REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5473/2022

U  I M E  R E P U B L I KE  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. F.G., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.) odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru od 17. veljače 2022., broj: 85. Pp - 1005/2021-8, u sjednici vijeća održanoj dana 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. F.G. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. F.G. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru od 17. veljače 2022., broj: 85 Pp - 1005/2021-8, proglašen je krivim okr. F.G., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju, izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

1.1. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, pobijanom prvostupanjskom presudom okrivljenik je u cijelosti oslobođen obveze na naknadu istih.

2. Protiv te presude okr. F.G. pravodobno je putem branitelja V.S. odvjetnika u Odvjetničkom društvu XX j.t.d. podnio žalbu, naznačujući da se žalbi zbog svih žalbenih osnova, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava. Pri tome nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama jer iz razloga presude ne proizlazi da je okrivljenik nad oštećenom počinio psihičko nasilje odnosno da je izrečeno kod oštećene moglo izazvati povredu dostojanstva, a time da je ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona.

5.1. Suprotno takvim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je, nakon iznošenja dokaznog materijala, iznio koje odlučne činjenice je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o ostvarenju svih bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavljaju na teret, a time i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa dakle, presuda, sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni. Stoga, žalba okr. F.G. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja prigovara utvrđenom činjeničnom stanju obzirom da se po ocjeni prvostupanjskog suda temelji jedino i isključivo na iskazu oštećene M.J. te njenim subjektivnim tumačenjima predmetnog događaja, a pritom posebno ističe da je upitno u kojoj mjeri je rečenica upućena od strane okrivljenika mogla kod oštećene izazvati povredu dostojanstva, obzirom da tijekom postupka nije dokazano da je događaju osim okrivljenika i oštećenice nazočila ijedna druga osoba koja bi s obzirom na svoju dobu objektivno mogla shvatiti značenje i smisao izrečenog. Osim toga, ističe da sve i da je rečenica izgovorena na taj način, da je nejasno zašto bi oštećena smatrala da riječ „kurve“ može i treba povezati sa njom, a poglavito da bi se ista zbog toga mogla uvrijediti obzirom da forma rečenice nije takva da se odnosi neposredno na onoga prema koje je upravljena već je općenitog i neodređenog sadržaja. Nadalje, ističe da na neuvjerljivost iskaza oštećenika ukazuje i činjenica da je ista događaj prijavila tek 18 dana kasnije, a što ukazuje da oštećenica nije osjećala povredu dostojanstva kako to tvrdi već da je kasnije shvatila da bi od prijave mogla ima određene koristi, odnosno kako bi diskreditirala i onemogućila okrivljenika da ostvari samostalno skrbništvo nad djetetom te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir kompleksnost njihovog međusobnog odnosa niti je utvrđivao te činjenice i okolnosti. Osim toga, okrivljenik ističe da je prvostupanjski sud samo na temelju iskaze oštećene našao dokazanim da su događaju prisustvovala djeca, a da djeca ne razumiju značenje riječi „kurva“ te da je teško povjerovati da bi suze oštećene kod djece tog uzrasta mogle izazvati neku emotivnu reakciju.

6.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.

6.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene M.T., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike pa je tako iskazala „…U to vrijeme ja sam pisala zamolbe za posao, što je vidio i moj izvanbračni suprug, kome sam to i saopćila, a on mi se tada obratio riječima „Jel znaš tko piše zamolbe za posao subotom i nedjeljom, samo kurve“. To je moj izvanbračni suprug rekao zajedljivim tonom bez da je povisio glas ili galamio na mene. Međutim ja ovo nisam očekivala te sam bila povrijeđena, radi čega sam izašla iz kuće, s namjerom da se smirim…“ dok je na upit branitelja okrivljenika iskazala „…da djevojčice nisu mogle shvatiti riječi koje joj je izvanbračni suprug uputio, ali da su po njenoj reakciji, budući da su joj išle suze, mogle osjetiti da nešto nije u redu…“ te „…da ju je uznemirila riječ „kurva“, da ju je to podsjetilo na prostituciju, a ona to nije, i njoj su te riječi u tom trenutku izgledale strašno…“. Iz takvog iskaza svjedokinje oštećene jasno proizlazi da u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti te je iz takvog iskaza svjedokinje oštećene potpuno jasno da je okrivljenik svojim ponašanjem izazvao kod žrtve povredu dostojanstva i kod iste izazvao uznemirnost. Osim toga, nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećene, prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

6.3. Potpuno su neosnovani žalbeni navodi da se riječima izgovorenim od strane okrivljenika i na način kako su te riječi izgovorene nije moglo kod oštećene izazvati povreda dostojanstva i uznemirenost. Naime, riječ „Kurvo“ nesporno je uvredljivog i omalovažavajućeg sadržaja te i po ocjeni ovog suda, imajući u vidu okolnosti počinjenja prekršaja, ostvaruje psihički oblik nasilja u obitelji jer se navedenim riječima nesporno može izazvati povreda dostojanstva i uznemirenost, obzirom da takve riječi prelaze granice pristojnog i općeprihvaćenog ponašanja među ljudima općenito, a kamoli između članova obitelji, a oštećena M.T. uvjerljivo je iskazivala o činjenici da je bila povrijeđena i uznemirena.

6.4. Isto tako, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima osporava nazočnost djece inkriminiranom događaju kao odlučne činjenice od koje ovisi ostvarenja kvalificiranog oblike prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, obzirom da je i iz obrane okrivljenika i iskaza oštećene jasno da su isti u to vrijeme bili u kući, gledali crtane filmove kao što to iskazuje okrivljenik, a osim toga prema iskazu oštećene vidjeli su njezinu reakciju na događaj obzirom da su joj išle suze. S tim u vezi, obzirom da za ostvarenje kvalificiranog oblika prekršaja nasilja u obitelji, odnosno počinjenje nasilja u obitelji u nazočnosti djeteta nije potrebno da dijete izravno vidi ili čuje neki oblik nasilja u obitelji te je irelevantno da li dijete s obzirom na dob razumije sadržaj riječi odnosno da li shvaća da su riječi omalovažavajuće i uvredljivog sadržaja, već je dovoljno da i samo osjete atmosferu nasilja u obitelji.

6.5. I na kraju, žalbenim navodima okrivljenika kojima dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene, a obzirom na činjenicu da je ista tek nakon 18 dana prijavila događaj, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te je potpuno irelevantno kada je oštećena M.T. prijavila taj događaj. Pri tome je potrebno istaknuti da je svjedokinja oštećena iskazivala o razlozima zbog kojih je događaj prijavila kasnije, a ne istog dana, a koji razlozi su, i po ocjeni ovog suda, uvjerljivi i životno logični.

6.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica i postojanja krivnje okrivljenika pa žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

7. Iz sadržaja žalbe okr. F.G. proizlazi da se nije žalio zbog odluke o izrečenoj novčanoj kazni, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavaka 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.2. Naime, za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim zakonom propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna do visine općeg maksimuma od 50.000,00 kuna te kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa je očigledno da je prvostupanjski sud prilikom izricanja kazne, cijenio sve olakotne okolnosti, budući da novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, predstavlja novčanu kaznu u iznosu ispod zakonom propisanog minimalnog iznosa novčane kazne.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka i po ocjeni ovog suda, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao niti uzdržavanje osoba koje su eventualno dužni uzdržavati.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. srpnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić,v.r.

Kristina Gašparac Orlić,v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, oštećenu i tužitelja.