REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5234/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. S. iz B. V., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K. & K. u K., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u O., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-221/2020-4 od 6. kolovoza 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pr-446/2015-90 od 6. ožujka 2020., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-221/2020-4 od 6. kolovoza 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Belom Manastiru broj Pr-446/2015-90 od 6. ožujka 2020.
2. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje nije važno niti za odluku u sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. Polazeći od toga da je u konkretnom slučaju u utuženom razdoblju u odnosu na tužitelja izostala evidencija tuženice o njegovom prekovremenom radu, pobijana odluka o ukupnom broju ostvarenih prekovremenih sati utemeljena je na evidenciji samog tužitelja o njegovom radu kod tuženice odnosno na iskazima saslušanih svjedoka.
4. Unatoč takvom obrazloženju (o izostanku evidencije tuženice o ostvarenim prekovremenim satima), tuženica pitanjem sugerira prihvatiti drugačiju ocjenu – da je, u situaciji kada postoji evidencija prekovremenih sati radnika, neopravdano iste dokazivati personalnim dokazima.
5. Imajući na umu da u postupku koji je prethodio podnošenju prijedloga nije utvrđeno da bi tuženica svojom evidencijom radnog vremena dokazala broj ostvarenih prekovremenih sati tužitelja, o odgovoru na pitanje je li u slučaju kada poslodavac vodi evidenciju radnog vremena opravdano radno vrijeme dokazivati personalnim dokazima ne ovisi odluka u sporu, pa time to pitanje nije važno niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Slijedom toga, niti odluke na koje se tuženica u obrazloženju pitanja poziva, a koje su donesene u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji od konkretne, nisu odgovarajući razlog važnosti tako postavljenog pitanja.
6. Kako, dakle, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
