REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: 3 Us I-127/2022-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja I. P. iz B. Đ., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenica M. M., odvjetnica u D. M., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja P. Krešimira IV 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenica M. D., službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21- 01/422, URBROJ: 512-2501-21-2 od 27. prosinca 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/422, URBROJ: 512-2501-21-2 od 27. prosinca 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I-561-01/21-01/1798, URBROJ: 512M2-76-21-2 od 19. studenoga 2021.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

3. Tužitelj u tužbi navodi da su tijekom upravnog postupka saslušani svjedoci Ž. R. i B. Z. potvrdili da je tužitelj obnašao dužnost vojnika sa zadaćom dežuranja na punktovima i patroliranja kroz selo te da je isti sudjelovao u borbenom djelovanju oslobađanja vojnog poligona M. n., kao i da je bio naoružan i zadužio pušku M-48, išao na položaje, bio u borbenoj pripravnosti i stražama oko sela. Također ističe da nisu točni navodi tuženika da svjedoci nisu evidentirani na popisu pripadnika Narodne zaštite koji je pohranjen u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane O. u Đ. jer je svjedok Ž. R. evidentiran na Popisu pripadnika Narodne zaštite mjesnog odbora B. Đ. pod rednim brojem 34, a svjedok B. Z. pod rednim brojem 36. Dodaje da je u to vrijeme bio maloljetan pa je zasigurno iz toga razloga izbrisan s popisa. Osim toga, tvrdi da nije točan navod tuženika da tužitelj nije pružao oružani otpor agresoru jer je sudjelovao s vatrenim oružjem u preuzimanju – osvajanju vojnog poligona M. n. koje osvajanje je bilo borbeno djelovanje, a tužitelj se sjeća da su tom prilikom bili zajedno s pričuvnim sastavom policije i zarobili tri tenka, sedam transportera i 102 vojnika JNA. Nadalje navodi da su tijekom postupka saslušana dva svjedoka, dok je tužitelj predložio saslušanje četiri svjedoka pa stoga predlaže Sudu saslušati tužitelja kao stranku u sporu te svjedoke Ž. R., M. B., F. P. i F. V. Smatra da bi pravilnom ocjenom dokaza i pravilnom primjenom zakonskih odredbi tužitelju bio priznat zahtjev koji je podnio pa stoga predlaže poništiti osporavano rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu troška upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavane odluke, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji. Ističe da je, suprotno navodima tužbe, u postupku pružena mogućnost tužitelju sudjelovanja sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku te njegova izjava dana na zapisnik prileži spisu predmeta. Naime, tužitelj je izjavio da je bio pripadnik Narodne zaštite mjesne zajednice B. Đ. od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da su njegove zadaće bile ophodnja oko sela te stražarenje na punktovima oko sela, dok saslušani svjedoci potvrđuju navode tužitelja, kao i aktivnosti koje je obavljao u vidu dežurstva na punktovima i patrole kroz selo. Također tuženik ističe da se navedene aktivnosti ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru niti djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom, kao i da i izjave tužitelja i izjava svjedoka jasno proizlazi da tužitelj nije bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj u podnescima od 23. svibnja 2022. i 20. lipnja 2022. suštinski ponavlja navode tužbe te dodatno ističe da pobijana rješenja sadrže bitne nedostatke jer je potpuno pogrešno i neistinito navedeno da ispitani svjedoci nisu bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite, a taj nedostatak utjecao je na zakonitost i pravilno rješavanje upravnog postupka.

6. Tuženik u podnesku od 2. lipnja 2022. ponavlja navode iz odgovora na tužbu te ističe da su iskazi svjedoka jedini dokaz na koji se tužitelj poziva o svojim aktivnostima, a nijedan svjedok nije evidentiran na popisu pripadnika Narodne zaštite, pohranjenom u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane O. u Đ. Stoga same izjave svjedoka koji nisu kvalificirani budući ni sami nisu na popisu pripadnika Narodne zaštite ne mogu biti uzete kao jedini i isključivi vjerodostojni dokaz temeljem kojeg bi se drugačije odlučilo u ovoj upravnoj stvari, budući uzevši u obzir sve dokaze niti jedan podatak iz službenih evidencija ne upućuje na činjenicu pripadnosti tužitelja odredu Narodne zaštite tadašnje mjesne zajednice B. Đ.

7. U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i isprave koje su priložene u taj spis, a dana 29. lipnja 2022. kod ovoga Suda održana je javna rasprava kako bi se sukladno odredbi članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., nastavno: ZUS) svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet upravnog spora.

8. Na raspravu je pristupila zamjenica opunomoćenice tužitelja koja je u cijelosti ostala kod navoda iz tužbe, navoda iz podnesaka od 23. svibnja 2022. i 20. lipnja 2022., dokaznih prijedloga navedenih u tužbi te postavljenog tužbenog zahtjeva. Ujedno je zamjenica opunomoćenice tužitelja zatražila trošak na ime sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska od 23. svibnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn, sastava podneska od 20. lipnja 2022. u iznosu od 2.500,00 kn te pristupa na ročište u iznosu od 2.500,00 kn, dakle sveukupno 10.000,00 kn.

9. Podneskom od 27. lipnja 2022., tuženik je predložio odgodu rasprave, uslijed spriječenosti službene osobe, a koji prijedlog je Sud na raspravi odbio, budući je stajališta kako u sastavu tuženika rade i druge službene osobe koje su u mogućnosti pristupiti Sudu i zastupati tuženika na raspravi.

10. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Prvenstveno valja napomenuti da je sukladno odredbi članka 33. stavka 5. ZUS-a u svezi članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 25/13., 70/19.), Sud odbio dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje svjedoka Ž. R., M. B., F. P. i F. V. te saslušanje tužitelja kao stranke u sporu, obzirom da je Sud utvrdio potpunost i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku te nema izgleda da bi provođenje navedenih dokaznih prijedloga utjecalo na drukčije rješavanje upravne stvari, pri tome imajući u vidu i odredbu članka 8. ZUS-a kojom je, između ostaloga, propisano da će Sud upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova (načelo učinkovitosti). Osim toga, predloženi svjedok Ž. R. i tužitelj su već saslušani u upravnom postupku te je Sud smatrao nepotrebnim iste ponovno saslušavati.

12. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti odredima Narodne zaštite tadašnje MZ Đ. B. za razdoblje od 15. ožujka 1991. do 31. ožujka 1993., a koji je izmijenio tijekom davanja izjave na zapisnik i zatražio priznavanje statusa u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. U zahtjevu je naveo da je obavljao slijedeće zadaće: čuvanje žitnih polja, držanje straže u selu i izvan sela, izviđanja i promatranja, kao i da je sudjelovao u ostalim akcijama koje su se odvijale. Predložio je saslušanje svjedoka Ž. R., F. V., F. P. i M. B.

13. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., nastavno: Zakon) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

14. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

15. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.

16. U provedenom postupku je nesporno utvrđeno kako tužitelj prema službenoj evidenciji ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 122. brigade HV Đ. u razdoblju od 1. kolovoza 1995. do 22. prosinca 1995. Nadalje je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi na popisu pripadnika Narodne zaštite bivše mjesne zajednice B. Đ. niti za jedno razdoblje, dok iz uvida u vojne evidencije proizlazi da tužitelj nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu.

17. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od samog tužitelja.

18. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane O., KLASA: 561-01/19-01/630, URBROJ: 512M2-78-21-3 od 15. listopada 2021. tužitelj je iskazao da je odredu Narodne zaštite u bivšoj mjesnoj zajednici B. Đ. pristupio 15. ožujka 1991. gdje se zadržao do 31. prosinca 2021., dok je zapovjednik bio Ž. R. Nadalje je naveo da je svakodnevno obavljao slijedeće zadaće: sudjelovanje u ophodnjama oko sela, stražarske dužnosti na punktovima oko sela, postavljanje zapreka na cesti od balvana i betonskih blokova, zatvaranje prosjeka s srušenim stablima, a sudjelovao je i u oslobađanju tzv. M. N., pored sela P. Istaknuo je da u to vrijeme nije bio zaposlen jer je bio maloljetan, dok posvjedočiti o njegovoj pripadnosti i aktivnostima mogu Ž. R. i B. Z., dok materijalne dokaze ne posjeduje.

19. Nadalje, svjedok Ž. R. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane O., KLASA: 561-01/19-01/630, URBROJ: 512M2-78-21-3 od 15. listopada 2021. u bitnome iskazao da je Narodnoj zaštiti mjesne zajednice B. Đ. pristupio od samog osnivanja te je njegova dužnost bila organiziranje Narodne zaštite, naoružavanje pripadnika, ispočetka lovačkim puškama, a poslije puškama i streljivom. Potvrdio je pripadnost tužitelja Narodnoj zaštiti mjesne zajednice B. Đ. u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te mu je poznato da je tužitelj bio na stražama, zajedno sa starijim pripadnicima jer je u to vrijeme bio maloljetan te je imao pušku M48 sa kojom je išao na položaje. Također je izjavio da je tužitelj sudjelovao u oslobađanju vojnog poligona M. N. i bio sa oružjem na punktovima oko sela i u borbenoj pripravnosti na stražama oko sela. Ne posjeduje materijalne dokaze o navedenom.

20. Svjedok B. Z. je na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane O., KLASA: 561-01/19-01/630, URBROJ: 512M2-78-21-3 od 15. listopada 2021. izjavio da je u Narodnu zaštitu u mjesnoj zajednici B. Đ. pristupio od samog osnivanja i ostao do raspuštanja te je obnašao dužnost stražara na položajima oko sela. Sjeća se da je tužitelj bio pripadnik Narodne zaštite u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te je obnašao dužnost stražara na punktovima oko sela, a imao je pušku M48. Također je izjavio da je tužitelj sudjelovao u oslobađanju vojnog poligona M. N. i da je bio u borbenoj pripravnosti na stražama oko sela, dok ne posjeduje materijalne dokaze za navedeno.

21. Prvenstveno valja napomenuti da su pogrešni navodi prvostupanjskog tijela i tuženika da saslušani svjedoci nisu evidentirani na popisu pripadnika Narodne zaštite, koji je pohranjen u arhivi Područnog odsjeka za poslove obrane O., jer iz dopisa toga odsjeka, KLASA: 561-01/19-01/630, URBROJ: 512M2-78-21-4 od 20. listopada 2021. proizlazi upravo suprotni zaključak. Međutim, isto ne predstavlja odlučnu činjenicu zbog koje je odbijen tužiteljev zahtjev.

22. Što se tiče prigovora iz tužbe da u postupku nisu saslušani svi svjedoci koje je tužitelj predložio, valja istaknuti da je odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., nastavno: ZUP) propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid, dok je člankom 9. ZUP-a propisano da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar, a koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. S obzirom na navedeno, službena osoba nije dužna sve dokaze prihvatiti i izvoditi, pa Sud smatra taj prigovor tužitelja neosnovanim.

23. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke c) Zakona.

24. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.

25. Pri tome valja naglasiti da je u provedenom postupku bilo nedostataka u smislu pogrešnog navođenja da ispitani svjedoci nisu bili pripadnici naoružanih odreda Narodne zaštite B. Đ., koji nedostatak, iz prethodno obrazloženih razloga primjene članka 3. stavka 2. Zakona nije utjecao na rješavanje predmeta postupka.

26. Imajući u vidu navedeno, osporavana odluka tuženika se ocjenjuje zakonitom, a donošenjem osporavane odluke nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga temeljem odredbe članka 57. stavak 2. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i donijeta je odluka kao u točki I izreke presude.

27. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćenici odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

U Osijeku 6. srpnja 2022.

Sutkinja

Jasenka Beker v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).