REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2571/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.o.o., R., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu V. i p. u R., protiv tuženika M. J. iz M., B., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica L. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1253/18- 2 od 18. ožujka 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji br. Povrv-172/16-28 od 12. siječnja 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja i održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R., posl. broj Ovrv-996/13 od 10. srpnja 2013., te je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 56.532,62 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.064,77 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 7.472,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.). Odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva, preko iznosa utvrđenog u točki II. izreke presude (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. i II. izreke na način da je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Z. V. iz R., posl. broj Ovrv-996/13 od 10. srpnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 56.532,62 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.064,77 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom, te je zahtjev odbijen (toč. 1.). Ujedno je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 13.650,00 kuna (toč. 2.).

3. Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu odluku.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 56.532,62 kuna sa zateznim kamatama, koji iznos, prema tvrdnji tužitelja tuženik duguje na temelju obveza koje proizlaze iz mjenice izdane od trgovačkog društva J. P. d.o.o. sa sjedištem u R., kao trasanta u korist tužitelja, a koju mjenicu je tuženik avalirao i time preuzeo mjeničnu obvezu kao mjenični jamac-avalist.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je:

- da je 7. siječnja 2011. trgovačko društvo J. P. d.o.o. sa sjedištem u R. izdalo bjanko mjenicu serijskog broja ..., bez protesta, na kojoj se nalazi potpis zakonskog zastupnika navedenog trgovačkog društva i uz taj potpis je otisnut žig ove pravne osobe kao izdatnika mjenice, odnosno trasanta,

- da se na licu mjenice nalazi i potpis tuženika kao avalista uz tekst „per aval“ s naznakom imena i prezimena tuženika,

- da je navedena mjenica, koja glasi na iznos od 76.566,34 kuna, dospjela na naplatu 1. srpnja 2013., ali nije naplaćena od glavnog dužnika trgovačkog društva J. P. d.o.o. jer na njegovom računu kod P. b. Z. d.d. nije bilo sredstava pa je vraćena,

- da je tuženik kao član uprave trgovačkog društva J. P. d.o.o. 11. siječnja 2011. sklopio s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji robe na neodređeno vrijeme, kojim se obvezao dostaviti instrumente osiguranja plaćanja, i to dvije bjanko zadužnice i dvije bjanko mjenice s klauzulom bez protesta i osobnim avalom osobe odgovorne za zastupanje tvrtke i da je tuženik 11. siječnja 2011. sukladno navedenom ugovoru dostavio jednu bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna i jednu bjanko mjenicu, bez protesta, serijskog broj ... zajedno s mjeničnom izjavom,

- da su tuženik, kao član uprave trgovačkog društva J. P. d.o.o. i tužitelj sklopili i potpisali Ugovor o kupoprodaji robe od 22. travnja 2013., također na neodređeno vrijeme, na temelju kojeg je kupac dostavio nove garancije plaćanja, bjanko zadužnicu na iznos od 100.000,00 kuna,

- da je tužitelj u mjeničnom iznosu navedenom u spornoj mjenici obuhvatio račune koji su izdavani u razdoblju od 15. ožujka 2013. do 15. svibnja 2013., a koji su dospijevali na naplatu u razdoblju od 29. travnja 2013. do 29. lipnja 2013.,

- da je trgovačko društvo J. plus d.o.o. R. brisano iz sudskog registra time da je rješenjem Trgovačkog društva u Rijeci poslovni broj Tt-82/2014 od 15. lipnja 2015. istodobno otvoren i zaključen stečajni postupak zbog nedostatka stečajne mase na temelju čl. 63. st. 1. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 44/96, 29/99, 29/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12) što znači da vjerovnici nisu niti pozvani na prijavu tražbine,

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijske vještakinje proizlazi da tužitelj na temelju vjerodostojne isprave-mjenice bez protesta izdane u R. 7. siječnja 2011. ima prema trgovačkom društvu J. p. d.o.o. tražbinu u iznosu od 76.566,34 kune, od čega je trgovačko društvo J. p. d.o.o. platilo iznos od 5.088,86 kuna, time da se računi za tražbinu u iznosu od 76.566,34 kune odnose na račune za izdanu robu u iznosu od 75.337,17 kuna i na račune za zatezne kamate u iznosu od 1.229,17 kuna,

- da na temelju podataka iz poslovne knjige tužitelja sa stanjem na dan 14. lipnja 2017. tražbina tužitelja iznosi 56.532,64 kuna.

9. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica prvostupanjski sud je ocijenio da su tužitelj i trgovačko društvo J. P. d.o.o., čiji je zakonski zastupnik tuženik, bili u poslovnom odnosu na temelju sklopljenih Ugovora o kupoprodaji robe od 11. siječnja 2011. i 17. travnja 2013., koji su sklopljeni na neodređeno vrijeme, te da je tužitelj bio ovlašten predmetnu mjenicu iskoristiti radi osiguranja naplate tražbine koja proizlazi iz računa izdavanih u razdoblju od 15. ožujka 2013. do 15. svibnja 2013.

Naime, prvostupanjski sud zaključuje, obzirom tužitelj kao mjenični vjerovnik nije uspio naplatiti mjeničnu svotu od glavnog dužnika, a da avalist odgovara onako kako odgovara onaj za koga jamči, da su ispunjeni uvjeti za odgovornost tuženika kao mjeničnog jamca za ispunjenje predmetne obveze. Nadalje prvostupanjski sud zaključuje da su neki od spornih računa izdani za vrijeme važenja prvog ugovora, a dio u razdoblju kojeg bi pokrivao drugi ugovor, no da je mjenica od 11. siječnja 2013. ostala valjani instrument osiguranja tražbine iz poslovnog odnosa između stranaka, obzirom nije povučena.

10. Odlučujući povodom žalbe tuženika drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP zaključujući da je u prvostupanjskom postupku izostala ocjena usmenog očitovanja vještakinje, a iz kojeg proizlazi da su svi računi za isporučenu robu koji su dospjeli prije 17. travnja 2013. plaćeni, te da su svi računi za isporučenu robu po Ugovoru o kupoprodaji od 11. siječnja 2011., u vezi s kojim ugovorom je izdana sporna bjanko mjenica, koju je tuženik avalirao, plaćeni od strane kupca J. p. d.o.o.

Nadalje sud drugog stupnja utvrđuje da činjenica da su tužitelj i trgovačko društvo J. P. d.o.o. bili u stalnom poslovnom odnosu ne znači sama za sebe da se bjanko mjenica izdana kao osiguranje tražbine iz jednog ugovora o kupoprodaji odnosi na buduće ugovore o kupoprodaji i da tužitelj može tu bjanko mjenicu koristiti i za naplatu tražbina iz budućih ugovora o kupoprodaji, radi čega smatra osnovanim prigovor tuženika o protuugovornom ispunjenju predmetne bjanko mjenice od strane tužitelja kao vjerovnika, obzirom tuženik za ispunjenje tražbina iz Ugovora o kupoprodaji od 17. travnja 2013. nije jamčio.

11. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.

12. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu.

13. U ovom postupku je utvrđeno da je predmetna mjenica bila izdana kao bjanko mjenica čije sastojke je naknadno ispunio tužitelj, koji je ujedno prvi sukontrahent, odnosno prvi imatelj mjenice.

14. Odredbom čl. 16. st. 2. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94 i 92/10 - dalje: ZM) je propisano ako je mjenica, koja je u vrijeme izdanja bila nepotpuna, naknadno ispunjena protivno postojećem sporazumu, povreda ovog sporazuma ne može se prigovoriti imatelju mjenice, osim ako je stekao zlonamjerno ili ako je pri stjecanju mjenice postupio s velikom nepažnjom. U smislu te zakonske odredbe treba razlikovati da li se mjenica nalazi u rukama prvog sukontrahenta ili je prešla u treće ruke. Dok je mjenica u rukama prvoga, mjenični će dužnik moći s uspjehom prigovoriti protuugovorno ispunjenje.

15. Mjenični dužnik je stoga ovlašten staviti prigovor protuugovornog ispunjenja prvom imatelju mjenice-vjerovniku iz poslovnog odnosa kojem je izdana bjanko mjenica.

16. S obzirom na to da je u konkretnom slučaju tužitelj prvi sukontrahent - vjerovnik iz osnovnog posla, kojem je izdana mjenica (prvi imatelj), to je tuženik kao avalist, koji odgovara kao i dužnik za kojeg jamči (čl. 31. st. 1. ZM), ovlašten prigovoriti protuugovorno ispunjenje.

17. Naime, bjanko mjenica izdana radi osiguranja tražbine iz kupoprodajnog ugovora popunjava se u skladu s međusobnim sporazumom vjerovnika i dužnika. Ako nema posebnog sporazuma o popunjavanju mjenične isprave, imatelj mjenice ju je dužan popuniti u skladu s uvjetima i rokovima otplate iz osnovnog posla.

18. S prethodno navedenim u svezi, kako je u postupku utvrđeno da je prijepornu mjenicu tuženik potpisao u ulozi mjeničnog jamca, ali samo radi osiguranja tražbine iz Ugovora o kupoprodaji robe od 11. siječnja 2013., odnosno da predmetna bjanko mjenica nije izdana radi osiguranja predmetne tražbine iz Ugovora o kupoprodaji od 17. travnja 2013., tužitelj na temelju takve mjenice ne može s uspjehom zahtijevati od tuženika, kao mjeničnog jamca da joj isplati ono za što tuženik nije jamčio.

19. Stoga je ovaj sud ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev.

20. Slijedom izloženog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.