REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 817/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr.sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. iz Republike Austrije, B., OIB: … , koju zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u S., protiv tuženika Š. K. iz Republike Austrije, B., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava suvlasništva, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskoga suda u Velikoj Gorici broj Gž-2028/14-2 od 28. rujna 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaprešiću broj P-1008/11-95 od 16. lipnja 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica 1/2 dijela nekretnine - kčbr. 3001/13 k.o. Z., oranice površine 586 m2, upisane u zk. ul. br. 4008 k.o. Z., koja nekretnina u naravi predstavlja zemljište na kojem je izgrađena kuća koja se sastoji od prizemlja, kata i visokog potkrovlja, ukupne površine 330 m2, te garaže (točka I. izreke). Točkom II. tužiteljica je ovlaštena na temelju te presude zatražiti i ishoditi, a tuženik je dužan trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužiteljice u 1/2 dijela i brisanje prava vlasništva tuženika u tom dijelu na opisanoj nekretnini. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 149.562,50 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. lipnja 2014. do isplate (točka III. izreke), a tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 77.812,50 kn (točka IV. izreke).
2. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio je prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III. izreke primjenom odredbe čl. 375. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i preinačiti drugostupanjsku presudu na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev a tuženiku dosudi trošak parničnog postupka i sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tuženika je neosnovana.
6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica 1/2 dijela kčbr. 3001/13 k.o. Z., oranice površine 586 m2, upisana u zk. ul. br. 4008 k.o. Z., koja nekretnina u naravi predstavlja zemljište na kojem je izgrađena kuća koja se sastoji od prizemlja, kata i visokog potkrovlja, ukupne površine 330 m2 i garaža, s osnova bračne stečevine. Zahtjeva i da se naloži tuženiku trpjeti uknjižbu njenog prava suvlasništva u 1/2 dijela na predmetnim nekretninama uz brisanje njegovog prava vlasništva u tom omjeru.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:
- da je bračna zajednica stranka trajala od 30. ožujka 1990. do siječnja 2010. kada je prestala faktična bračna zajednica, a brak stranaka razveden je presudom prvostupanjskog suda broj P-1669/10 od 25. siječnja 2011.,
- da je tužiteljica bila državljanka Republike Hrvatske do 3.ožujka 2011., a nije sporno da tuženik cijelo vrijeme ima isključivo hrvatsko državljanstvo,
- da je u zemljišnim knjigama tuženik upisan kao vlasnik sporne kč.br. 3001/13 k.o. Z.,
- da je kč.br. 3001/13 k.o. Z. stečena kupoprodajom, kao neizgrađeno građevinsko zemljište, na kojem su stranke sagradile kuću koja je tijekom 2009. nadograđena,
- da su kupnja, izgradnja i nadogradnja spornih nekretnina financirane sredstvima koja su stranke stekle radom za vrijeme trajanja bračne zajednice,
- da je doprinos stranka u stjecanju sporne nekretnine do 1. srpnja 1999. podjednak pa su i njihovi udjeli jednaki, te da su nadogradnjom izvršenom tijekom 2009. stekli suvlasništvo svaki u 1/2 tog dijela nekretnine.
9. Obzirom na navedena činjenična utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da predmetne nekretnine točnije zemljište, kuća koja je na tom zemljištu izgrađena, a kasnije i nadograđena, te garaža predstavljaju imovinu koju su tužiteljica i tuženik, kao bračni drugovi stekli radom, za vrijeme trajanja bračne zajednice, dakle bračnu stečevinu stranaka, svake u 1/2 dijela.
9.1. U odnosu na stjecanje zemljišta i dijelova kuće koju su kupljeni i izgrađeni do 1. srpnja 1999., kao dana početka primjene Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj: 162/98 – dalje: OBZ/98), sudovi su na temelju odredbi čl. 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj: 11/78, 45/89, 59/90 i 25/94 – dalje: ZBPO) i čl. 287. st. 1. i 2. ZBPO koji je bio na snazi u vrijeme stjecanja tog dijela spornih nekretnina, utvrdili da je doprinos stranaka u stjecanju imovine jednak. Glede kasnije nadogradnje, suvlasništvo tužiteljice u 1/2 dijela utvrđeno je na temelju odredbe čl. 253. st. 1. OBZ/98 i čl. 249. st. 1. OBZ/03.
10. Protivno navodima revidenta, prema ocjeni vijeća u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obrazloženje prvostupanjske presude sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, a drugostupanjska presuda donesena je na temelju ovlasti tog suda iz odredbe čl. 375. st. 5. ZPP. Nadalje, neosnovano tuženik u reviziji tvrdi da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu niti nejasni niti proturječni pa prvostupanjska niti drugostupanjska presuda nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Pri tome treba reći da nije sporno da u vrijeme podnošenja tužbe u ovom postupku tužiteljica više nije bila državljanka Republike Hrvatske jer je prethodno dobila otpust iz državljanstva, dok je tuženik cijelo vrijeme državljanin Republike Hrvatske. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi, kako je to i navedeno u obrazloženju presude, da je tužiteljica državljanstvo Republike Hrvatske imala do 3. ožujka 2011. pri čemu okolnost što se broj klase rješenja o otpustu iz državljanstva ne podudara u cijelosti s brojem klase tog rješenja koji je naznačen u dostavljenoj potvrdi od 20. listopada 2011., ne čini presudu nejasnom niti nerazumljivom budući da ne postoji nikakva dvojba glede činjenice i vremena otpusta tužiteljice iz hrvatskog državljanstva.
11. U okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava revident osporava pravilnost primjene odredbe čl. 36. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91 – dalje: ZRSZ) jer smatra da se u ovoj parnici primjenjuje austrijsko pravo budući su stranke posljednje zajedničko prebivalište imale u Republici Austriji.
12. Odredbom čl. 36. st. 1. ZRSZ propisano je da je za osobne i zakonske imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani. U slučaju ako su bračni drugovi državljani različitih država, mjerodavno je pravo države u kojoj imaju prebivalište (st. 2.). Ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni prebivalište u istoj državi, mjerodavno je pravo države u kojoj su imali posljednje zajedničko prebivalište (st. 3.). Ako se mjerodavno pravo ne može odrediti prema st. od 1. do 3. ovog članka, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske.
13. S obzirom da su u vrijeme kupnje zemljišta, gradnje i nadogradnje nekretnine, dakle stjecanja predmetne imovine, obje stranke bile državljani Republike Hrvatske, prema ocjeni vijeća, mjerodavno je pravo Republike Hrvatske u skladu s odredbom čl. 36. st. 1. ZRSZ. Stoga je pravilan pravni stav nižestupanjskih sudova da je za određivanje mjerodavnog prava kod utvrđivanja prava s suvlasništva s osnova bračne stečevine, relevantno državljanstvo koje su bračni drugovi imali u vrijeme stjecanja te imovine, pa je dakle u ovoj parnici mjerodavno pravo Republike Hrvatske jer su u vrijeme stjecanja sporne imovine obje stranke imale hrvatsko državljanstvo. Naime, na temelju odredbe čl. 36. ZRSZ primjerna mjerodavnog prava po kriteriju prebivališta (st. 2.) dolazi u obzir tek u slučaju ako su bračni drugovi državljani različitih država a primjena mjerodavnog prava po kriteriju posljednjeg zajedničkog prebivališta (st. 3.) dolazi u obzir ako bračni drugovi nemaju ni zajedničko državljanstvo ni zajedničko prebivalište.
14. Iz tog razloga, nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je tuženik podnio reviziju.
15. Slijedom navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu primjenom odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
