REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 806/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. S. iz Z., OIB:…, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva P. & P., odvjetnici u Z., protiv 1. tuženika H. I. d.o.o. Z., OIB:…, 2. tuženika H. C. d.o.o. Z., OIB:… i 3. tuženika H. P. d.o.o. Z., OIB:…, kao pravnih slijednika tuženika H. V. d.o.o. Z., oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. i P., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji 3. tuženika H. C. d.o.o. Z., protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-58/2017-3 od 6. lipnja 2019. kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1401/09-104 od 29. rujna 2016., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

1. Ukida se presuda Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R- 58/2017-3 od 6. lipnja 2019. u dijelu

- pod točkom 1. izreke:

- kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1401/09-104 od 29. rujna 2016. u dijelu točke I. izreke kojim je 1. tuženiku H.

I. d.o.o. Z., 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z., naloženo da tužitelju I. S. solidarno isplate iznos od 103.080,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 7.680,00 kn od 29. rujna 2016. do isplate, a na iznos od 95.400,00 kn u odnosu na 1. tuženika H. I. d.o.o. Z. počevši od 15. srpnja 2009., a 2. tuženika H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženika H. P. d.o.o. Z. od 18. veljače 2010., pa do isplate;

- kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1401/09-104 od 29. rujna 2016. u dijelu točke IV. izreke, te naloženo 1.-3. tuženicima, solidarno isplatiti tužitelju iznos od 309.240,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznos od 23.040,00 kn od 29. rujna 2016., a na iznos od 286.200,00 kn u odnosu na 1. tuženika H. I. d.o.o. Z. počevši od 15. srpnja 2009., a u odnosu na 2. tuženika H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženika H. P. d.o.o. Z. počevši od 18. veljače 2010.; naloženo 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z. da tužitelju u roku od 8 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.592,00 kn i 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z., te 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z. naloženo da u istom roku solidarno nadoknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 45.422,89 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2016. do isplate, i

- pod točkom 2. izreke,

u odnosu na 3. tuženika H. P. d.o.o. Z. i predmet se vraća u tim dijelovima, u odnosu na 3. tuženika H. P. d.o.o., drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2. Ostavlja se drugostupanjskom sudu svojom konačnom odlukom riješiti i o troškovima revizijskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1401/09-104 od 29. rujna 2016. suđeno je:

„I/ Nalaže se I tuženiku H. I. d.o.o., II tuženiku H. C. d.o.o. i III tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju I. S. solidarno isplate iznos od 103.080,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. srpnja 2009.g. u odnosu na I tuženika H. I. d.o.o., odnosno od 18. veljače 2010.g. u odnosu na II tuženika H. C. d.o.o. i III tuženika H. P. d.o.o., po stopi određenoj čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a počam od 01. kolovoza 2015.g. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

II/ Nalaže se I tuženiku H. I. d.o.o., II tuženiku H. C. d.o.o. i III tuženiku H. P. d.o.o. da tužitelju I. S. solidarno naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 22.494,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2016.g. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3%-tna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29 st. 2 i st. 8 Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tužitelju I. S. da I tuženiku H. I. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.066,66 kn te da II tuženiku H. C. d.o.o. i III tuženiku H. P. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 66.528,42 kn, u roku od 8 dana.

IV/ Odbija se tužitelj I. S. s dijelom tužbenog zahtjeva da mu I tuženik H. I. d.o.o., II tuženik H. C. d.o.o. i III tuženik H. P. d.o.o. solidarno isplate iznos od 412.320,00 kn te se odbija i s dijelom potraživanja zakonske zatezne kamate na iznos od 103.080,00 kn za razdoblje od 15. srpnja 2009.g. do 17. veljače 2010.g. u odnosu na II tuženika H. C. d.o.o. i III tuženika H. P. d.o.o.”

2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, poslovni broj Gž R-58/2017-3 od 6. lipnja 2019. suđeno je:

“1. Žalbe stranaka djelomično se odbijaju kao neosnovane, a djelomično prihvaćaju, pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-1401/09-104 od 29. rujna 2016.:

-potvrđuje i to: u točki I. izreke u dijelu kojim je 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z., 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z. naloženo da tužitelju I. S. solidarno isplate iznos od 103.080,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 7.680,00 kn počevši od 29. rujna 2016. do isplate, a na iznos od 95.400,00 kn 1. tuženik H. I. d.o.o. Z. počevši od 15. srpnja 2009., a 2. tuženik H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženik H. P. d.o.o. Z. počevši od 18. veljače 2010., pa do isplate; te u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za solidarnom isplatom iznosa od 103.080,00 kn i dio tužbenog zahtjeva da 2. tuženik H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženik H. P. d.o.o. Z. plate tužitelju na iznos od 103.080,00 kn zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 15. srpnja 2009. do 17. veljače 2010.;

-preinačuje i to: u dijelu točke I. izreke u odnosu na tijek zakonske zatezne kamate, te u točki IV. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za solidarnom isplatom iznosa od 309.240,00 kn, kao i u točkama II. i III. izreke i sudi:

"Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj zahtijeva da mu na iznos od 7.680,00 kn 1. tuženik H. I. d.o.o. Z. plati zakonsku zateznu kamatu i za razdoblje od 15. srpnja 2009. do 28. rujna 2016., a 2. tuženik H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženik H. P. d.o.o. Z. za razdoblje od 18. veljače 2010. do 28. rujna 2016.

Nalaže se 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z., 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z. da tužitelju I. S. solidarno isplate iznos od 309.240,00 kn (slovima:tristo devet tisuća dvjesto četrdeset kuna) sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od 23.040,00 kn počevši od 29. rujna 2016., a na iznos od 286.200,00 kn 1. tuženik H. I. d.o.o. Z. počevši od 15. srpnja 2009., a 2. tuženik H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženik H. P. d.o.o. Z. počevši od 18. veljače 2010. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Nalaže se 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z. da tužitelju u roku od 8 dana nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 22.592,00 kn (slovima:dvadeset dvije tisuće petsto devedeset dvije kune), dok se 1. tuženiku H. I. d.o.o. Z., 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z. nalaže da u istom roku solidarno nadoknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 45.422,89 kn (slovima:četrdeset pet tisuća četiristo dvadeset dvije kune osamdeset devet lipa), sve sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena tekućom od 29. rujna 2016. do isplate.

Nalaže se tužitelju da 2. tuženiku H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženiku H. P. d.o.o. Z. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.845,00 kn (slovima:tisuću osamsto četrdeset pet kuna) u roku od 8 dana."

2. Zahtjev 2. tuženika H. C. d.o.o. Z. i 3. tuženika H. P. d.o.o. Z. za naknadom troškova žalbe i odgovora na žalbu odbija se kao neosnovan.”

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio 3. tuženik H. P. d.o.o. Z., zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da donese “odgovarajuću odluku”.

Revident potražuje troškove sastava revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Treće tuženik u reviziji ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, počinjenu u postupku pred drugostupanjskim sudom, ističući da su razlozi drugostupanjske presude proturječni i nejasni.

8. Predmet spora je zahtjev za naknadom štete koju je tužitelj pretrpio ozljedom na radu kod 1. tuženika, kod kojega je zaposlen na radnom mjestu skretničara, do koje je ozljede došlo 25. ožujka 2008. oko 2,42 sati na Kolodvoru Moravice kod skretnice 49, kada je na njega prilikom čišćenja snijega sa skretnica naletjela i udarila lokomotiva broj 1 061-106 u vlasništvu pravnog prednika 2. i 3. tuženika – H. Vuče vlakova d.o.o. Z..

9. U ovom (revizijskom) stupnju postupka i nadalje je sporno, je li tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja, a time i pretrpljenoj šteti.

10. Prvostupanjski sud, nakon provedenog postupka, djelomično usvaja tužbeni zahtjev za naknadom štete (u iznosu od 103.080,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama), uz prethodni zaključak da je tužitelj svojim ponašanjem, protivno pravilima struke i zaštite na radu, kritične zgode, pridonio nastanku štetnog događaja u omjeru od 80%.

10.1. Navedeno, pozivom na odredbe:

- čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., dalje: ZZR) koja propisuje kako poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), prema općim propisima obveznog prava, u odnosu na 1. tuženika,

- čl. 1063. i čl. 1064. u vezi čl. 1046. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO), kojima je propisana objektivna odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu nastalu u vezi opasne stvari, u odnosu na 2. i 3. tuženike kao pravne slijednike vlasnika lokomotive koja u uporabi (pogonu) predstavlja opasnu stvar,

- čl. 1107. st. 1. ZOO-a, u odnosu na solidarnu odštetnu odgovornost tuženika, te - čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a, u odnosu na djelomično oslobođenje odgovornosti za štetu tuženika.

11. Međutim, drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu, nakon što je priložene isprave i iskaz svjedoka P. B., ocijenio drukčije od ocjene prvostupanjskog suda. Navedeno u odnosu na odlučnu činjenicu čije postojanje utvrđuje drugostupanjski sud – da se tužitelj u vrijeme nezgode na čišćenju skretnica nalazio po nalogu i uz znanje njemu nadređena rukovoditelja – centralnog prometnika P. B. (prema zaključku suda pisani je nalog za čišćenje snijega sa skretnica, izdan za početak radova u 0,05 sati te je vrijedio i za radove čišćenja koje je tužitelj poduzeo neposredno prije naleta lokomotive, oko 2,42 sati).

11.1. Utvrđeno je i da tužitelj nije znao, niti mogao znati za radnju prebacivanja lokomotive na drugi kolosijek i njezin nailazak prema skretnici na kojoj je on obavljao čišćenje snijega, jer takvu obavijest prometnika nije ni mogao primiti s obzirom da mu je (prema njegovu iskazu) M. vjerojatno bila prazna, a pored sebe nije imao zaštitnog radnika da ga na to upozori (a što je propust 1. tuženika u organizaciji rada i postupanje protivno propisanim pravilima zaštite na radu, te odredbi čl. 2. st. 2. Upute o čišćenju skretnica).

11.2. Zaključuje drugostupanjski sud, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, što znači da je bio upoznat i s tim da se skretnice ne smiju čistiti bez radnika koji pazi na sigurnost čistača, pa da je tužitelj u smislu odredbe čl. 79. st. 2. ZZR-a, imao pravo odbiti rad, zbog toga što nisu primijenjena propisana pravila zaštite na radu, a sukladno stavku 3. tog članka o tome imao obvezu obavijestiti 1. tuženika. Nadalje, tužitelj je propustio voditi brigu o ispravnosti M. (koja je bila prazna) koja mu je služila za komunikaciju s prometnikom P. B., a slijedom čega nije ni mogao primiti obavijest o nailasku lokomotive koju mu je uputio prometnik. S obzirom na propuste tužitelja, ali vodeći pritom računa i o grubom propustu 1. tuženika koji ga je na poslove čišćenja snijega sa skretnica uputio bez zaštitnog radnika, ocjenjuje drugostupanjski sud da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štetnog događaja i vlastitoj šteti u omjeru od 20%, a što znači da su tuženici za uzrokovanu štetu odgovorni u omjeru od 80%.

12. Odredba čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a, ovlašćuje drugostupanjski sud da u žalbenom postupku preocjenjuje u prvostupanjskom postupku izvedene dokaze, nezavisno od njihove prirode i načina njihova izvođenja (posredni ili neposredni dokazi, odnosno posredno ili neposredno izvedene dokaze), ali ne oslobađa drugostupanjski sud da u obrazloženju presude izloži razloge kako je i zašto je ocijenio dokaze kojima je utvrdio odlučnu činjenicu za ovaj spor.

13. Okolnost da je riječ o osobnom dokaznom sredstvu (kao što je saslušanje svjedoka) pri kojem je upravo izravan kontakt suda koji će donijeti odluku s takvim dokaznim sredstvima ono što omogućuje tom sudu stjecanje osobnih dojmova o stanju stvari i o kvaliteti informacija do kojih je došao ispitivanjem dokaznih sredstva i time stjecanja potpunijeg i istinitijeg uvjerenja o činjenicama koje treba utvrditi (čl. 8. ZPP - “na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka”), zahtjeva od drugostupanjskog suda posebnu pažnju prilikom preocjenjivanja takvih dokaza. Stoga se, od drugostupanjskog suda očekuje da u takvoj situaciji jasnim i uvjerljivim razlozima obrazloži svoje uvjerenje o činjenicama koje je na taj način utvrdio te, naročito, razloge zbog kojih mu nije prihvatljiva ocjena prvostupanjskog suda.

14. U konkretnom slučaju, obrazloženje pobijane presude kojim se drugačije vrednuje ocjena prvostupanjskog suda o pojedinim provedenim dokazima (ispravama u spisu, iskazima svjedoka) - zbog čega je drugostupanjski sud (u konačnici) formirao drukčije stajalište o postojanju odlučnih činjenica i odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva - nije dovoljno da bi se smatralo da pobijana presuda u dovoljnoj mjeri sadrži razloge o odlučnoj činjenici, na što osnovano u reviziji ukazuje 3. tuženik. 15. Tako prilikom obrazlaganja odlučne činjenice, je li se tužitelj u vrijeme štetnog događaja, na poslovima čišćenja skretnice nalazio po nalogu njemu nadređena rukovoditelja, drugostupanjski sud ne uzima u obzir sadržaj usmenog obrazlaganja nalaza i mišljenja vještaka A. Š., koji u odnosu na konkretno činjenično stanje navodi - da u momentu stradavanja čistač skretnica (tužitelj) nije imao pisani nalog za čišćenje snijega. Ujedno je pri usmenom obrazlaganju nalaza vještak odgovorio (u odnosu na pitanje, izdaje li se nalog jednom tijekom večeri te se postupa prema potrebi po tom nalogu ili se za svako čišćenje izdaje poseban nalog) da je za svako pojedinačno čišćenje potrebno izdati novi nalog, jer se u smjeni nalazi više radnika, tim više što u svakom kolodvoru postoji i veći broj skretnica, pa u nalogu treba biti točno definirano koja se skretnica čisti i na kojem kolosijeku te se određuje i potreba imenovanja zaštitnog radnika u svakom nalogu. Na navedene nejasnoće pravilno ukazuje 3. tuženik u reviziji.

16. Nadalje, pravilno se u reviziji ukazuje i na to da su razlozi obrazloženja pobijane presude proturječni, u dijelu obrazlaganja postojanja doprinosa tužitelja nastanku štetnog događanja, a time i njegovih posljedica. Naime, sud u pobijanoj odluci, navodi da u ponašanju tužitelja nema doprinosa nastanku štetnog događaja (tužitelj obavijest o dolasku lokomotive nije mogao primiti od prometnika jer mu je M. bila prazna, a nije imao uz sebe zaštitnog radnika koji bi ga upozorio) da bi izveo konačni zaključak o doprinosu tužitelja u omjeru od 20% (a pri tome uzeo u obzir upravo i činjenicu da tužitelj nije vodio računa o ispravnosti dodijeljene M.).

17. Slijedom navedenog, u obrazloženju pobijane presude izostali su jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, te je sud drugog stupnja počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati pa je valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o žalbi (čl. 394. st. 1. ZPP-a).

18. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi 3. tuženika protiv prvostupanjske presude, vodeći računa i o navodima predmetne revizije.

19. Odluku o trošku ovoga revizijskog postupka, donijet će sud u nastavku postupka zajedno sa odlukom o glavnoj stvari (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 6. srpanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.