Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-546/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andree Boras Ivanišević kao predsjednica vijeća, Denis Pancirov Parcen kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Borisa Mimice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Č., Kraljevina Švedska, (ranije: Republika Hrvatska, D. S.,), OIB: ..., zastupan po punomoćniku K. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika D. M. I. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici V. M., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14326/2021-14 od 21. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačava se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14326/2021-14 od 21. ožujka 2022. i sudi:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika koju je tuženik D. M. I. d.d., Z., OIB: ... donio dana 4. svibnja 2021. te Odluka od 26. svibnja 2021. kojom je tuženik D. M. I. d.d., Z., OIB: ... odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja Z. Č., S., D. S., OIB: ....

II. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen između tužitelja Z. Č., S., D. S., OIB: ... i tuženika D. M. I. d.d., Z., OIB: ... od 1. siječnja 2019., te se kao dan prestanka radnog odnosa određuje dan podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku D. M. I., d.d., Z., OIB: ... da na ime naknade štete tužitelju Z. Č., S., D. S., OIB: ... isplati iznos od 26.856,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku D. M. I. d.d., Z., OIB: ... da nadoknadi tužitelju Z. Č., S., D. S., OIB: ... parnični trošak u iznosu od 3.100,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Z. Č. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nisu dopuštene Odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika koju je tuženik D. M. I. d.d., Z., OIB: ... donio dana 4. svibnja 2021. te Odluka od 26. svibnja 2021. kojom je tuženik D. M. I. d.d., Z., OIB: ... odbio zahtjev za zaštitu prava tužitelja Z. Č., S., D. S., OIB: 37293403730.

II. Sudski se raskida Ugovor o radu sklopljen između tužitelja Z. Č., S., D. S., OIB: ... i tuženika D. M. I. d.d., Z., OIB: ... od 1. siječnja 2019., te se kao dan prestanka radnog odnosa određuje dan podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021.

III. Nalaže se tuženiku D. M. I. d.d., Z., OIB: ... da na ime naknade štete tužitelju Z. Č., S., D. S., OIB: ... isplati iznos od 26.856,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe, 7. lipnja 2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku D. M. I. d.d., Z., OIB: ... da nadoknadi tužitelju Z. Č., S., D. S., OIB: ... parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik poriče navode žalbe i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je:

a) utvrđenje da nisu dopuštene Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovano skrivljenim ponašanjem radnika koji je tuženik donio 4. svibnja 2021. i Odluka od 26. svibnja 2021.

b) sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika s time da se kao dan prestanka radnog odnosa određuje dan podnošenja tužbe 7. lipnja 2021., c) naknada štete tužitelju u iznosu od 26.856,50 kuna.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da je iz odluke o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika proizlazi:

- da je dana 4. svibnja 2021. u odnosu na tužitelja donesena odluka o otkazu, kojom je otkazan ugovor o radu za radno mjesto skladišnog radnika. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je 15. ožujka 2021. protiv tužitelja podnesena prijava o povredi radne obveze od strane voditelja skladišta. U prijavi se navodi kako su tužitelju tijekom rada u drugoj smjeni 14. ožujka 2021. evidentirane 74 minute nedozvoljenog neaktivnog vremena. Tuženik za evidenciju radnog vremena koristi MKTS program, na temelju kojeg je utvrdio nedozvoljeno neaktivno radno vrijeme u odnosu na tužitelja. Tuženik u obrazloženju odluke o otkazu navodi da radnici imaju pravo na dnevnu stanku u trajanju od 30 minuta, još dodatne dvije stanke u trajanju od 10 minuta, te stanku za zamjenu baterije na viličaru u trajanju od 15 minuta, ukupno 65 minuta tijekom radnog dana. Stoga se radnicima kao neaktivno vrijeme evidentira samo ono vrijeme koje nije provedeno na dozvoljenim stankama, odnosno za koje ne postoji opravdan razlog. Također, radnici prema Pravilniku o nagrađivanju imaju pravo na mjesečnu nagradu za radne rezultate na temelju kriterija izvrsnosti, a to se odnosi na korištenje aktivnog vremena koje se provodi u komisioniranju. Neovisno o ostvarenom kriteriju izvrsnosti, radnici i dalje imaju obvezu preostalo radno vrijeme koje nije provedeno u korištenju stanke provesti aktivno obavljajući radne zadatke. Po zaprimljenoj prijavi proveden je postupak u kojem je izvršen uvid u MKTS sustav, saslušan je svjedok H. P., rukovoditelj skladišta te je tužitelju omogućeno davanje obrane. U iznesenoj obrani tužitelj navodi da se ne sjeća svega što se dogodilo, da se vjerojatno zaboravio prijaviti za rad nakon korištenja stanke, nije smatrao da će ga netko zbog toga prijaviti. Provedenim postupkom tuženik je utvrdio da je tužitelju evidentirano neopravdano neaktivno vrijeme od 74 minute. Utvrđeno je dalje da ostvarivanje prava na mjesečnu nagradu nije pokazatelj da se radnici pridržavaju radne obveze te da aktivno obavljaju radne zadatke. U odluci o otkazu tuženik također navodi da je tužitelj ranije u više navrata upozoren zbog kršenja radne obveze upravo zbog neopravdanog neaktivnog vremena, te da stoga proizlazi kako tužitelj nije promijenio svoj odnos prema radu, radi čega je u odnosu na tužitelja donesena odluka o otkazu. U odluci o otkazu se također navodi da je provedeno savjetovanje s radničkim vijećem, koje se usprotivilo namjeravanoj odluci o otkazu,

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu skladišnog radnika,

- da je tužitelj zatražio u zakonskom roku zaštitu kod poslodavca na koju je isti odgovorio i odbio zahtjev, te je tužitelj pravodobno u smislu članka 133. stavka 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) zatražio sudsku zaštitu,

- da je tužitelj u tijeku postupka kod poslodavca iznio svoju obranu,

- da je tuženik zatražio savjetovanje sa radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu u skladu s odredbom članka 119. stavka 2. ZR-a,

- da iz dopisa radničkom vijeću od 22. travnja 2021. proizlazi da se radničkom vijeću dostavlja prijedlog odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, te da se ujedno dostavlja i obrana tužitelja.

- da iz očitovanja radničkog vijeća od 29. travnja 2021. proizlazi da radničko vijeće smatra kako postupak savjetovanja nije proveden potpuno i pravodobno, budući radničkom vijeću nisu dostavljeni svi podaci, nije vidljiv sadržaj prijave o povredi radne obveze kao niti sadržaj navodno uručenog pisanog upozorenja. Podredno radničko vijeće se protivi predloženoj odluci o otkazu.

- da iz dopisa radničkom vijeću od 30. travnja 2021. proizlazi da je tuženik radničkom vijeću dostavio pisano upozorenje na povrede obveza iz radnog odnosa iz 2019., obranu radnika iz 2019., obranu radnika iz 2021., uz napomenu da je sadržaj prijave o povredi obveza iz radnog odnosa sadržan u odluci o otkazu.

- da iz dopisa radničkog vijeća od 4. svibnja 2021. proizlazi da se isto protivilo donošenju namjeravane odluke o otkazu, a iz obrazloženja radničkog vijeća proizlazi da je prema njihovom mišljenju MKTS program pun manjkavosti, da radnik ima neaktivno vrijeme koje nije izazvano krivnjom radnika, a da to istodobno ne znači da radnik nije na radnom mjestu te da ne obavlja neke druge poslove po nalogu nadređenog. Isto tako radničko vijeće smatra kako navedena povreda nije takve prirode da bi opravdavala odluku o otkazu. Predlaže da se dodatno utvrde razlozi zbog kojih je došlo do povrede radne dužnosti, da se radnika na isto dodatno upozori, budući je riječ o kvalitetnom radniku, što je vidljivo iz sustava koji evidentira kriterij izvrsnosti. Radničko vijeće smatra da je potrebno utvrditi da li se neaktivno radno vrijeme ispravno evidentira, te zašto se radniku postavlja upit o neaktivnosti danima nakon konkretnog događaja. Radničko vijeće također smatra da radnik ne može biti odgovoran za nedavanje naloga od strane nadređenog djelatnika.

- da se slijedom toga radničko vijeće se usprotivilo predloženoj odluci o otkazu.

7. Iz priložene dokumentacije prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik prije donošenja odluke o otkazu proveo savjetovanje s radničkim vijećem, te da odluka o otkazu nije ništetna, sve sukladno odredbi čl. 150. st. 12. Zakona o radu. Pri tome nije relevantno to što se radničko vijeće usprotivilo odluci o otkazu, budući tuženik nije dužan prihvatiti stav radničkog vijeća koji je dan u postupku savjetovanja, a isto tako na pravilnost provedenog savjetovanja ne utječe činjenica što se tuženik u obrazloženju odluke o otkazu nije detaljno osvrnuo na navode radničkog vijeća iz dopisa od 4. svibnja 2021. Naime iz dopisa radničkog vijeća od 4. svibnja 2021. proizlazi da je radničkom vijeću dostavljena sva potrebna dokumentacija koju je radničko vijeće uzelo u obzir prilikom iznošenja svog stava, a činjenica da se isto usprotivilo donošenju odluke o otkazu ne utječe na valjanost same odluke, stoga da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja jer je 14. ožujka 2021. imao neopravdano (neaktivno) radno vrijeme jer tužitelj ne navodi koje je to poslove radio za vrijeme evidencije radnog vremena, a koje mu poslodavac nije unio u evidenciju.

8. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da je tuženik u radnom procesu uveo tzv. skener pomoću kojeg se radnici po dolasku na posao ulogiraju, putem skenera preuzimaju nalog za komisioniranje, potom slažu palete, da bi na kraju na tom istom skeneru označili da je posao komisioniranja završen, da je paleta spremna za izlazak iz skladišta, printa se naljepnica i iz toga skenera vidljivo je u kojem vremenskom roku je posao komisioniranja robe obavljen. Nadalje, navodi da svaki radnik tijekom radnog vremena ima pravo na stanku za gablec u trajanju od 30 minuta, i dva puta stanku po 10 minuta za kavu i čaj, te eventualno 15 minuta radi izmjene baterije na viličaru, tih 65 minuta računa tužitelju u aktivno radno vrijeme, ali da većinu radnici imaju naloge za preuzeti i rijetko kada se dogodi slučaj da su radnici završili sa svojim poslovima i da nema novih naloga za preuzimanje, a ako se to dogodi radnik je dužan se javiti voditelju smjene koji onda raspoređuje radnika na druge poslove kao što su čišćenje i slično, a to se onda upisuje u aktivno vrijeme od strane voditelja smjene. Sustav funkcionira na taj način da nije moguće u svako vrijeme vidjeti aktivnost djelatnika odnosno u realnom vremenu nego se tek slijedećeg dana vide periodi aktivnosti radnika od prethodnog dana. Iz tog razloga nije moguće da vođa smjene u svakom trenutku može znati koji od 25 djelatnika koristi stanku za gablec, a koji je eventualno neopravdano neaktivan.

9. Međutim, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud pogrešno smatra da tužitelj nakon što je odradio zadani posao mora tražiti vođu smjene da ga rasporedi na druge poslove npr. čišćenje i slično. Naime, poslodavac je dužan temeljem ugovora o radu, radniku dati posao a radnik je dužan taj posao obaviti i za to primiti plaću. Tijekom radnog vremena kada radnik obavi svoj radni zadatak, ne treba tražiti da mu se odredi drugi posao, već poslodavac mora voditi računa da prema potrebi radnog vremena istom da neki drugi posao, ako utvrdi da ga nema.

10. ZR ne poznaje tzv. aktivno i neaktivno radno vrijeme, već cjelovito radno vrijeme.

11. Iz postupka bi proizlazi da radnik mora "paziti" da eventualno ne bi imao posla kako mu poslodavac to ne bi ne bi registrirao kao "neaktivno radno vrijeme".

12. Prema stavu ovog suda tuženik na kojem leži teret dokaza nije dokazao da je tužitelj imao saznanja da je u toku radnog vremena imao tzv. neaktivno radno vrijeme. Uz to potpuno zanemaruje činjenicu da bez obzira što je glede takvog načina rada tužitelj s poslodavcem očito imao nesuglasice, da je bio vrijedan radnik, primao je stimulaciju, te da ga nitko nije obavijestio na koji način funkcionira MKTS sustav niti je imao trenera da ga nauči. Poslodavac ima uvid u radno vrijeme radnika, a eventualno ne davanje naloga da izvrši neki drugi posao, ne može ići na štetu radnika i za to ne može biti odgovoran radnik, nego njegov nadređeni, jer isti mora voditi računa o svim raspoloživim radnicima te osigurati ravnomjernu raspodjelu posla u svrhu ostvarenja zadanih ciljeva u rokovima.

13. Prema tome, iz navedenih razloga otkaz nije opravdan.

14. Kako je dakle, ovaj sud utvrdio da odluka o otkazu nije zakonita, a tužitelj smatra da ne može nastaviti raditi kod poslodavca, to je zatražio otkaz ugovora o radu s danom podnošenja tužbe, na što u smislu odredbe članka 125. stavak 1. ZR-a ima pravo.

15. Što se tiče naknade štete, ovaj sud utvrđuje da tužitelj ima pravo na naknadu štete, u iznosu od pet mjesečnih plaća, vodeći računa o tome da je tužitelj osoba u dobi od 43 godine, da je oženjen i ima mal. dijete od 2,5 godine koje je dužan uzdržavati, da mu je tuženik otkazao ugovor o radu bez prava na otpremninu i uz skraćeni otkazni rok. Osnovna plaća tužitelja iznosila je 5.371,30 kuna, pa stoga mu pripada naknada štete u sveukupnom iznos od 28.856,50 kuna.

16. Nakon donošenja ove drugostupanjske presude trebalo je donijeti novu odluku o troškovima postupka temeljem članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), te Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14 i 118/14). Tužitelju je trebalo priznati troškove postupka i to nagradu za sastav zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa (OT Tbr. 26/1) u iznosu od 500,00 kuna, jednokratna naknada za cjelokupni postupak (OT Tbr. 7/2) 2.000,00 kuna i naknada za žalbu 600,00 kuna ukupno, 3.100,00 kuna.

17. Kako je žalba tužitelja osnovana, to je prvostupanjska presuda preinačena, temeljem odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, a pri tom ovaj sud nije utvrdio ni da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od bitnih povreda ZPP-a na koju temeljem odredbe 365. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

U Splitu 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Andrea Boras Ivanišević, v. r.