Broj: Ppž-4786/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv osuđene B.Z., zbog prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi osuđene B.Z. protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. veljače 2022., broj: 70 Pp Prz- 60/2021-2, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba osuđene B.Z..

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu od 22. veljače 2022., broj: 70 Pp Prz-60/2021-2 na temelju čl. 215. st. 6. t. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) odbačen je zahtjev osuđene B.Z. za obnovom prekršajnog postupka koji se vodio pod brojem 68 Pp J-413/17, pravomoćno dovršenog 25. travnja 2017.

2. Protiv tog rješenja osuđena B.Z. po branitelju odvjetniku M.K. pravodobno je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i povrede materijalnog prekršajnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje i odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješavajući o žalbi i uvidom u spis predmeta ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito postupio kada je pobijanim rješenjem odbacio zahtjev osuđenice za obnovu prekršajnog postupka, budući da nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka u smislu odredbe čl. 215. st. 6. t. 5. Prekršajnog zakona.

5. Žalbom se ističe da je kao novi dokaz temeljem kojeg se tražila obnova prekršajnog postupka dostavljena odluka o komunalnom redu Grada Zagreba – Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama (službeni glasnik Grada Zagreba 21/08., 6/12., 4/13., 20/13., 21/14., 7/15. i 22/15., dalje u tekstu:Odluka), koja je bila na snazi u vrijeme inkriminacije, a odredba čl. 15. st. 1. Odluke direktno se odnosi na izostanak krivnje na strani osuđenice. Istom odredbom propisano je da se iznimno od čl. 14. st. 1. Odluke, psi mogu kretati bez povodca uz nadzor posjednika na javnim površinama, između kojih je i park za pse (između ulice Trnsko i Parka mladenaca), u kojem se nalazila osuđenica sa svojim psom. U istom parku i svi ostali psi bili su bez uzice i pod nadzorom svojih vlasnika, kao što je to bio i pas osuđenice. Po mišljenju žalbe osuđenica je, postupajući u skladu s navedenim propisom svog psa držala u propisom predviđenom prostoru za pse, bez uzice i pod nadzorom, tako da u njenom postupanju nema bilo kakvog kršenja pozitivne norme. U predmetnom slučaju do ozljede oštećenika došlo je iz uvijek nepredvidive reakcije psa, budući je isti životinja i uvijek ostaje mogućnost za nagle, nepredvidive situacije, a da je pri tome životinja i pod nadzorom i oprezno držana. Žaliteljica smatra da su razlozi o odlučnim činjenicama u odnosu na sadržaj čl. 15. st. 1. dostavljene Odluke proturječni, a slijedom pogrešnog tumačenja sadržaja navedenog članka Odluke u ukupnosti s već utvrđenim (od prije poznatim ) odlučnim činjenicama povrijeđeno je materijalno prekršajno pravo, budući iz istih jasno proizlazi da iz svih utvrđenih okolnosti ne postoji krivnja na strani osuđenice.

6. Svoj zaključak o odbačaju zahtjeva za obnovu postupka prvostupanjski sud je, u bitnom, obrazložio činjenicom da predložene činjenice i dokazi nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka. Sud smatra da je činjenično stanje u cijelosti i pravilno utvrđeno temeljem okolnosnog priznanja djela osuđenice te da se radi o propustu osuđenice da je držala neoprezno i bez nadzora svog psa uslijed čega je došlo do ugriza oštećenika za njegovu lijevu nogu. Prvostupanjski sud je ocijenio da činjenica da je trebalo primijeniti Odluku o komunalnom redu nema pravnog uporišta obzirom da je sud pravilno primijenio odredbu čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

7. Osnovano prvostupanjski sud zaključuje da činjenice i dokazi navedeni u zahtjevu osuđenice nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova postupka.

8. Naime, prekršajni postupak se može obnoviti u korist osuđenika ako se iznesu nove činjenice ili novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika koji je bio osuđen ili njegovu osudu po blažem propisu. Pod „novim činjenicama“ podrazumijevaju se one činjenice koje bi mogle biti odlučne, a koje nisu bile utvrđivane u postupku, dok se pod „novim dokazima“ smatraju oni dokazi koji nisu bili izvedeni u dokaznom postupku niti je sud, na prijedlog stranaka ili po službenoj dužnosti uopće razmatrao mogućnost i potrebu njihovog izvođenja, a ti dokazi bi u smislu citirane odredbe, mogli dovesti do odluke povoljnije za osuđenika.

9. U navedenom smislu, Odluka na koju se poziva osuđenica i koju dostavlja uz zahtjev za obnovu postupka svakako predstavlja „novi dokaz“, budući nije izvedena kao dokaz u postupku, niti je sud razmatrao potrebu njegovog izvođenja. Međutim, ne radi se o dokazu koji je s prijašnjim dokazima prikladan da prouzroči oslobođenje osuđenice ili njezinu osudu po blažem propisu, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

10. Osuđenica je proglašena krivom što je kritične prigode u Zagrebu, Trnsko bb, kao vlasnica držala psa mješanca po imenu „B.“ bez nadzora i neoprezno na način da je istog šetala bez povodca u ograđenom prostoru parka za pse, te je isti ugrizao za lijevu nogu A.S. (koje postupanje je u obrani pred prvostupanjskim sudom i okolnosno priznala), čime je ostvarila zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

10.1. Čl. 30. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je, između ostalog, da će se kazniti tko bez nadzora i neoprezno drži životinje koje mogu povrijediti ili ugroziti građane.

10.2. Odlukom koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja u st. 15. t. 43. propisano je da se psi mogu kretati bez povodca, uz nadzor posjednika na javnim površinama – u parku za pse između ulice Trnsko i Parka mladenaca.

11. Nesporno je da je pas osuđenice A.S. ugrizao za lijevu nogu, te je i po ocjeni ovog suda, osuđenica držala psa bez nadzora i neoprezno. U svojoj obrani je navela da je pas bio zaigran, pa je trebala procijeniti da li se pas smije kretati bez povodca, bez obzira što se nalazila sa psom u parku za pse u kojem se inače psi mogu kretati bez povodca. Ukoliko je okrivljenica smatrala da psa zbog njegove naravi može držati bez povodca, trebala ga je držati pod takvim nadzorom da ne ugrozi sigurnost ljudi i da pravodobno spriječi njegove nepredviđene reakcije, a u protivnom, ukoliko psa nije mogla kontrolirati (pas je ugrizao za nogu oštećenog), trebala je psa držati na povodcu i u ograđenom parku za pse.

12. Iz navedenih razloga, u pravu je prvostupanjski sud da predmetna Odluka ne predstavlja novi dokaz u smislu čl. 214. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, jer nije prikladan da s prijašnjim dokazima prouzroči oslobođenje osuđenice ili njezinu osudu po blažem propisu, budući je neprijeporno osuđenica držala psa bez nadzora i neoprezno, pri čemu je irelevantno da je pas ugrizao oštećenog u prostoru parka za pse gdje je inače dopušteno kretanje pasa bez povodca.

13. Slijedom navedenog valjalo je žalbu osuđene Biserke Zorko odbiti kao neosnovanu, te je na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Zapisničar :

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana  Korotaj,  v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, osuđenicu, branitelja i tužitelja.