REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5535/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja te Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. J., OIB ..., iz V., zastupane po punomoćniku V. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika R. A. d.d., Z., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. B. odvjetniku u Odvjetničkog društva Š. & p. d.o.o., u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1106/2021-2 od 2. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 6511/2019-18 od 22. travnja 2021., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se revizija protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Gž-1106/2021-2 od 2. rujna 2021., u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa na ime negativne razlike, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Je li sud pravilno primijenio odredbu čl. 323. i čl. 1111. Zakon o obveznim odnosima time što iznos preplaćenog dijela glavnice i kamata kredita nije umanjio za negativnu razliku koja proizlazi iz pojedinih rata kredita plaćenih u razdoblju otplate kada je ugovoreni tečaj tj. odnos između kune i CHF, bio niži od početnog tečaja na dan korištenja kredita kojeg je sud uzeo kao početni i nepromjenjivi tečaj, a isto pitanje se odnosi i na kamatnu stopu?".
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1106/2021-2 od 2. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici preplaćene iznose s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2. Tuženik je u prijedlogu naznačio više pravnih pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da je pravno pitanje navedeno u izreci ovog rješenja važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer je riječ o pitanju o kojem praksa viših sudova nije jedinstvena. Naime, pravno shvaćanje izraženo u presudi Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-716/2021 od 15. lipnja 2021. (na koju se ukazuje prijedlogom) u vezi s pitanjem koje se odnosi na negativnu razliku suprotno je pravnom shvaćanju izraženom u drugostupanjskoj presudi na koju se odnosi predmetni prijedlog, a o tom pitanju revizijski sud još nije izrazio svoje pravno shvaćanje.
5. U odnosu na ostala postavljena pitanja nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
6. Prvo i drugo pitanje se odnose na vezanost suda u pojedinačnoj parnici pokrenutoj od strane potrošača za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a treće pitanje se odnosi na dužnost suda provesti test nepoštenja prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana presuda odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. od 20. ožujka 2018., Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. idr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
7. Četvrto pitanje se odnosi na ovlaštenje suda tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi čl. 319. st. 2. Zakon o obveznim odnosima. O tom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu jer se u ovom predmetu ne radi o tumačenju nejasnih odredbi ugovora, već utvrđenju ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli koje po samom zakonu od početka ne čine valjani sastavni dio ugovora niti proizvode pravne učinke prema ugovornim stranama.
8. Peto i sedmo pitanje se odnose na prekid zastare i ocjenu prigovora zastare. Ta pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda zauzetog u odluci broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.
9. Ni šesto pitanje, koje se odnosi na odnosi na početak tijeka zateznih kamata na preplaćene iznose, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.).
10. Za osmo pitanje, koje se odnosi na primjenu kamatne stope prilikom izračuna stečenog bez osnove, u prijedlogu nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da bi to pitanje bilo važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
11. Budući da su u odnosu deveto pitanje koje se odnosi na isplatu negativne razlike ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije (a kako je obrazloženo u toč. 4. ovog obrazloženja), valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. i 6. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
