REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2932/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Z. iz C., OIB: ... zastupanog po punomoćniku B. J., odvjetniku u S., protiv I-tuženika S. M. iz R., OIB: ... , II-tuženika Z. V., iz R., ... , oboje zastupani po odvjetniku F. M. iz Odvjetničkog društva V. & M. j.t.d. u R., i III-tuženika G. Ž. iz M., OIB: ... , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-330/16-2 od 9. svibnja 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1764/11-47 od 4. studenog 2015., na sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja izjavljena protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-330/16-2 od 9. svibnja 2018. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1764/11-47 od 4. studenog 2015. suđeno je:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 20.818,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 10. siječnja 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

2. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 67.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 25. siječnja 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

3. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 82.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 27. veljače 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

4. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 35.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 02. ožujka 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

5. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 36.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 19. ožujka 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

6. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 190.726,53 kuna sa zakonskim zateznim kamata koje teku od 01. travnja 2007.g. pa do isplate.

7. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 458.577,20 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

8. Nalaže se tuženicima S. M. i G. Ž. da isplate tužitelju V. Z. novčani iznos od 200.000,00 kuna, svatko po 100.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 17. travnja 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

9. Nalaže se 1. tuženiku S. M. da isplati tužitelju V. Z. novčani iznos od 308.310,94 kune sa zakonskom zateznom kamatom koje teku od 24. travnja 2007.g. pa do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.g. a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate po visini određenoj čl. 29. ZOO-a.

10. Nalaže se tuženicima S. M. i G. Ž. da isplate tužitelju V. Z. novčani iznos od 50.000,00 kuna na ime psihičke boli i posljedice psihičkog pritiska sa kamatom od 01. siječnja 2008.g. u visini određenoj čl. 29. ZOO-a sve u roku od 15 dana."

1. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak 1.tuženiku S. M. u iznosu od 114.000,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 04.11.2015.g. do isplate, po kamatnoj stopi u visini određenoj čl. 29. ZOO-a, sve u roku od 15 dana."

2. Prvostupanjskim rješenjem nije dopušteno proširenje tužbe na 2. tuženika V. Z. iz R., ... (točka I. izreke), odbačena je tužba iz točke 7., 8., 9. i 10. glede zahtjeva u odnosu na 2. tuženika V. Z. kao nedopuštena (točka II. izreke), te je odbijen zatraženi parnični trošak 2. tuženika u ukupnom iznosu od 15.312,50 kn kao neosnovan (točka III. izreke).

3.1. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž- 330/16-2 od 9. svibnja 2018. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1764/11-47 od 4. studenog 2015.

3.2. Drugostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž-330/16- 2 od 9. svibnja 2018. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1764/11-47 od 4. studenog 2015. u točki I. izreke, dok je ukinuto isto rješenje u točki II. izreke.

4. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ista ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija nije osnovana.

7. Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a) Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu u odnosu na tužbeni zahtjev u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8.1. Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje revident ističući kako niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud ne obrazlažu zbog čega o postupku nije obaviješten stečajni upravitelj I-tužitelja

V. g. d.o.o. kada je sud dobio podatak da je nad istom tvrtkom otvoren stečajni postupak te zbog čega se čekalo brisanje iz sudskog registra iste tvrtke da bi se nastavio postupak. Naime, drugostupanjski sud je dao jasno obrazloženje u kojem istaknuto da je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj P-1764/11 od 15. studenoga 2012. utvrdio prekid postupka u odnosu na tužitelja V. G. d.o.o. zbog otvaranja stečajnog postupka, primjenom odredbe čl. 212. st. 1. toč. 5. ZPP. Dakle, prekid postupka je utvrđen samo u odnosu na jednog tužitelja, pa kako dotadašnji tužitelji nisu jedinstveni suparničari, odluka o prekidu postupka ni na koji način nije utjecala na status tužitelja V. Z. u postupku, te se u odnosu na tog tužitelja postupak mogao voditi bez ikakvih smetnji. Pobijana presuda odnosi se isključivo na stranke V. Z. kao tužitelja i S. M. kao tuženika, te nije ni od kakvog utjecaja na odnos društva V. G. d.o.o. prema tuženiku S. M.

8.2. Nadalje, nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP na koju ukazuje revident ističući kako je stranku na ročištu zastupao odvjetnički vježbenik bez položenog pravosudnog ispita, a vrijednost predmeta spora je 1.225.022,00 kn jer se navedeni nedostatak u zastupanju odnosi na II-tuženika, a zbog koje povrede je podnositelj revizije već žalbom pobijao prvostupanjsku presudu te mu je pravilno drugostupanjskom odlukom ukazano da je odredom čl. 354. st. 3. ZPP propisano da je taj žalbeni razlog ovlaštena isticati samo ona stranka koje se ti nedostaci tiču, što znači da takav žalbeni razlog nije ovlašten isticati tužitelj.

9. Predmet spora je naknada štete koju tužitelj V. Z. potražuje od tuženika S. M., i to iznos od 20.818,20 kn koji se odnosi na plaću koju je tuženik primao u društvu V. G. d.o.o. u vremenskom razdoblju u kojem nije obavljao poslove za to trgovačko društvo, već je radio za drugog poslodavca; iznos od 410.726,53 kn po osnovi izvedenih radova na objektu investitora M. T., iznos od 458.557,20 kn koji predstavlja isplatu dohotka tužitelju od 6.368,85 kn mjesečno kroz razdoblje od šest godina. Nadalje, predmet spora je i zahtjev za isplatu u odnosu na tuženika S. M. i G. Ž. od po 100.000,00 kn zbog naknade neimovinske štete koju je pretrpio zbog postupanja tih tuženika 17. travnja 2007. kada su tužitelja zatvorili u poslovnom prostoru u vlasništvu G. Ž. te ga fizički i psihički maltretirali prijeteći mu smrću, te isplata iznosa od 50.000,00 kn koja se odnosi na štetu koju je pretrpio u vidu duševnih boli koje su posljedica psihičkog pritiska te isplata iznosa od 308.310,94 kn da se odnosi na otuđenje obrtnih sredstava i imovine društva V. G. d.o.o.

10.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su tužitelj i tuženik 2006. osnovali društvo pod nazivom V. G. d.o.o. sa sjedištem u C., da su dogovorili da društvo osnivaju sa jednakim poslovnim udjelima, da su ugovorili da će tužitelj obavljati funkciju direktora društva, a tuženik dužnost prokurista, te da je 17. travnja 2007. sklopljen između stranaka Sporazum o načinu i posljedicama istupanja članova iz društva. Nadalje, proizlazi da je tuženik bio u radnom odnosu u istom društvu, te mu je ugovor o radu otkazan 30. travnja 2007., s tim što je tuženik u svezi s otkazom zatražio i sudsku zaštitu, međutim njegov tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen. Razlog za otkaz između ostalog bilo je nanošenje štete društvu, uslijed otuđenja raznih strojeva i alata u vlasništvu društva i s tim u svezi potrebe korištenja tuđih sredstva za rad uz naknadu. Također proizlazi da je u svezi izvođenja radova rekonstrukcije obiteljske kuće investitora M. T. sklopljen ugovor između investitora i društva V. G. d.o.o. kao izvođača radova.

10.2. Nižestupanjski sudovi ocijenili su osnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije za tražbine za koje bi bilo legitimirano društvo V. G. d.o.o., bilo kao poslodavac tuženika, bilo kao stranka ugovora, iz kojih pravnih poslova su nastale tražbine. Tužitelj je u tim poslovima sudjelovao kao zastupnik trgovačkog društva (čl. 426. ZTD-a), tuženik je istovremeno bio i član društva i prokurist (čl.45. ZTD-a) te prema odredbi čl. 385. st. 2. ZTD-a ne odgovara za obveze društva. Tužitelj kao zastupnik društva nije ovlašten u svoje ime podnositi zahtjeve koje bi bilo ovlašteno podnijeti društvo (kao ugovorna stranka ili poslodavac), pa je u odnosu na taj dio tražbina, tužbeni zahtjev odbijen.

10.3. Glede zahtjeva za naknadu štete, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da bi tužitelj bio legitimiran zahtijevati isplatu po toj osnovi, međutim, teret dokaza o postojanju svih elemenata za naknadu štete bio je na tužitelju u smislu odredbe čl. 219. ZPP. Tužitelj nije dokazao postojanje zakonskih pretpostavki za naknadu štete (štetna radnja, šteta, uzročna veza između štete i štetne radnje, odgovornost tuženika - čl.1100. ZOO), i to kako u odnosu na događaj od 17. travnja 2007., tako ni u odnosu na zahtjev za isplatu koji bi se odnosio na pretrpljenu štetu koja je nastala kao posljedica "psihičkog pritiska". Zbog navedenih se razloga i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava ukazuje neosnovanim.

11. U odnosu na revizijski navod tužitelja da je nezakonitim radnjama tuženik oštećeno ne samo društvo, već i tužitelj kao član uprave društva, ukazuje se da tužitelj tijekom postupka nije međutim iznio činjenice koje bi ukazivale na to da postoji takav odnos odgovornosti za štetu između njega i tuženika S. M., već tužbeni zahtjev temelji na činjenici da tuženik S. M. nije kao prokurist vodio poslove društva u skladu s propisima, a zahtjev za naknadu štete koju prokurist uzrokuje time što nije postupao u vođenju poslova s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika može pod uvjetima određenim odredbom čl. 273. i 273.a ZTD postaviti samo društvo. Te odredbe nisu usmjerene na zaštitu članova društva, pogotovo ne člana uprave društva koji je u skladu s odredbom čl. 52. ZTD imao u svakom trenutku mogućnost opoziva prokure, već na zaštitu samog društva.

12. Sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva (arg. iz čl. 186. st. 3. ZPP), a žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. st. 2. ZPP), dok revizijski sud u granicama razloga navedenih u reviziji (čl. 386. ZPP). To se međutim odnosi na one činjenice koje su iznijete i utvrđene u postupku. Stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. ZPP). Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je tuženik S. M. povrijedio obveze prema društvu kao prokurist, pa su sudovi nižeg stupnja pravilno na te činjenice primijenili propise iz kojih proizlazi da štetu koja nastane uslijed takvog ponašanja prokuriste može zahtijevati društvo, a ne član društva. Tužitelj nije iznio činjenice koje bi ukazivale na to da je njemu nastala šteta neovisno o šteti koja je nastala društvu, a za koju bi tuženik S. M. odgovarao po općim propisima o odgovornosti za štetu.

13. Na temelju sveg iznesenog utvrđeno je da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena pa je, na osnovi odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.