Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Trg Alojzija Stepinca 3
53 000 Gospić
Poslovni broj: 6 Pr-30/2018-40
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, po sutkinji Veri Miočić, pravnoj stvari tužitelja M. A., K. OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika Javna vatrogasna postrojba P. J., (Općina P. J.), OIB: … kojeg zastupa punomoćnica A. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti rješenja, nakon glavne i javne rasprave održane I zaključene 31. svibnja 2022. u prisutnosti naprijed navedenih punomoćnika parničnih stranaka, 6. srpnja 2022. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da nije dopušteno rješenje o rasporedu na radno mjesto Javne vatrogasne postrojba P. J., OIB: …, zastupan po zapovjedniku I. P., Klasa: 112-02/18- 02/01Urbroj: 2125/11-08-18-5 od 17. listopada 2018. kojim se u toč. 1 izreke M. A.,rođen … u Š. sa srednjom stručnom spremom, na dan 31. listopada 2018. zatečen na radnom mjestu voditelj smjene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi P. J., sa danom 1. studenog 2018. godine raspoređuje se na radno mjesto voditelj grupe, u toč. 2 izreke plaća se utvrđuje posebnim rješenjem, u toč. 3. izreke ostala prava i obveze iz radnog odnosa proizlaze iz Statuta i ostalih općih akata Javne vatrogasne postrojba P. J., u toč. 4 izreke prigovor na ovo rješenje ne odlaže izvršenje istog, te se nalaže tuženiku Javna vatrogasna postrojba P.J., ., OIB: …, zastupan po zapovjedniku I. P., da tužitelja M. A. , K, OIB: … vrati na poslove voditelja smjene u Javnoj vatrogasnoj postrojbi P. J., K., , a ako takvog nema onda na poslove koji su tome odgovarajući.
II. Utvrđuje se da nije dopušteno rješenje o plaći Javne vatrogasne postrojba P. J., K., OIB: …, zastupan po zapovjedniku I. P., Klasa: 120-01/18-01/01 Urbroj: 2125/11-08- 18-4 od 17. listopada 2018. koji u toč. 1 izreke M. A., voditelj grupe, u službi Javne vatrogasne postrojba P. J., ostvaruje od 1. studenoga 2018. godine pravo
na plaću koja se utvrđuje prema slijedećim osnovama i mjerilima za obračun: - po osnovi tekućeg rada –koeficijent 1,10, - po osnovi dodataka na radni staž 19,0%, - po osnovi neprekidnog radnog staža u državnim tijelima 8.0%, a u toč. 2 izreke dio plaće po osnovi dodataka za radni staž zaposleniku će se povećati za 0,5% svake godine nakon što navrši punu godinu radnog staža, te se nalaže tuženom Javna vatrogasna postrojba P. J., K., , OIB: …, zastupan po zapovjedniku I. P., da u odnosu na tužitelja M. A., K.,, OIB: …, donese rješenje o plaći koju je dobivao do 31. listopada 2018. za poslove voditelja smjene koje je obavljao do 31. listopada 2018. u Javnoj vatrogasnoj postrojbi P.J., K.,
III. Utvrđuje se da nije dopušteno rješenje o plaći, izmjena od Javne vatrogasne postrojba P. J., K. OIB:…, zastupan po zapovjedniku I.P., Klasa: 120-01/18-01/01 Urbroj: 2125/11-08-18-7 od 27. prosinca 2018. koji u toč. 1 izreke M. A., voditelj grupe, u službi Javne vatrogasne postrojba P. J., ostvaruje od 1. prosinca 2018. godine pravo na plaću koja se utvrđuje prema slijedećim osnovama I mjerilima za obračun: - po osnovi tekućeg rada – koeficijent 1,10, - po osnovi dodataka na radni staž 19,5%, - po osnovi neprekidnog radnog staža u državnim tijelima 10,00%, a u toč. 2 izreke dio plaće po osnovi dodataka za radni staž zaposleniku će se povećati za 0,5% svake godine nakon što navrši punu godinu radnog staža, te se nalaže tuženom Javna vatrogasna postrojba P.J.,K., ., OIB: … zastupan po zapovjedniku I.P., da u odnosu na tužitelja M. A., K, .OIB: …, donese rješenje o plači koju je dobivao do 31. listopada 2018. za poslove voditelja smjene koje je obavljao do 31. listopada 2018. u Javnoj vatrogasnoj postrojbi P. J., K.,
IV. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim se traži utvrditi da nije dopuštena odluka tuženika, Upravnog vijeća, Klasa:112-02/18-01/01, Ur.broj: 2125/11-08-18-5 od 24. prosinca 2018. kojim je u točki 1. Izreke prigovor tužitelja na rješenje o rasporedu od 17. listopada 2018. utvrđeno da to vijeće nije nadležno za odlučivanje o predmetu navedenoga rješenja.
V. Odbacuje se kao nedopuštena tužba u dijelu kojim se traži utvrditi da nije dopuštena odluka tuženika, Upravnog vijeća, Klasa:112-02/18-01/01, Ur.broj: 2125/11-08-18-5 od 24. prosinca 2018. kojim je u točki 2. Izreke prigovor tužitelja na rješenje o plaći od 17. listopada 2018. utvrđeno da to vijeće nije nadležno za odlučivanje o predmetu navedenoga rješenja.
VI. Nalaže se tuženiku nadoknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju u iznosu od 2.500,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od 7. srpnja 2022. kao dana donošenja ove presude pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
VII. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnih troškova u preostalom dijelu za iznos od 28.417,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu 28. studenoga 2018. poštom preporučeno kojom traži da se utvrdi da nije dopušteno rješenje o rasporedu na radno mjesto od tuženika, klasa: 112-02/18-02/01 urbroj: 2125/11-08-18-5 od 17. listopada 2018. kojom se tužitelj sa srednjom stručnom spremom na dan 31. listopada 2018. zatečen na radnom mjestu voditelja smjene sa danom 1. studenoga 2018. raspoređuje na radno mjesto voditelj grupe pri čemu je naloženo tužitelja vratiti na poslove voditelja smjene, a ako takvog mjesta nema onda na poslove koji su odgovarajući odnosno da nije dopuštena odluka upravnog vijeća od 24. prosinca 2018. da isto nije nadležno za odlučivanje o predmetu koji je predmet navedenog rješenja. U obrazloženju tog rješenja se kaže da je Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu JVP P. J. utvrđeno radno mjesto kao u izreci i da ga je potrebno popuniti. Kako imenovani ispunjava uvjete za isto, a odbija izvršavati radne zadaće radnog mjesta voditelja smjene da je odlučeno kao ranije. Međutim, da se u obrazloženju ne kaže točno i jasno na koji način, kako i kada je tužitelj odbijao izvršavati i koje konkretno radne zadaće radnog mjesta voditelja smjene. Tužitelj smatra da se obrazloženje moralo dati kao i konkretan odgovor zašto se tužitelj raspoređuje na drugo, slabije plaćeno radno mjesto i koji je razlog stvarne degradacije tužitelja. Zbog navedenoga tužitelj smatra da je to rješenje neosnovano i nezakonito. To rješenje da je tužitelj zaprimio 19. listopada 2018. i na njega uložio prigovor 27. listopada 2018. Nadalje, da je tuženik 17. listopada 2018. donio upozorenje na obveze iz radnoga odnosa Klasa: 114-03/18-01/01, Ur.broj: 2125/11- 08-18-1 u kojem stoji da se tužitelj kao vatrogasac- voditelj vatrogasne smjene upozorava da je povrijedio obveze iz radnoga odnosa time što je u periodu u zadnjih nekoliko godina bez opravdanih razloga višekratno odbijao izvršavanje ranih obveza propisanih aktima tuženika o čemu postoje evidencije u arhivi poslodavca. U točki II. izreke te odluke stoji da u slučaju nastanka povreda radnih obveza zaposleniku prijeti mogućnost otkaza zbog skrivenih ponašanja. U obrazloženju stoji u bitnome da na temelju zapovijedi izdanih zaposleniku za očitovanje o svakom odbijanju izvršavanja pojedinih radnih zadaća propisanih aktima poslodavca da je za poslenik za neke od njih podnio očitovanje dok se za neke nije niti očitao na izričitu pisanu zapovijed poslodavca i nastavio kršiti radne obveze bez obzira da traženje osobe koja zastupa poslodavca da tužitelj započne raditi sukladno aktima poslodavca. Kod zadnjeg očitovanja je odbio izvršavanje zadaće vođenja evidencije rada zaposlenika u prvoj smjeni koja mu je propisana u uvodu citirano Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada, dok se ista ne bude vodila na način kako je on zamislio, a ne na način kako je poslodavac odredio svojim aktima sukladno pozitivnim propisima koji se odnose na navedeno područje. Kako zaposlenik neprekidno ponavlja odbijanje radnih zadaća, počinio je povredu iz radnog odnosa te mu se na temelju odredbe čl.119. Zakona o radu upućuje pisano upozorenje na njegove obveze iz radnog odnosa i ukazuje na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede. Tužitelj je tu odluku zaprimio 19. listopada 2018. i na nju 27. listopada 2018. podnio prigovor. Tužitelj smatra da rješenje o rasporedu na radno mjesto, odluka koja nosi naziv upozorenje na obveze iz radnog odnosa i rješenje o plaći imaju nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati, a posebice jer su izreke odluke nerazumljive. Odluke proturječe same sebi i razlozima odluke, uopće nemaju razloge i u njima nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, točnije ti su razlozi nejasni i proturječni. Isto tako, da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama. Tužitelj je u spis dostavio pojašnjenje naputka o vođenju evidencije o radnom vremenu KLASA: 113-02/15- 01/01 Ur.broj: 2125/11-08-18-7 od 24. kolovoza 2018. u kojem pojašnjenju o vođenju evidencije o radnom vremenu od 24. kolovoza 2018. da u dane na koje radnik nije raspoređen na rad, kao i u dane subote, nedjelje i blagdana ne upisuje se ništa. Tužitelj je dostavio očitovanje od 16. listopada 2018. gdje nije protiv vođenja evidencija, ali kad se riješe nejasnoće iz rasporeda rada za mjesec rujan 2018. vidljivo je da je zapovjednik I. P. tražio da se satnica upisuje isključivo po njegovo rasporedu rada, što je još jedan od razloga zašto se tužitelj očitovao kako ne može prihvatiti voditi takvu evidenciju rada. Radi pojašnjenja tužitelj se poziva na dopis Ministarstva ., Inspektorata, Područni ured R. od 15. lipnja 2018. u kojem se navodi da je temeljem
prijave
izvršen inspekcijski nadzor kod tuženika, u kojem da su utvrđene nepravilnosti na koje je ukazano u prijavi. Prema provedenome postupku Inspekcijskog nadzora da je prijavljeni poslodavac JVP P.J. radnicima vatrogascima prema uzetom uzorku za mjesece navedene u prijavi evidentirao radno vrijeme u turnusima 12-24 i 12-48, a da kada su koristili dane plaćenoga dopusta i dane godišnjeg odmora da je evidenti4ao po osam sati dnevno a nije evidentirao sate koje bi ostvarili da su radili tog dana (12 sati), s time da u jednom slučaju postoji i dvostruko vođenje evidencije o radnom vremenu gdje u jednoj evidenciji su evidentirani podaci o satima godišnjeg odmora i plaćenog dopusta 12 sati, koji odgovaraju trajanju dnevnog radnog bremena u kojem bi radnik prema rasporedu u turnusima (12-24,12-48) radio da nije na godišnjem odmoru i plaćenom dopustu, dok u drugoj evidenciji su podaci o satima godišnjeg odmora, plaćenoga dopusta osam sati što bi bilo prema uobičajenom radnom vremenu a ne prema stvarnom radnom vremenu vatrogasaca. Utvrđeno je kako je poslodavac u evidenciju o radnom vremenu za svibanj 2018. upisao na datum 21. svibnja 2018. dan godišnjeg odmora GO- 9, a nije evidentirao sate koji bi radnik ostvario toga dana 12 sati, da je poslodavac izdao i obračunao u obračunima plaće te isplatio plaću/naknadu plaće za odabrane mjesece sa podacima po osam sati dnevno u dane godišnjeg odmora i plaćenog dopusta radnika, a ne prema podacima po 12 sati dnevno. Člankom 5. Zakona o radu propisano je da je poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a ista mora sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Isto tako, člankom 79. propisano je da se godišnji odmor radniku utvrđuje brojem radnih dana ovisno o radnikovom tjednom rasporedu radnog vremena. Prema čl.86. Zakona propisano je da za stjecanje prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom razdoblja plaćenog dopusta se smatraju vremenom provedenim na radu dok je prema čl. 44. st.2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano da naknada plaće osiguraniku pripada samo za dane odnosno sate koje bi osiguranik imao pravo na plaću da radi prema propisima o radu. Prema Pravilniku o sadržaju i vođenju evidencije o radnicima propisan je i sadržaj način, a čl. 10. da poslodavac evidenciju iz čl.8. Pravilnika vodi za obračunsko razdoblje koje je utvrđeno za isplatu plaće i da se evidencija mora voditi uredno, razumljivo, ažurno dok je poslodavac obvezan istu popuniti najkasnije sedmog dana od dana za koji se podaci popunjavaju. Smisao i propisan sadržaj evidencije jest ažurno vođenje podataka koji služe za ostvarivanje prava iz radnog odnosa, a za ostvarivanje prava iz radnog odnosa vatrogasaca mora se voditi evidencija rada prema stvarnom rasporedu, odnosno radu u turnusu 12-24 - 12-48. Kada radnik koristi godišnji odmor njegove evidencije radnog vremena mora se upisati isti broj sati koje bi radnik prema svom uobičajenom rasporedu radnog vremena morao odraditi pa poslodavcu nije dopušteno za vrijeme godišnjeg odmora u evidenciju radnog vremena upisati manju satnicu od one koju radnik ima prema svome rasporedu ranog vremena. Odmah sa donošenjem upozorena od
17.loistopada 2018. tuženik je ne pričekavši neko vrijeme, donio rješenje kojim se tužitelj raspoređuje na radno mjesto voditelja grupe sa obrazloženjem da ispunjava uvjete za obavljanje navedenih poslova, a odbija izvršavati radne zadaće mjesta voditelja radne smjene. Tuženik je ujedno 17. listopada 2018. donio rješenje kojim je tužitelju utvrđeno pravo na plaću kao voditelju grupe, čime mu je smanjena plaća koju je imao kao voditelj smjene. Zbog navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi kako nije dopušteno rješenje o plaći od 17. listopada 2018. Nastavno je, predložio da sud utvrdi i da nije dopuštena odluka tuženika, Upravnog vijeća, Klasa:112-02/18-01/01, Ur.broj: 2125/11-08-18-5 od 24. prosinca 2018. kojim je u točki I. Izreke prigovor tužitelja na rješenje o rasporedu od 17. listopada 2018. utvrđeno da to vijeće nije nadležno za odlučivanje o predmetu navedenoga rješenja.
1.1. Nadalje, 28. studenoga 2018. podnio je ovom sudu tužbu poštom preporučeno navodeći da je tuženik 17. listopada 2018. donio rješenje o plaći, KLASA: 120-01/18-01/01 i Ur.broj: 2125/11-08-18-4 koje u točki I. kaže da tužitelj, voditelj grupe, u službi tuženika ostvaruje od 01. studenoga 2018. pravo na plaću koja se utvrđuje prema sljedećim osnovama i mjerilima za obračun: po osnovi tekućeg rada koeficijent 1,10%; po osnovi dodataka na radni staž 19,0%; po osnovi neprekidnog rada u državnim tijelima 8,0%, dok se u izreci navodi i da dio plaće po osnovi dodataka na radni staž zaposleniku će se povećati za 0,5% svake godine nakon što navrši punu godinu radnog staža. Isto tako, u obrazloženju toga rješenja kaže da je Pravilnikom o plaćama JVP Plitvička Jezera utvrđeno da osnovnu plaću zaposlenika čini zbroj umnoška koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je zaposlenik određen i dodatka na radni staž, te da su na osnovi Pravilnika o plaćama JVP P. J. utvrđeni koeficijenti karakteristične skupine i njihova vrijednost te je temeljem navedenoga zaposlenik raspoređen na radno mjesto voditelj grupe za koji je utvrđen koeficijent 1,10%. U obrazloženju toga rješenja o plaći samo se spominje da su po osnovi Pravilnika o plaćama JVP P. J. utvrđeni koeficijenti karakteristične skupine i njihova vrijednost te je temeljem navedenoga zaposlenik raspoređen na radno mjesto voditelj grupe sa koeficijentom 1,10%. Ovo rješenje da je sam posljedica rješenja tuženika o rasporedu na radno mjesto tužitelja sa radnog mjesta voditelj smjene na mjesto voditelj grupe od 17.listopada 2018. i upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 17. listopada 2018. Ničim da se to konkretno obrazlaže već se samo iznosi konstatacija da je raspoređen na radno mjesto voditelj grupe, a niti tuženik pruža konkretne dokaze i ne navodi činjenice zašto je tužitelja rasporedio sa radnog mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe i zašto tužitelj sada ima manji koeficijent. Tužitelj da he dok je bio voditelj smjene imao koeficijent 1,20% i rasporedom na radno mjesto voditelj grupe gubi koeficijent za 0,10%. Zbog navedenog tužitelj ima manju plaću i oštećen je, te je rješenje o plaći neosnovano i nezakonito. Rješenje o plaći tužitelj da je zaprimio 19. listopada 2018. i na njega uložio prigovor 27. listopada 2018. Nastavno je, predložio da sud utvrdi i da nije dopuštena odluka tuženika, Upravnog vijeća, Klasa:112-02/18-01/01, Ur.broj: 2125/11-08-18-5 od 24. prosinca 2018. kojim je u točki 2. Izreke prigovor tužitelja na rješenje o plaći od 17. listopada 2018. utvrđeno da to vijeće nije nadležno za odlučivanje o predmetu navedenoga rješenja.
1.2. Isto tako, podnio je ovom sudu tužbu 28. siječnja 2019. poštom preporučeno navodeći da je tuženik 27. prosinca 2018. donio rješenje o plaći, KLASA: 120-01/18-01/01 i Ur.broj: 2125/11-08-18-7 koje u točki I. kaže da tužitelj, voditelj grupe, u službi tuženika ostvaruje od 01. prosinca 2018. pravo na plaću koja se utvrđuje prema sljedećim osnovama i mjerilima za obračun: po osnovi tekućeg rada koeficijent 1,10%; po osnovi dodataka na radni staž 19,5%; po osnovi neprekidnog rada u državnim tijelima 10,0%, dok se u izreci navodi i da dio plaće po osnovi dodataka na radni staž zaposleniku će se povećati za 0,5% svake godine nakon što navrši punu godinu radnog staža. Isto tako, u obrazloženju toga rješenja kaže da je Pravilnikom o plaćama JVP P. J. utvrđeno da osnovnu plaću zaposlenika čini zbroj umnoška koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je zaposlenik određen i dodatka na radni staž, te da na osnovi Pravilnika o plaćama JVP P. J. utvrđeni su koeficijenti karakteristične skupine i njihova vrijednost te je temeljem navedenoga zaposlenik raspoređen na radno mjesto voditelj grupe za koji je utvrđen koeficijent 1,10%. U obrazloženju toga rješenja o plaći samo se spominje da su po osnovi Pravilnika o plaćama JVP P. J. utvrđeni koeficijenti karakteristične skupine i njihova vrijednost te je temeljem navedenoga zaposlenik raspoređen na radno mjesto voditelj grupe sa koeficijentom 1,10%, nastavno se obrazlaže dodatak na radni staž od 19,5% i dodatak na neprekidni radni staž od 10,00%. Razlog zašto je raspoređen na niže i slabije plaćeno radno mjesto nije obrazložen. Ovo rješenje da je sam posljedica rješenja tuženika o rasporedu na radno mjesto tužitelja sa radnog mjesta voditelj smjene na mjesto voditelj grupe od 17.listopada 2018. i upozorenja na obveze iz radnog odnosa od 17. listopada 2018. Ničim da se to konkretno obrazlaže već se samo iznosi konstatacija da je raspoređen na radno mjesto voditelj grupe, a niti tuženik pruža konkretne dokaze i ne navodi činjenice zašto je tužitelja rasporedio sa radnog mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe i zašto tužitelj sada ima manji koeficijent. Tužitelj da je dok je bio voditelj smjene imao koeficijent 1,20% i rasporedom na radno mjesto voditelj grupe gubi koeficijent za 0,10%. Zbog navedenog tužitelj ima manju plaću i oštećen je, te je rješenje o plaći neosnovano i nezakonito. Rješenje o plaći tužitelj da je zaprimio 27. prosinca 2018. i na njega uložio prigovor 28. prosinca.2018.
1.3. Tužbe podnesen 28. siječnja 2019. i 28. studenoga 2018. kojima se osporavaju rješenja o plaći radnog mjesta voditelja grupe temelje se u bitnome na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i tužba podnesena povodom osporavanja rješenja o rasporedu sa mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe; koje pitanje jest svojevrsno prethodno pitanje za odluku o rješenjima o plaći na mjestu voditelja grupe - zbog čega je sud i odlučio spojiti postupke.
2. Tuženik je u odgovorima na tužbu u bitnome osporio osnovanost tužbenih zahtjeva navodeći kako je tuženik sukladno ovlastima rasporedio tužitelja na radno mjesto voditelja grupe logičan slijed kojemu je bio i donošenje pratećih rješenja o plaći tog radnog mjesta (koja rješenja o plaći su u vrijeme donošenja zakonita i dopuštena) slijedom čega da su ta rješenja osnovana i dopuštena. Nesporno da je tužitelj u vrijeme donošenja rješenja o plaći radnog mjesta voditelja grupe (17. listopada 2018. i 27. prosinca 2018.) pa do odlaska u mirovinu 1. ožujka 2019. bio na tom radnom mjestu. Neosnovan da je i dio tužbenog zahtjeva kojim se traži da se utvrdi nedopuštenom odluka Upravnog vijeća i u tom dijelu da je promašena pasivna legitimacija. Navedene odluke kojim se Upravno vijeće oglašava nenadležnim po prigovoru radnika da su u cijelosti osnovana i zakonita. Istaknut je i prigovor prekluzije.
3. Sud je proveo dokaz čitanjem svih priloženih isprava i provedenih personalnih dokaza.
4. Sukladno odredbama čl. 10. i 7. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti odnosno izvođenju dokaza koje stranke nisu predložile. Sud nije uzeo u obzir dokaze koji su predloženi protivno odredbi čl. 299. ZPP-a pa tako ni dostavljenu provjeru znanja koja se odnosi na tužitelja (l.s. 244- 252).
5. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.
6. Tužitelj tužbom traži da se utvrdi nedopuštenim rješenja o rasporedu sa radnog mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe, dva pripadajuća rješenja o plaći kao i rješenja Upravnog vijeća tuženika o nenadležnosti o odlučivanju na prigovore tužitelja na pobijana rješenja.
7. Nesporno je da je da su donesena predmetna rješenja o rasporedu i plaći na koje je tužitelj uložio prigovore i podnio ih upravnom vijeću tuženika. Nesporno je i da se predmetna rješenja o plaći vezuju u svom načinu i vremenu izračuna na mjesto voditelja grupe. Nije osporeno da je tuženik prekršajno osuđen nakon inspekcijskog nadzora u prvoj poslovici 2018. zbog pogrešnog vođenja evidencije radnih sati koji je vođen kao da se radi o osmosatnom radnom vremenu umjesto radu u turnusima.
8. Sporno je među strankama je li tuženik po ovlaštenoj osobi (zapovjedniku) osnovano donio rješenje o rasporedu tužitelja sa mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe i to nedugo prije njegova očekivanog odlaska u mirovinu i posljedično pripadajuća osporena rješenja o plaći odnosno rješenje kojim se upravno vijeće oglašava nenadležnim za odlučivanje o prigovoru tužitelja na rješenje o rasporedu i plaći.
9. Prvotno, u odnosu na prigovor prekluzije, a primjenom čl. 133. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/2014, 127/2017, 98/2019 – dalje ZR), sud isti prigovor ocjenjuje neosnovanim.
9.1. Naime, na rješenje o plaći od 27. prosinca 2018. tužitelj je prigovor podnio 31. prosinca 2018. (l.s. 441) dok je tužbu nedvojbeno podnio u propisanom roku i to 28. siječnja 2019.
9.2. Nadalje, prigovor na rješenje od 17. listopada 2018. o rasporedu na mjesto voditelj grupe podnio je poštom preporučeno 27. listopada 2018., dok je tužbu za isto podnio 28. studenoga 2018. Prigovor na rješenje o plaći od 17. listopada 2018. podnio je 27. listopada 2018. i tužbu za isto 28. studenoga 2018. poštom preporučeno. Naime, rokovi započinju teći za radnika sukladno čl. 132. ZR-a od prvog idućeg dana od kada je poslodavac primio zahtjev radnika za zaštitu prava i protekom roka od 15 dana, započinje teći novi rok od 15 dana, u kojem radnik može tražiti zaštitu svojih prava pred sudom; pa i da je poslodavac njegov zahtjev primio isti dan kad je prigovor poslan odnosno 27. listopada 2018. (što nije realno očekivati jer se radi o slanju poštom preporučeno), opet bi tužbu podnio u roku (28. studenog 2018.), ovo obzirom se slanje tužbe poštom preporučeno uzima stvarnim danom predaje.
10. Javne vatrogasne postrojbe djelatnost obavljaju kao javnu službu (članak 2. stavak 3. Zakona o vatrogastvu). Stoga su javne vatrogasne postrojbe ujedno i javne ustanove, ne samo slijedom izričite odredbe članka 2. Zakona o vatrogastvu (Narodne novine br. 106/1999, 117/2001, 36/2002, 96/2003, 174/2004, 38/2009, 80/2010-dalje ZV) već supsidijarno i prema Zakonu o ustanovama (Narodne novine br. 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008-dalje ZU). Naime, u članku 6. stavku 1. Zakona o ustanovama propisano je da se javna ustanova osniva za obavljanje djelatnosti ili dijela djelatnosti iz članka 1. stavka 2. tog Zakona ako je zakonom određeno da se ona obavlja kao javna služba. Položaj ravnatelja ustanove u javnoj vatrogasnoj postrojbi ima zapovjednik postrojbe, a u konkretnom slučaju upravno vijeće upravlja ustanovom kao kolegijalno tijelo. Tuženik ima položaj javnopravnog tijela, prema Zakonu o upravnim sporovima i to ima položaj pravne osobe s javnim ovlastima, samo po dva temelja: kod vatrogasne intervencije, prema ZV; kod vođenja upravnog postupka povodom zahtjeva za pristup informacijama, prema Zakonu o pravu na pristup informacijama i ima status javnopravnog tijela prema Zakonu o općem upravnom postupku, u predmetima pristupa informacijama.
11. U pogledu radnih odnosa i pravnog položaja zaposlenika javnih ustanova kakav je i tuženik opći propis u ovom području (ZU) donosi samo jednu upućujuću odredbu, bez relevantne razrade ove materije. Naime, odredbom članka 11. ZU pravni status zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju se općim propisima o radu, ako zakonom nije drugačije određeno. Dakle, ako posebnim zakonima u pojedinim područjima djelovanja ustanova pravni status zaposlenika tih ustanova nije posebno reguliran, primjenjuje se prvenstveno ZR-a kao i podzakonski propisi izvedeni iz ZR-a. Iz navedenoga proizlazi i nadležnost ovog suda za predmetni postupak.
11.1. Tuženik je dakle ustanova u smislu čl. 1. ZU osnovana za trajno obavljanje djelatnosti vatrogastva pa se pravni status njegovih zaposlenika, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u svezi s njihovim radom uređuju općim propisima o radu (čl. 11. toga Zakona).
12. Čl. 19. Statuta tuženika od 5. siječnja 2009. (l.s. 79-82) koji je bio na snazi u spornom razdoblju, propisano je da javnu vatrogasnu postrojbu predstavlja i zastupa vatrogasni zapovjednik. Vatrogasni zapovjednik organizira i vodi rad i poslovanje Javne vatrogasne postrojbe, te poduzima sve pravne radnje u ime i za račun Javne vatrogasne postrojbe sukladno Zakonu i ovom Statutu.
13. Nadalje, Pravilnikom tuženika od 26. listopada 2015. (l.s. 70-78) čl. 1. propisano je da se istim uređuju prava i obveze radnika zaposlenih u Javnoj vatrogasnoj postrojbi P. J. iz K., plaće, organizacija rada, postupak i mjere za zaštitu dostojanstva radnika te mjere zaštite od diskriminacije kao i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod poslodavca, ako ta pitanja nisu riješena kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca. Nadalje, čl. 4. propisano je radnik dužan savjesno i marljivo obavljati poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu s poslodavcem, sukladno pravilima struke i uputama poslodavca, usavršavati svoje znanje i vještinu, štititi poslove i interese poslodavca I pridržavati se strukovnih i stegovnih pravila koje proizlaze iz organizacije rada kod poslodavca, a poslodavac će radniku za obavljeni rad isplatiti plaću i omogućiti mu ostvarivanje drugih prava utvrđenih Pravilnikom.
13.1. Prema čl. 6. radom kod poslodavca rukovodi zapovjednik i njegov zamjenik. Smjenama rukovode voditelji smjena, a grupama u jednoj smjeni voditelji grupa. Voditelji grupa neposredno odgovaraju za svoj rad voditeljima smjena, voditelji smjena zamjeniku i zapovjedniku, zamjenik zapovjedniku, a zapovjednik Upravnom vijeću i osnivaču.
13.2. Čl. 53. Pravilnika propisano je da se radnik dužan suzdržati od ponašanja kojim bi mogao prouzročiti štetu Poslodavcu u bilo kojem obliku. Radnik je dužan prijaviti poslodavcu svaki pokušaj nanošenja štete njegovoj imovini.
13.3. Prema čl. 55. svaki radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može pisanim putem, ili usmeno na zapisnik, u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od dana saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarivanje toga prava. Ako Poslodavac u roku 15 dana od primitka zahtjeva radnika ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom.
14. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika iz 2013. (l.s. 141-144) čl. 3. propisano je da je zapovjednik je voditelj Postrojbe. Zapovjednik zapovijeda Postrojbom i odgovoran je za organiziranost, osposobljenost, intervencijsku spremnost i stručni rad Postrojbe općinskom načelniku.
14.1. Navedenim Pravilnikom propisano je da se za voditelja smjene traži srednja stručna sprema vatrogasnog smjera, tjelesna i duševna sposobnost za obavljanje vatrogasne djelatnosti što se dokazuje potvrdom ovlaštene zdravstvene ustanove, položen stručni ispit za vatrogasca s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, početna kvalifikacija i periodična izobrazba vozača «C» kategorije za upravljanje motornim vozilima i 5 (pet) godina staža na poslovima u vatrogasnoj operativi. Njegove zadaće i poslovi su: rukovodi vatrogasnim intervencijama, rukovodi i organizira rad vatrogasne smjene, odnosno vatrogasnog odjeljenja, izrađuje izvješća o vatrogasnim intervencijama i vodi ostale evidencije prema aktima Postrojbe, priprema i provodi obuku i vježbe, rukuje vatrogasnim strojevima i vozilima, kontrolira tehničku ispravnost vozila i opreme, uočava nedostatke i kvarove te poduzima mjere za njihovo otklanjanje i obavlja ostale poslove po nalogu nadređenih.
14.2. Prema čl. 10. navedenog Pravilnika propisano je da operativni djelatnici od 03. do 07. radnog mjesta rade u smjenskom sustavu (turnusu; 12/24; 12/48 sati), s time da su raspoređeni u smjene sukladno rasporedu rada koji donosi zapovjednik Postrojbe. Prema čl. 11. zaposlenici Postrojbe dužni su obavljati poslove i zadaće u skladu s propisima te pravilima struke i službe, te su za svoj rad odgovorni nadređenim zapovjednicima. Napominje se da se operativnim djelatnicima smatraju voditelj smjene, voditelj grupe – vozač, voditelj grupe, vatrogasac-vozač i vatrogasac.
15. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 8. studenoga 2018. (dostupnog i javno objavljenog kao propisa tuženika na njegovim internetskim stranicama), koji je dakle stupio na snagu nakon donošenja pobijanog rješenja o rasporedu, propisano je čl. 10. da operativni djelatnici rade u smjenskom sustavu rada, s time da su raspoređeni u smjene sukladno rasporedu rada koji donosi zapovjednik Postrojbe.
16. Kolektivni ugovori za državne službenike i namještenike odnosno javne službe rade distinkciju rada u smjenama (smjenski rad) koji se u suštini smatra svakodnevnim redovnim radom prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana; dok se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji se obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sat dnevno u ciklusima 12-24-12-48.
17. U svom iskazu tužitelj ukazuje u bitnome kako je pokušavao u više navrata ukazati na nepravilnosti u radu tadašnjeg poslodavca, ovdje tuženika. Od njega kao voditelja smjene se tražilo da "nariktava" odnosno određuje ljudima slobodne smjene kada će biti njegov redovan rad, sve kako se ne bi plaćali prekovremeni sati koji nastanu kroz redovan rad 12/48 u turnusu. Na taj način su vršeni od strane zapovjednika, ovdje danas prisutnog P., pritisci na njega kao voditelja smjene. Obratio se Ministarstvu navodeći što se od njega traži, a čemu ne može udovoljiti jer nije zakonito; dobio je odgovor od Ministarstva da dobro postupa. Međutim nije bilo nikakve sankcije za tuženika pa se obratio i tajniku Udruge koji se obratio Inspekciji i dobio je odgovor sukladno mišljenju tužitelja, da se to ne smije raditi. Povodom ovoga tuženik je i prekršajno prijavljen. Smatra da je odlukom o rasporedu sa mjesta voditelj smjene na mjesto voditelja grupe oštećen, degradiran je na niže radno mjesto i to neosnovano, poradi toga mu je i smanjena plaća, sve jer je upozorio na nezakonit rad u vođenju evidencije. Naglasio da se nikada u svojoj službi kao vatrogasac nije oglušio odazvati se poslodavcu i izaći na teren, ali nije podržavao da se na ovaj način postupa – protivno zakonu. Istaknuo je i da je ovo traženo i od drugih kolega. Isto tako, naveo je da je u redovnoj mirovni od 01. ožujka 2019., nije nikada dobio otkaz, ali dobio je opomenu poslodavca tj. upozorenje po čl. 119. Zakona o radu, na što da je također izjavio prigovor. Prvi predmet gdje je pravomoćno donesena odluka je Pr-21/2013, odluka je donesena u korist tužitelja. Radilo se o neisplaćenim davanja poslodavca na ime prekovremenih sati. Nije imao na uvid u Sporazum koji bi bio sklopljen po drugačijem načinu evidentiranja radnog vremena, od sindikalnog povjerenika tražio je da to bude evidentiranje stvarnog vremena koje su proveli na radu. Nikada nije odbio zapovijed, nakon što bi je obavio eventualno bi stavio primjedbu na nju ako je smatrao da je nezakonita. Unatoč neslaganju sa zapovjednikom da nije htio utjecati na kolege i njihov rad. Odgovaran da je bio zapovjedniku i njegovom zamjeniku, ovisno tko je bio na raspolaganju. Sukladno očitovanju koje je uložio da je istina je da je odbijao voditi evidenciju nazočnosti na radu jer subote, nedjelje i blagdani se ne mogu upisivati; nakon što je zapovjednik dao pojašnjenje 24. kolovoza 2018. Ostaje kod svog očitovanja od 13. kolovoza 2015., smatra da nije mogao voditi evidenciju bez prethodne edukacije. Nikada nije odbio intervenciju. Ne zna tko je vodio evidenciju prisutnosti na radu za vrijeme dok je trajao inspekcijski nadzor, što je bilo otprilike dva mjeseca. Nakon inspekcijskog nadzora evidenciju o prisutnosti na radu vodio je po turnusima, kako je to inspekcija i kazala. Po usmenom naputku zapovjednik je rekao V. M. da vodi evidenciju prisutnosti u ovome periodu dok je on čekao rezultate inspekcije nadzora, ne zna kako je V.M. vodio evidenciju, da li onako kako je rekao zapovjednik ili drugačije.
18. U iskazu zastupnik po zakonu tuženika vatrogasni zapovjednik I. P. naveo je kako je tužitelj dugo godina bio na mjestu voditelja smjene, koje je zahtjevno radno mjesto, i po njemu je to mjesto na kojemu ne bi trebala raditi osoba bez fakultetskog obrazovanja dok tužitelj ima SSS. S vremenom da je uvidio da nije dorastao ovom radnom mjestu, a bio je već pred mirovinu. Sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu koji prileži spisu, posao voditelja smjene bilo je vođenje evidencije rada, organizacija rada smjene i postupanje po zapovijedi nadređenog. Od tužitelja nije traženo da nešto lažno prikazuje u evidenciji rada. Raspored rada i određivanja sati bio je njihov uobičajen način rada na koji način radi većina službi – hitna, policija… Tužitelja je na ovome mjestu zamijenio D. Š. koji također nema fakultetsko obrazovanje, ali je jedini bio u toj smjeni koji je ispunjavao uvjete, mada je on smatrao da treba za to još netko sposobniji. Tužitelj je godinama odbijao izvršavati naredbe zapovjednika, a drugi zaposlenici su počeli isto tako odbijati naredbe, slijedili su primjer ovdje tužitelja u neizvršavanju naredbi, što je čak kulminiralo da postrojba više nije mogla funkcionirati. Tužitelj je i više puta odbio voditi intervencije, mada mu je to bio posao i zadatak. Inspekcija da je otkrila tri nepravilnosti, među kojima je i vođenje evidencije nazočnosti na radu za godišnje odmore, u odnosu na isto je kao odgovorna osoba priznao odgovornost i prekršajno je sankcioniran. Međutim, bio je upućen da se ipak trebao žaliti jer da nije priznao najvjerojatnije ne bi ni bili ni kažnjeni. Nastavno je Ministarstvo dalo mišljenje da nisu postupali protupravno već ispravno. Ukazuje da se i sada opet vodi evidencija nazočnosti na radu za godišnje odmore kao i onda kada su sankcionirani, a sada je inspekcija 2021. utvrdila da je to uredno i ispravno. Odluka Prekršajnog suda da je, koliko zna, bila nakon što je donio pobijano rješenje o rasporedu. U vrijeme dok je bio inspekcijski nadzor bio je na snazi Sporazum koji je sklopljen između JVP i Sindikata prema kojem je bio određen rad u turnusima sa osmosatnom evidencijom prisutnosti na radu za godišnji odmor i plaćeni dopust. Taj sporazum da je predočio i inspektorici prilikom inspekcijskog nadzora. Osobno smatra da ovo područje nije dovoljno normativno definirano, a i sama inspektorica mu ne djeluje dovoljno stručno da bi mogla provesti inspekcijski nadzor dovoljno kvalitetno. Za vrijeme dok je O. S. bio zapovjednik radilo se u turnusima. S. je na toj funkciji bio negdje od 2016.-2017., on je ovaj način rada u turnusima uspostavio preuzevši od njega Sporazum o primjeni dijela odredbi kolektivnog ugovora. Kad je opet imenovan zapovjednikom, raskinuo je taj Sporazum i uspostavio ovaj način rada sa nejednakim rasporedom rada. To znači da svaki mjesec sastavlja raspored rada prema potrebi. U predmetnom periodu kad je bio nadzor vjerojatno se radilo po osam sati (evidencija), a radilo se prema njegovom rasporedu, ne u turnusima. Ministarstvo je nakon inspekcijskog nadzora donijelo mišljenje da radno vrijeme evidentira po osam sati dnevno bez obzira na raspored rada, a ovo sa obzirom na godišnji odmor i plaćeni dopust. On kao zapovjednik je ovlašten rasporediti radnike na radna mjesta, to je njegova obveza, osnovna zadaća. Kod tuženika se dešavalo da na kraju mjeseca umjesto evidencije prisutnosti na radu koju je trebao isprintati i potpisati te predati zapovjedniku, tužitelj da je znao imati praznu listu ili je na zapovjednikovo inzistiranje njegov kolega kojeg je poslije imenovao umjesto njega radio taj posao. Tužitelj je odbijao uopće voditi evidenciju rada jer se nije slagao s načinom vođenja evidencije rada za godišnji odmor. Čak i da je bio u pravu vezano za vođenje te evidencije, on je imao naputak postupati po zapovjedi. Postojao je Sporazum između sindikata i poslodavca da se evidencija vodi na ovaj način, kako je on kao zapovjednik nalagao. Također, da su sa zaposlenicima dogovorili izradu rasporeda rada za sate iznad mjesečnog fonda radnih sata, voditelj smjene bi to dogovorio sa kolegama i oni bi odlučili kada bi ih iskoristili. Tužitelj ni to nije htio, pa je on njemu kao zapovjednik to morao napraviti, napravio mu je raspored rada. Razlog zašto to nije htio opet je govorio da je i to protuzakonito. S obzirom na takav odnos s tužiteljem, da nije mogao učinkovito organizirati rad JVP, a i drugi da su počeli slijediti njegov primjer u neizvršavanju i iznalaženju izlika za nerad.
19. Svjedok D. Š. koji je zamijenio A. na mjestu voditelja smjene (iako se žalio na to rješenje kojim ga se na isto raspoređuje), iskazao je kako je s tužiteljem radio u istoj smjeni i da je ovaj uredno obavljao dužnost, ne sjeća se i ne zna da tužitelj ne bi izvršavao zapovijedi iako je u knjizi zapovijedi vidio neka očitovanja zapovjednika (ne zna je li to bio poziv zapovjednika da se A. očituje o povredama na radu), ne govori o tome da je umjesto A. pisao evidencije prisutnosti na rad (dapače navodi da je to A. činio za sve njih kada je bio voditelj smjene – ona da nisu trebali ništa sami). Odnosi između A. i P. da su bili napeti.
20. Svjedok I. H., inače vozač, potvrdio je napete odnose između tužitelja i P., nije uočio neke nepravilnosti u A. radu niti ima saznanja da bi A. odbijao naredbe. Znalo se pričati među kolegama da je A. pisao očitovanja zapovjedniku (iako svjedok to nije vidio), a i on da je to znao. Jednom prilikom da su svi potpisali da se zapovjednika razriješi, ali to nije prošlo. Naveo je da nije bio degradiran što je i sam vodio spor protiv tuženika. Smatra da ih je zapovjednik oštetio vezano uz obračun plaće, da je svašta bilo s njegove strane, ali u zadnje vrijeme da je sve bolje jer se plaća ispravno obračunava.
21. Iz iskaza svjedoka I. M., isto vozača, proizlazi da je znao raditi s Aj. u smjeni i sve je bilo uredno – smatra A. profesionalnim, koliko zna nije odbio zapovijed zapovjedniku, to da bi vjerojatno
bilo
evidentirano.
Zna
da
su
on
i
B. znali pisati očitovanja zapovjedniku. Osjetio je degradaciju više puta od strane zapovjednika nakon što je pokrenuo sudski spor protiv tuženika, zapovjednik da nije prema svima isti. Tužitelj da je uredno vodio evidenciju po propisima, ne kako bi netko tražio, svima da bi rekao kako je evidentirao rad. Smatra da je vođenje evidencije posao zapovjednika, ali da je on to prenio na voditelje smjene. Bio je problem zbog zapovjednikova rasporeda rada koji je radio 2019. jer zbog njega da ne bi na vrijeme mogli izaći na intervenciju. Zbog odnosa između tužitelja i zapovjednika da nije bilo konkretnih problema u radu postrojbe. Sam da se obratio inspekciji jer da je bio zakinut za godišnje odmore, bolovanje i drugo.
22. Svjedok I. B., također voditelj smjene, naveo je da nije izravno radio sa A. jer su bili druga smjena. Sretali su se jedino kod primopredaje službe i intervencija, a tada da nije bilo problema niti mu se tko drugi žalio na tužitelja. Tužitelj da nije odbijao zapovijedi zapovjednika (inače da je pisao prigovore zapovjedniku, ali tek kad izvrši zapovijed jer se zapovijed ne smije odbiti), jedino sa radnim satima je bio problema, da su satnicu morali obračunavati po zapovijedi zapovjednika (što je svjedok radio jer bi u suprotnome dobio otkaz), ali ne onako kako je trebalo, što je potvrđeno i inspekcijskim nadzorom. Ne zna je li tužitelj odbio voditi evidenciju prisutnosti na radu, a i nije mogao ući u njegovu evidenciju jer ima drugu šifru. O A. od njegovih kolega u R. da je čuo sve najbolje. On osobno da je svašta doživio kod tuženika kao i općinskog načelnika kada je pokrenuo spor protiv tuženika.
23. Svjedok M. Mi.kazao je kako je s A.radio samo kada bi bio premješten u njegovu smjenu i da je tada sve bilo uredu, nije uočio nepravilnosti u radu niti da bi tužitelj odbijao zapovijedi zapovjednika. On također da vodi spor protiv tuženika, ali da zbog istoga nije bio degradiran. Voditelji smjene da su vodili evidenciju prisutnosti na radi, a vjerojatno je tako radio i A.. Postojale su tenzije između zapovjednika i Ajkića, ali da to nije utjecalo na izvršavanje dužnosti.
24. Svjedok D. D., inače voditelj smjene, kazao je kako je radio sa A., ali nikada nisu bili skupa u smjeni. Čuo je da je bilo sporno pitanje vođenje satnice kod A.. On da je vodio satnicu onako kako je zapovjednik tražio. Ne zna što je to točno bilo sporno kod vođenja evidencija kod tužitelja, ne znam je li on odbijao uopće voditi evidenciju ili ju je vodio na drugi način, zaista to ne zna. On u kompjuteru ima uvid samo u svoju smjenu. Ne zna kako su to tužitelj i zapovjednik funkcionirali u spornom periodu 2018., ali zna jedino da bi se trebala poštovati hijerarhija. Nikada nije preuzeo intervenciju na terenu jer ju je A. odbio, niti su imali slučaj da su inače na istoj intervenciji. Nije čuo, osim slučaja A., da bi netko bio degradiran sa mjesta voditelja smjene na mjesto voditelja grupe. U postrojbi je bilo tenzija i potpisana je peticija da se zapovjednik P. smjeni, osobno je i on potpisao tu peticiju. Ne može se točno sjetiti razloga zašto su to konkretno tražili, ali razlog tome nije da ih je tražio da čine nešto što nije po zakonu. I on da je podnio tužbu protiv postrojbe radi naknade plaće, uspio je u tom sporu i zbog toga nije bio degradiran kod poslodavca. Na upit je li vidio da bi tužitelj odbio zapovijed odgovorio je da nisu nikada bili u smjeni zajedno i nije to mogao vidjeti. Međutim, u tome smislu se nešto pričalo, ali to nije provjereno. Odnosi između A. i P. nisu djelovali na funkcioniranje postrojbe. Evidencija prisutnosti na radu vodi se u posebnom programu na kompjuteru, a ne fizički u nekoj knjizi, da imaju knjigu zapovijedi i primopredaje službe. Međutim, temeljem evidencije u kompjuteru se vrši obračun plaće, knjiga primopredaje službe nije bitna. To je svojevrstan dnevnik što se taj dan događalo. Presliku knjige primopredaje službe za taj mjesec ne nose u računovodstvo, računovodstvu prosljeđuju evidenciju prisutnosti na radu koja prethodno ide zapovjedniku na uvid pa onda u računovodstvo. Do njega je hoće li nešto mijenjati u evidenciji, on u to ne ulazi. Spor koji je vodio protiv tuženika jest bila razlika u fondu sati, misli da je to bilo pitanje knjigovodstva, ali ne može se točno izjasniti.
25. V. M., iskazujući kao svjedok, naveo je da je s A. radio 14 godina i da nije bilo nikakvih problema, međuljudski odnosi su bili odlični, nema ništa negativno kazati za tužitelja. Tužitelj i P. su imali međusobne nesuglasice međutim to da nije utjecalo na postrojbu, ne sjeća se da je A. odbio kakvu zapovijed, zna da nikada nije odbio izaći na intervenciju. Ne sjeća se da nije vodio evidenciju prisutnosti na radu. Na kraju mjeseca bi kao voditelj smjene njima dao da potpišu evidenciju. Sjeća se da se desilo da se sati iz evidencije koju su potpisali u jednom periodu nisu slagali sa isplaćenom plaćom, zbog toga su tužili i dobili spor. Naime, oni su evidenciju potpisali onako kako su radili, a na kraju je obračun bio drugačiji. Osobno također kao voditelj smjene odbio je voditi evidenciju koja nije bila u skladu sa sudskom presudom koju su dobili, a koje presude su dobivali prije i poslije, na što je dobio opomenu pred otkaz jer da mora voditi evidenciju onako kako poslodavac usmeno kaže, zbog čega je morao postupiti da ne bi dobio otkaz. Uzima da kada nešto radi i potpisuje da mora stajati iza toga. U knjizi primopredaje službe se vodi od dolaska pa do odlaska iz službe, tko je sve u smjeni, tko je pripravan. Poimence se navode svi oni koji su u smjeni i od kad do kad su dežurni, piše se od kad do kad rade. Sjeća se da je u njegovu postupku pred sudom traženo da se kopira knjiga primopredaje službe kad je tko radio, to mora biti sto posto točna evidencija. Zapovjednik odlučuje o tome tko će biti voditelj grupe, smjene, njemu da je kao voditelju smjene zapovjednik neposredno nadređen.
26. Svjedok M. K., naveo je da sa A. radio 14 godina u smjeni, tužitelj je bio voditelj njegove smjene. Sve je između njih korektno funkcioniralo u poslu, sve što je trebalo se odradilo. Oni da na kraju mjeseca potpisuju evidenciju prisutnosti na radu koju potpisuje i voditelj smjene. I on da je tužio JVP, zajedno sa svojim kolegama, a ne zna zašto točno. A. i P. su surađivali, možda su imali neke razmirice zbog toga jer su se dugo znali, zajedno su radili u R.. Problem je što se A. nekada nije slagao sa šefom u nekim stvarima I onda su oni to rješavali na svoj način.
U
knjigama
zapovijedi
postoji
sve
evidentirano.
Zapovjednik najbolje zna je li njemu to bilo otežano zbog njihovog odnosa. Njihov odnos nije utjecao na službu, sve je funkcioniralo. Ne sjeća se da A. nije vodio evidenciju prisutnosti na radu niti da bi odbio zapovijed.
27. Svjedokinja B. P., inspektorica, kazala je da je obavila inspekcijski nadzor kod tuženika JVP po predstavci M. A., osobno da je sudjelovala u tom nadzoru kao inspektor. Bila je predstavka vezano uz vođenje evidencije radnog vremena. Tom prilikom uzet je uzorak za ožujak i svibanj 2018. u evidenciji vođenja radnog vremena za pojedine zaposlenike, među ostalim, i M. A.. Inspekcijskim nadzorom utvrđeno je da se evidencija o radnom vremenu za ožujak i svibanj 2018. nije uredno vodila u odnosu na godišnji odmor i plaćeni dopust. Naime, radnici odnosno zaposlenici tuženika radili su u turnusima 12- 24 12- 48 dok je evidencija radnog vremena vođena na način kao da su radili 8 sati. Dakle, uvidom u evidenciju je utvrđeno da u istoj nije upisano onoliko sati koliko je radnik prema rasporedu zaista i radio. Povodom ovoga podnesen je i optužni prijedlog ovom sudu i donesena je osuđujuća presuda. Prema Pravilniku o načinu vođenja evidencije radnog vremena u istu se moraju upisivati istiniti i stvarni podaci o radu, jer o istome ovisi i određivanje godišnjeg odmora i plaćenog dopusta. Da se u svom nadzoru bazirala na odredbe Zakona o radu prema kojem se broj dana godišnjeg odmora i plaćenog dopusta vezuje uz radni raspored. Nije se bazirala na odredbe Kolektivnog ugovora jer se time bavi Komisija koja tumači odredbe istoga, a prema Zakonu o radu pravilo je da za radnika vrijedi pravilo koje je za njega povoljnije. Inače redovni mjesečni fond sati treba biti djeljiv sa osam dok je to kod turnusa drugačije i može se stvoriti višak, a takav višak bi se onda trebao koristiti za računanje prekovremenih sati. Naglasila je da vatrogasci nemaju radno vrijeme, odnosno isto nije propisano. Međutim, evidencija o radnom vremenu mora biti točno vođena, odražavati stvarno vrijeme koje je vatrogasac radi, dok je ovdje načelno vođeno na štetu radnika. Ona da se bazirala na činjenicu da se ne postupa po Pravilniku o načinu vođenja evidencije o radnom vremenu, dok o konkretnoj eventualnoj šteti za radnika nije posebno razmatrala niti joj je to bila dužnost. Utvrdila je da je kod tuženika bio organiziran rad u turnusima temeljem dokumentacije koja joj je bila prikazana od strane gospodina P.. Ne može se sjetiti je li za svaki mjesec bio poseban raspored rada. Nema saznanja o kasnijim tumačenjima i mišljenjima vezano za drugačije evidentiranje radnoga vremena od onoga kako je utvrđeno osuđujućom presudom. U konkretnom slučaju plaća je obračunata kao da je radnik radio osam sati.
28. Odgovarajućom primjenom čl. 135. st. 4. u vezi čl. 5. ZR-a na poslodavcu odnosno tuženiku je bio teret dokaza da je evidencija radnog vremena uredno vođena u spornom periodu.
29. Naime, ključan razloga zbog kojega je očito tužitelj raspoređen na niže radno mjesto jest i njegovo odbijanje voditi evidenciju o radnom vremenu kako je to nalagao poslodavac, što je i sam tužitelj priznao usmeno na ročištu, a i pisano (l.s. 41) u očitovanju od 16. listopada 2018., koje koincidira neposredno sa donošenjem pobijanog rješenja o rasporedu.
30. Nesporno je pri tome izvršen inspekcijski nadzor u prvom dijelu 2018., utvrđeno da su zaposlenici tuženika radili u turnusima, a ne po osam sati i rasporedu zapovjednika (kako zapovjednik tvrdi) jer bi to zasigurno bilo utvrđeno nadzorom koji je bio za dva mjeseca. Povodom ove povrede podnesen je i optužni prijedlog ovom sudu i nesporno u odnosu na tuženika donesena osuđujuća presuda. Prema Pravilniku o načinu vođenja evidencije radnog vremena u istu se moraju upisivati istiniti i stvarni podaci o radu, jer o istome ovisi i određivanje godišnjeg odmora i plaćenog dopusta. Suprotno postupanje, a tako i potvrđuje inspektorica koja je obavila nadzor, jest postupanje na štetu radnika. Naime, plaća da im je obračunata kao da su radili osam sati. Navod zapovjednika da mu inspektorica ne djeluje dovoljno stručno i da je mu je rečeno da se žalio da ne bi bila donesena osuđujuća presuda jest deplasirajući navod i derogiran je naputkom koji je sam dao 24. kolovoza 2018. (l.s. 21) kojim traži od radnika od 1. rujna 2018. da u evidenciju rada u rubrikama godišnji odmor i plaćeni dopust upisuju broj sati koji bi radili da nisu na godišnjem odmoru ili plaćenom dopustu dok je M. A. samo nekoliko dana prije naložio pisanom zapovijedi da u evidenciju godišnjih odmora i plaćenih dopušta piše po 8 sati, do daljnjega (l.s. 33).
31. Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika iz 2013. propisano je da operativni djelatnici od 03. do 07. radnog mjesta rade u smjenskom sustavu (turnusu; 12/24; 12/48 sati), s time da su raspoređeni u smjene sukladno rasporedu rada koji donosi zapovjednik Postrojbe, dok je novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 8. studenoga 2018., koji je dakle stupio na snagu nakon donošenja pobijanog rješenja o rasporedu, propisano je čl.
10. da operativni djelatnici rade u smjenskom sustavu rada, s time da su raspoređeni u smjene sukladno rasporedu rada koji donosi zapovjednik Postrojbe; dakle u spornom periodu eksplicite je naveden rad u turnusu koji je različit od čistog smjenskog rada koji je i različito definiran i Kolektivnim ugovorima; a u isto vrijeme po logici stvari ne može postojati smjenski i rad u turnusima. Sukladno tome, tuženik je trebao poštivati svoje propise odnosno rad u turnusima i vrednovati ga kroz pravilnu evidenciju radnog vremena, posebice jer tužitelj u spis dostavlja tumačenja od ranije odnosno iz 2015. (l.s. 34) nadležnog Ministarstva da se vatrogascu godišnji odmor utvrđuje prema rasporedu radnog vremena u sustavu turnusa, a postoje i sudske presude u kojima su sudjelovali zaposlenici tuženika u kojima se upućuje na isto. Eventualni Sporazumi koji ne bi podržavali ovakav način računanja na koje se zapovjednik poziva, a koje su na štetu radnika i protivni propisima samog tuženika, nisu se smjeli primjenjivati, ovo imajući na umu i osnovni postulat iz radnog prava: da se za radnika uvijek primjenjuje najpovoljnije pravo. Da je sve ispravno vođeno, ne bi bila donesena osuđujuća presuda zbog pogrešnog evidentiranja radnog vremena u vremenu obavljenog nadzora u prvoj poslovici 2018. (kada je bio na snazi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika iz 2013. koji propisuje rad u turnusima). Nadalje, i iz navoda svjedoka proizlazi da su tužili tuženika, u ranijem periodu, jer da evidencija prisutnosti na radu nije odgovarala isplaćenoj plaći zbog čega da su i dobili spor. Po svemu sudeći ne možemo govoriti da je tužitelj kategorički odbijao voditi evidenciju prisutnosti, već je odbijao voditi onako kako je to tražio tuženik, a za koju je s pravom sukladno i ranijim mišljenjima, ispravno smatrao da je na štetu njega i kolega iz njegove smjene koju vodi. Uostalom, propisano je i aktima tuženika da se radnik dužan sadržavati, sukladno Pravilniku tuženika iz 2015., od ponašanja kojim bi mogao prouzročiti štetu poslodavcu u bilo kojem obliku. Pa ne bi li bila prouzročena šteta neispravnim vođenjem evidencije na štetu radnika (čime se nepotrebno generiraju sudski sporovi) odnosno prekršajna odgovornost u obliku novčane kazne poslodavaca? Istina je pri tome da je zapovjednik odgovorna osoba tuženika i da mu je tužitelj kao voditelj smjene bio neposredno podređen. Međutim, riječ zapovjednika, posebice ne u administrativnom dijelu, nije ona koja se ne smije preispitivati posebice pored navedenih materijalnih dokaza i sudskih odluka koje upućuju da takvo postupanje nije ispravno i na štetu je radnika i samog tuženika. Konačno, zapovijed mora biti u skladu sa propisom, ne suprotna istom, a postupanje po propisima i načelo zaštite od štete je iznad hijerarhije i isto veže sve zaposlene pa i zapovjednika.
32. Isto tako, nastavno na pojašnjenje zapovjednika od 24. kolovoza 2018. (koje stupa na snagu 1. rujna 2018.) da se u evidenciju rada u rubrikama godišnji odmor i plaćeni dopust upisuje broj sati koji bi radili da nisu na godišnjem odmoru ili plaćenom dopustu s naputkom da u dane koje radnik nije raspoređen na rad, kao i dane subote i nedjelje ili blagdana ne upisuje ništa; tužitelj je potvrdio sukladno očitovanju koje je uložio kao prigovor od 16. listopada 2018. (l.s. 41) da je istina da je odbijao voditi evidenciju nazočnosti na radu jer se subote, nedjelje i blagdani ne mogu upisivati, odnosno dok se navedene nejasnoće ne razriješe, kao i zbog prisile koja se na njega vrši. Prema tumačenju predsjednice zajedničke komisije za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora djelatniku koji radi u turnusu, ako radi za blagdan ili neradni dan, plaća mu se povećava za taj dan, a prekovremeni rad obračunava mu se po isteku mjeseca kao rad koji prelazi redovni mjesečni fond sati (l.s. 40). Tumačenjem naprijed navedenog naputka zapovjednika postavlja se pitanje je li se općenito u dane subote i nedjelje ili blagdana ne upisuje ništa ili samo ako u to dane radnik nije raspoređen. Treba pri tome naglasiti da je u pravomoćnoj presudi ovog suda donesenoj po tužbi radnika tuženika protiv tuženika ako poslodavca, poslovni broj: P-21/2013, koja je priložena u preslici spisa Inspektorata rada utvrđeno slijedeće; da je tužiteljima kao zaposlenicima tuženika obračun plaće izvršen kao da rade u redovnom radnom vremenu od ponedjeljka do petka po osam sati dnevno odnosno prema redovnom mjesečnom fondu sati pri čemu tuženik nije uzeo u obzir da redovni mjesečni fond sati iznosi više od redovnog mjesečnog fonda radnih sati koji je relevantan za obračun plaća djelatnika koji rade u turnusima. Naime, u mjesecima u kojima zakonom određeni blagdani i neradni dani padaju u radne dane, mjesečni fond sati veći je od mjesečnog fonda radnih sati pa je tužiteljima ignoriranjem mjesečnog fonda radnih sati kao broja sati koje su oni stvarno dužni odraditi utvrđen manji broj odrađenih prekovremenih sati slijedom čega im nije isplaćena plaća za sate prekovremenog rada.
32.1. Navedeno stoga može opravdati i naprijed navedeno očitovanje tužitelja od listopada 2018. i njegovu bojazan za ispravnim računanjem i (ne)upisivanjem radnih sati u dane subote i nedjelje ili blagdana zaposlenicima tuženika i to kao voditelja smjene koji isto ovjerava svojim potpisom, bez prethodne edukacije, a imajući u vidu i ranije nepravilnosti odnosno dvojbenosti na koje je ukazivao, a koje su se ispostavile točnim.
33. U odnosu na odbijanje zapovijedi tužitelja i u drugim segmentima sud iz iskaza svjedoka nije zaključio da bi tužitelj odbijao zapovijedi, niti to nedvojbeno proizlazi iz spisu priložene dokumentacije, posebice one koje se odnose na intervencije za koje je postrojba osnovana, dapače svjedoci tvrde da je tužitelj bio profesionalan. U prilog navedenome govori i rasprava od 17. ožujka 2022. (l.s. 234- 235) kada se govori i disciplinskoj odgovornosti tužitelja, gdje članovi Upravnog vijeća navode da nema krivnje M. A. već se govori i o eventualnoj odgovornosti zapovjednika – pa ni tu nije nedvojbeno utvrđeno kakvo neopravdano ponašanje tužitelja. Pisana očitovanje tužitelja iz spisa ne treba poistovjećivati sa odbijanjem izvršenja zapovijedi jer i svjedoci kažu da se ista pišu nakon izvršene zapovijedi i ne proizlazi da bi bilo zabranjeno niti je tužitelj jedini pisao takva očitovanja, pisali su i drugi, a nitko od njih nije ovako degradiran. Naime, svjedoci su i danas radnici tuženika pa je malo vjerojatno da bi imali interes iskazivati u korist tužitelja koji više nije zaposlenik tuženika jer iskazujući na ovaj način riskiraju svoj odnos sa poslodavcem, s time da su ovako iskazivali i oni koji nisu (više) u sporu sa tuženikom na ime naknade plaće. Proizlazi međutim iz tih iskaza da su tužitelj i zapovjednik znali imali napet odnos zbog neslaganja u stativima, ali to da nije utjecalo na samo funkcioniranje postrojbe. Međutim, iz iskaza svjedoka proizlazi i da su jednom potpisali peticiju da se zapovjednika smijeni što nije realizirano, pa proizlazi da očito zapovjednik nije imao problem samo sa tužiteljem jer navedeno je da su svi zaposleni potpisali navedenu peticiju. Ovo potpisivanje peticije sukladno provedenom dokaznom postupku može biti povezano sa postupanjem zapovjednika i očito pogrešnim nalogom za vođenjem evidencije na štetu zaposlenika (za što su i dobili sudsku presudu protiv tuženika u svoju korist), a i nejednakim postupanjem prema zaposlenicima koje se ističe kao problem.
34. Iz svega navedenoga sud zaključuje da nije bilo osnove donijeti pobijana rješenja na štetu tužitelja i njegovih prava iz radnog odnosa. Naime, ovako postupanje tužitelja ne može se nazvati neposluhom ili odbijanjem izvršavanja zapovijedi već zauzimanjem za ispravno postupanje. Sud nije izveo zaključak da bi tužitelj namjerno opstruirao rad postrojbe i otežavao zapovjedniku već je stekao dojam da se radi o principijelnoj osobi sa dugogodišnjim iskustvom koji je bio poštovan u svom kolektivu i zauzimao se za prava sebe i svojih kolega. Zbog svega iznijetoga, sud uzima da zbog navedenoga nije trebao trpjeti štetu i zapovjednik nije imao osnove donijeti pobijano rješenje o rasporedu tužitelja na niže rangirano mjesto kao ni posljedično predmetna popratna rješenja o plaći, ovo jer nije bilo stvarne potrebe za takvim novim rasporedom već se radi o nepotkrijepljenoj degradaciji i to netom prije odlaska tužitelja u planiranu mirovinu. Također, navodi da tužitelj nije bio dovoljno kvalificiran nisu dokazani, a ovo jer je prema propisima formalno zadovoljavao radnom mjestu voditelja smjene sukladno Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika iz 2013. (kao i sada voditelja odjeljenja prema javno objavljenom Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada tuženika od 8. studenoga 2018.), koji posao je, po mišljenju svih drugih, osim zapovjednika, uspješno i obavljao. Zbog izloženog, u navedenom dijelu je tužbene zahtjeve trebalo prihvatiti i odlučiti kao u izreci.
35. U odnosu na pobijana rješenja kojima se upravno vijeće oglašava nenadležnim o prigovorima tuženika na rješenje o rasporedu i plaći sud je u tom dijelu odbacio tužbeni zahtjev uzevši da se istima stvarno ne vrijeđaju radnikova prava u smislu odredbe čl. 133. ZR, naime da je Pravilnikom tuženika od 26. listopada 2015. u čl. 55. propisano da svoja prava konačno radnik ostvaruje pred nadležnim sudom, što je ovaj i učinio, pa nije bilo pravnog interesa o tome ovdje posebno i pojedinačno odlučivati.
36. Odluka o trošku tužitelja koji je u pretežnom dijelu uspio u sporu, uslijedila je sukladno čl. 154. st. 5. u vezi čl. 155. ZPP-a, te je kao osnovan tužitelju priznat trošak na ime cjelokupnog prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.000,00 kn sukladno Tbr. 7. Toč. 2. Tarife (Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad od (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015 i 37/2022- dalje Tarifa), zajedno sa PDV-om od 25% sukladno Tbr.42. Tarife, ovo uzevši da je konačno došlo do spajanja postupaka, uz opasku da je tužitelj podnio dvije tužbe isti dan poštom preporučeno 28. studenoga 2018. koje su se i inicijalno mogle zajedno podnijeti i raspraviti. Na dosuđeni iznos od 2.500,00 kn sud je tužitelju dosudio zatezne kamate koje teku od donošenja ove presude pa do isplate po stopi sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021).
37. Sud tužitelju nije priznao trošak na ime izbivanja iz pisarnice (sukladno Tbr. 35) i putni trošak odvjetnika koji ima sjedište u Zagrebu uzevši da se ne radi o nužnom trošku sukladno čl. 155. ZPP-a jer je tužitelj mogao uzeti i odvjetnika sa područja ovog suda čime taj trošak ne bi nastao. Ukupno tužitelju na ime trošak nije priznat iznos od 28.417,50 kn, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.
U Gospiću 6. srpnja 2022.
Sutkinja
Vera Miočić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana. Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za županijski sud koji odlučuje po žalbi.
DNA:
-
Tužitelju
po
punomoćniku,
- Tuženiku po punomoćnici
Broj zapisa: eb30e-901f5
Kontrolni broj: 0a027-c2329-60650
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=VERA MIOČIĆ, L=GOSPIĆ, O=OPĆINSKI SUD U GOSPIĆU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Gospiću potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
