Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-Us-36/2021-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Kero, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. J., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i optuženog A. J., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 26. travnja 2021., broj K-Us-8/2020., u javnoj sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika Z. B. u zamjeni za odvjetnika C. L.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni, te se optuženi A. J. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. za koje je tom presudom proglašen krivim, na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.
II U ostalom dijelu žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana, a žalba optuženog A. J. odbija se u cijelosti, te se u preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi A. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i 2. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci te presude, te na temelju članka 291. stavak 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci.
2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), optuženi A. J. dužan je platiti oštećenoj R. H. zastupanoj po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, na ime postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva iznos od 278.236,98 kuna, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
3. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. optuženi A. J. oslobođen je u cijelosti dužnosti naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.
4. Protiv te presude žalbe su podnijeli USKOK te optuženi A. J.
4.1. USKOK se žali zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači u djelu osporavane odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka na način, da se optuženom A. J. izrekne kazna zatvora u duljem trajanju te ga se obveže na snašanje troškova kaznenog postupka.
4.2. Optuženi A. J. žali se po branitelju C. L., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se preinači pobijana presuda i optuženiku izrekne blaža kazna.
5. Odgovor na žalbu USKOK-a podnio je optuženi A. J., s prijedlogom da se žalba USKOK-a odbije kao neosnovana.
6. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
7. U skladu sa zahtjevom postavljenim u žalbi optuženika, o sjednici vijeća obaviješteni su optuženik, njegov branitelj i državno odvjetništvo. Sukladno članku 475. stavak 2. i 4. ZKP/08. sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenog državnog odvjetnika i optuženika, a u prisutnosti branitelja optuženika Z. B. u zamjeni za odvjetnika C. L.
8. Žalba USKOK-a je djelomično osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.
9. U pravu je državni odvjetnik kada u žalbi tvrdi da je kazna izrečena po prvostupanjskom sudu preblaga, da je precijenjen značaj priznanja kao olakotne okolnosti, a istovremeno, da je prvostupanjski sud propustio adekvatno cijeniti utvrđene otegotne okolnosti, prije svega, činjenicu da je optuženik kazneno djelo počinio u službi, kao policijski službenik, čiji su se radni zadaci, između ostalog, sastojali upravo u odgovornom postupanju sa novčanim sredstvima koje su njegovi kolege naplatili od građana, a koje je potom bio dužan uplatiti u državni proračun, te koja novčana sredstva predstavljaju prihod državnog proračuna.
9.1. Nadalje, optuženik se inkriminiranom aktivnošću bavio gotovo 6 godina, što upućuje na njegovu upornost i izraženu kriminalnu volju, što također, po ocjeni državnog odvjetnika nije dovoljno cijenjeno prilikom izricanja kazne. Okolnost da je optuženik pribavio veću imovinsku korist u iznosu od 278.236,98 kuna, koja višestruko premašuje iznos imovinske koristi koja predstavlja kvalifikatorni element kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti također je jedna od okolnosti koju po ocjeni žalitelja prvostupanjski sud nije dovoljno cijenio prilikom izricanja kazne. Navodi dalje državni odvjetnik, da je prvostupanjski sud propustio cijeniti ponašanje optuženika nakon počinjenja kaznenog djela pa, iako je u istrazi u cijelosti priznao kazneno djelo tijekom postupka, nije ni pokušao namiriti štetu državnom proračunu, niti je iskazao spremnost da navedeno učini.
10. Suprotno tome, optuženik u žalbi navodi da duljina inkriminiranog perioda ne predstavlja otegotnu okolnost, te suprotno navodima državnog odvjetnika smatra da je prvostupanjski sud podcijenio olakotne okolnosti, neosuđivanost, nezaposlenost, loše imovno stanje te činjenicu da je otac jednog djeteta koje je dužan po zakonu uzdržavati. Nadalje, optuženik smatra da okolnost da je terećeno mu kazneno djelo počinio uslijed ovisnosti o kocki treba cijeniti kao olakotnu okolnost, što prvostupanjski sud nije učinio, a dalje u žalbi navodi niz osobnih okolnosti, bolest supruge, zdravstveno stanje maloljetne kćeri, koja pati od specifičnih razvojnih poremećaja vještine učenja i formalnih znanja, pa slijedom toga pohađa školu po prilagođenom programu.
10.1. Ocjenjujući ovako suprotstavljenu žalbenu argumentaciju, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud nalazi, da je prvostupanjski sud pravilno optuženiku kao olakotno cijenio priznanje te formalizirano kajanje i žaljenje zbog počinjenog kaznenog djela, kao i njegove osobne prilike (dužnost uzdržavanja jednog djeteta i neosuđivanost). Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada navodi da navedene olakotne okolnosti u konkretnom slučaju nemaju toliki značaj da bi opravdale kaznu izrečenu po prvostupanjskom sudu. Upravo to što je optuženik kazneno djelo počinio kao policijski službenik te da je svojim postupanjem poljuljao i povjerenje građana u instituciju policije, čija je osnovna zadaća zaštita ustavnog poretka i primjene zakona u R. H., relativizira značaj ranije neosuđivanosti kao olakotne okolnosti s obzirom da optuženik ne bi niti mogao obnašati dužnost policijskog službenika da je ranije bio osuđivan. U odnosu na njegove osobne prilike također pravilno ističe državni odvjetnik da je prije počinjenja kaznenog djela optuženik bio dobrog imovnog stanja sa redovnim zaposlenjem i dobrim primanjima, te riješenim stambenim pitanjem, pa uz takvu situiranost nije bilo razloga ni motiva za njegovo protupravno postupanje na način da bi ostvarenjem imovinske koristi podmirivao svakodnevne i redovne životne potrebe.
10.2. Imajući u vidu sve navedene, konkretno utvrđene okolnosti, ali i opisanu veću kriminalnu količinu u postupanju optuženika, neovisno o njegovom priznanju kaznenog djela, u konkretnom slučaju izrečena kazna zatvora nije adekvatna da bi ostvarila svrhu kažnjavanja predviđenu člankom 41. KZ/11. Sve ove iznesene okolnosti i prema ocjeni suda drugog stupnja, počinjenom kaznenom djelu daju veću težinu i ukazuju na zaključak da se bez obzira na pravilno utvrđene olakotne okolnosti radi o počinitelju koji je s obzirom na motive zbog kojih je počinio kazneno djelo potrebno izreći težu kaznu.
11. Slijedom navedenog pravilnim vrednovanjem svih utvrđenih okolnosti od kojih u skladu sa odredbom članka 47. KZ/11. ovisi postupak individualizacije kazne trebalo je djelomičnim prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te optuženiku za kazneno djelo iz članka 291. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. izreći kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. Ovaj drugostupanjski sud ovako utvrđenu kaznu zatvora smatra primjerenom svim okolnostima počinjenog djela, ali isto tako i osobi samog počinitelja. Ocjena je suda drugog stupnja da će se upravo ovako dosuđenom kaznom zatvora u cijelosti ostvariti sve svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11. Naime, navedena kazna sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvenom poretku, ali isto tako i društvu u cjelini. Istovremeno ta kazna zasigurno jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava i utječe na počinitelja, ali i na ostale pripadnike društvene zajednice da ne čine koruptivna kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja, te će se omogućiti i optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora.
12. Istovremeno, treba reći da nije osnovana žalba državnog odvjetnika u djelu u kojem se žali na odluku o troškovima kaznenog postupka. Neovisno o motivima počinjenja inkriminiranog mu kaznenog djela, optuženik aktualno, prema podacima u spisu, nije zaposlen, nema imovine i nema prihoda, pa pravilno prvostupanjski sud zaključuje da bi plaćanjem troškova kaznenog postupka bilo dovedeno u pitanje kako njegovo uzdržavanje, tako i uzdržavanje djeteta koje je po zakonu dužan uzdržavati, tim više što se radi o djetetu s posebnim potrebama, za čije uzdržavanje su potrebna i veća novčana sredstva. Slijedom toga nije osnovana žalba državnog odvjetnika u odnosu na troškove kaznenog postupka.
13. Kako ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede zakona na koje ovaj sud u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. trebalo odlučiti kao u točki I izreke ove presude, a na temelju članka 482. ZKP/08. kao u točki II izreke ove presude.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
