Ističe kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te da je izreka presude nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, odnosno presuda u određenim dijelovima nema uopće razloge, a razlozi koju su navedeni su nejasni i proturječni, dok o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, a što je kao žalbeni razlog propisano u članku 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Nadalje tužitelj ističe da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te na to pogrešno primijenio materijalno pravo, a što su kao žalbeni razlozi propisani člankom 355. i 356. ZPP-a.

2.1. Iz obrazloženja presude nije jasno na koji način je sud došao do zaključka da je tužena podmirila tužiteljevu tražbinu. Poriče da je zaprimio uplatu od 4. kolovoza 2012., dok su ostale uplate uredno proknjižene i razmjerno istima je umanjeno dugovanje tuženika. Također, on kao fizička osoba nije dužan voditi knjigovodstvenu evidenciju, zbog čega je dostavio uz tužbu obračun dugovanja, a koja služi kao analitička kartica, budući da je sastavljena te obračunata prema podacima iz ugovora o zajmu.

2.2. Tužitelj navodi kako sud u potpunosti zanemaruje činjenicu kako je tužena, osim ugovorene kamate dužna i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) te odredbi članka 4. Ugovora o zajmu, jer je tužena kasnila s mjesečnim uplatama koje su prema predmetnom ugovoru dospijevale svakog 4. u mjesecu.

2.3. Nadalje, tužitelj navodi kako je nejasno zašto je sud, ukoliko je smatrao da je nalaz i mišljenje vještaka nedostatan, ipak uzeo u obzir kao objektivan njegov izračun otplate, odnosno kako je tužena trebala platiti s danom 4. svibnja 2015. iznos od 72.597,52 kune te kako je prema izračunu vještaka platila više od obračunatog 232,68 kune. Sud je stoga trebao, ukoliko smatra da vještačenje nije izrađeno po pravilima struke, imenovati novog vještaka koji će provesti novo financijsko – knjigovodstveno vještačenje.

2.4. Tužitelj stoga smatra da su stečeni uvjeti da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u dijelu u koje se pobija žalbom na način da usvoji tužbeni zahtjev i trošak tužitelja te naloži tuženiku plaćanje troškova postupka.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženica trpi namirenje tražbine u iznosu od 7.484,67 kuna (smanjeno na 4.963,00 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate, sudskom prodajom založene nekretnine u vlasništvu tuženice.

6. Protivno shvaćanju žalitelja tijekom prvostupanjskog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP- a. Kada ukazuje na postojanje te povrede tužitelj u biti reproducira navedenu odredbu bez navođenja konkretnih činjenica iz kojih bi proizlazilo da je počinjena povreda odredaba parničnog postupka pa mu je za odgovoriti da povreda nije počinjena, da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

7. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. ZPP-a.

8. Prvostupanjski sud utvrdio je da se tužba temelji na pismenima koja ne predstavljaju valjani dokaz, pritom ukazujući na Ugovor o zajmu jer potpis zajmodavca nije čitak, Ugovor o ustupu tražbine jer cedent i cesionar nisu državljani Republike Hrvatske te „Izvod iz otvorenih stavki“ koji nema osnovne podatke da bi isti bio vjerodostojna isprava, stoga uzimajući u obzir članak 221.a ZPP-a sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi činjenicu koju tužitelj tvrdi u tužbi, odnosno tužitelj nije dokazao da mu tuženica nije uplatila utuženi iznos. Nadalje, prvostupanjski sud je utvrdio da uplatnice koje je tuženica priložila predstavljaju valjanu dokumentaciju iz koje proizlazi da je tuženica u potpunosti otplatila zajam 6. svibnja 2015., stoga potraživanje iz Ugovora o ustupu tražbine nije ni postojalo u trenutku zaključenja ugovora 13. lipnja 2016. Pri donošenju odluke sud je u cijelosti uzeo u obzir dokaze koje je u spis priložila tuženica - uplatnice, dok je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio kao nedostatan te da nije izrađen prema pravilima struke jer se ne temelji na dokazima već na osobnim zaključcima vještaka, ali je ipak uzeo u obzir kao objektivan vještakov ukupan izračun otplate, odnosno da je tuženica trebala uplatiti s danom 4. svibnja 2015. iznos od 72.597,52 kuna.

9. Iz navedenog proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica otplatila ugovoreni zajam u potpunosti i da više ne postoji potraživanje zajmodavca spram tuženice, stoga su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani.

10. Što se tiče žalbenog navoda da tužitelj nikada nije zaprimio uplatu od 4. kolovoza 2012., Hrvatska pošta d.d. je dopisom potvrdila da je tužitelj primio spornu uplatu ... . ..., odnosno da je isplaćena primatelju T. d... kao i ostale uplate.

11. Razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nije uzeo u obzir Ugovor o zajmu i Ugovor o ustupu tražbine nije prihvatljiv. Okolnost da je potpis zajmodavca na Ugovoru o zajmu navodno nečitak nije opravdan razlog za neuzimanje u obzir činjenice koje se utvrđuju čitanjem te isprave. To prvenstveno zato što je Ugovor o zajmu solemniziran kod javne bilježnice, a ni sama tuženica nije negirala postojanje Ugovora o zajmu, već je tvrdila da je ispunila svoje obveze iz ugovora, dakle vratila pozajmljeni novac. Ustup tražbine koju učine strani državljani ne čini ugovor o ustupu tražbine nevaljanim.

11.1. Iz Ugovora o zajmu proizlazi da su zajmodavac D. S. W. i korisnica zajma D. S. sklopili ugovor 4. svibnja 2012., a predmet ugovora je zajam kojeg zajmodavac daje korisnici zajma u iznosu od 8.723,87 EUR koji u kunskoj protuvrijednosti iznosi 65.400,00 kuna, a čiji primitak je korisnica zajma potvrdila svojim potpisom. Ugovorni odnos sklopljen je na vremensko razdoblje od 36 mjeseci odnosno od 4. svibnja 2012. do 4. svibnja 2015. Kao glavno osiguranje vraćanja zajma ugovoreno je založno pravo na nekretnini korisnice zajma uz dopuštenje zajmodavcu uknjižbe prava zaloga u svoju korist nad tom nekretninom te zabilježbe zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine za vrijeme trajanja ugovorene otplate zajma.

11.2. Iz Ugovora o ustupu tražbine proizlazi da su cedent D. S. W. zastupan po J. G. i cesionar S. G. zastupan po B. A. F.sklopili ugovor 13. lipnja 2016. Kao cesus označena je D. S., a predmet ugovora je prijenos tražbine sa svim sporednim pravima iz Ugovora o zajmu sklopljenog između D. S. W. i D. S.. Cedent je ovim ugovorom neopozivo i bezuvjetno prenio na cesionara hipoteku, odnosno založno pravo upisano u Zemljišne knjige 7. svibnja 2012. pod poslovnim brojem Z-1954/12 na teret nekretnine D. S., uknjiženo pri Općinskom sudu u Velikoj Gorici. Također, cedent je ovlastio cesionara da ishodi u Zemljišnim knjigama upis založnog prava na predmetnoj nekretnini u svoje ime i u svoju korist, s obzirom da je cesionar novi vjerovnik cijele tražbine osigurane predmetnim založnim pravom. Potpise na ugovoru ovjerila je 21. lipnja 2016. javna bilježnica iz Zagreba.

11.3. Iz navedenih isprava proizlazi da je tuženica u obvezi tužitelju podmiriti tražbinu koja je na njega podnesena ugovorom o cesiji, a nastala je sklapanjem ugovora o zajmu.

12. S razlogom tužitelj prigovara što prvostupanjski sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, jer je pogrešan zaključak suda da je vještak izradio nalaz i mišljenje prema osobnim zaključcima, protivno pravilima struke i neutemeljen na dokazima. Vještak je uzeo u obzir svu dokumentaciju iz spisa, odnosno Ugovor o zajmu, Ugovor o ustupu tražbine, uplatnice tuženice i „Izvod iz otvorenih stavki“ tužitelja te prema tome sastavio „Plan otplate“ u kojem je detaljno prikazao na koji način je zajam bio otplaćivan.

12.1. Ovaj sud je zaključka je da su nalaz i mišljenje vještaka u skladu s pravilima struke te je upravo na vještačenju temeljio svoju odluku, odnosno da je tuženica nakon uračunavanja svih uplata dužna isplatiti tužitelju 1.400,61 kuna na ime glavnice i 220,76 kuna na ime kamata.

12.2. Koristeći ovlaštenja iz odredbe članka 373.a. stavak 1. ZPP-a ovaj sud je utvrdio relevantne činjenice na osnovi isprava što se nalaze u spisu (ugovora o zajmu i ugovora o ustupu tražbine) i provedenog financijskog vještačenja, te je na osnovi ugovora i primjenom odredbi članaka 499., 80. i 84. ZOO-a presudio kao pod točkom b) izreke ove presude.

13. Žalbu protiv preostalog dijela točke I izreke prvostupanjske presude, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 5.863,30 kn, je valjalo odbiti jer je tražbina u tom dijelu prestala ispunjenjem (točka a) izreke ove presude).

14. S obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, prema članku 154. stavak 4. ZPP ovaj sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

15. Slijedom svega, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude temeljem članka 373.a stavka 1. ZPP-a.

Dubrovnik, 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Marija Vetma