REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3493/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. p. d.o.o., Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica L. K., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. D. iz Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu U. & P. d.o.o. u V., radi predaje u posjed i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici br. Gž-2211/17-3 od 2. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1116/16- 24 od 13. listopada 2017., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženiku da preda tužitelju u posjed 21740 g zlata, kako je opisano u izreci presude suda prvog stupnja, kao i da mu isplati s naslova naknade štete iznos od 1.120.672,92 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je odbijen alternativno postavljeni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da mu tuženik isplati iznos od 4.482.691,70 kuna sa zateznim kamatama, te s naslova naknade štete iznos od 1.120.672,92 kuna sa zakonskim zateznim kamatama, kao i parnični trošak (toč. II.). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 530.200,00 kuna (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, te je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu, time da tuženik traži naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev za predaju u posjed 21740 g zlata za kojeg tužitelj tvrdi da ga je tuženik otuđio, kao i naknada materijalne štete zbog izmakle dobiti radi nemogućnosti stavljanja u promet predmetnog zlata u iznosu od 1.120.672,92 kuna. Tužitelj je postavio i alternativi tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 4.482.691,70 kuna, a koji iznos predstavlja vrijednost predmetnog zlata, te iznos od 1.120.672,92 kuna zbog izmakle dobiti.

8. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev primjenom odredbi čl. 7., čl. 219. i čl. 221.a ZPP zaključivši da tužitelj predloženim dokazima nije dokazao činjenicu vlasništva predmetnog zlata u navedenoj vrsti i količini, kao niti činjenicu da se sporni predmeti nalaze u posjedu tuženika, a što predstavljaju odlučne činjenice za primjenu čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP).

9. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

10. Odredbom čl. 375. st. 1. ZPP propisano je da u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti, što je drugostupanjski sud u konkretnom slučaju učinio. Stoga prema ocjeni revizijskog suda tijekom drugostupanjskog postupka nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno upire u reviziji.

11. Nije ostvarena ni bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, jer su u obrazloženju pobijane presude izložene mjerodavne odredbe materijalnog prava koje se odnose na ovaj spor.

12. Tužitelj nadalje smatra da je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, jer prvostupanjski sud nije izveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, te da mu je time onemogućeno raspravljanje pred sudom.

13. Okolnost da sud nije prihvatio sve dokazne prijedloge tužitelja, između ostalog time što je odbio provesti predloženo vještačenje, ne znači da je time tužitelj onemogućen u raspravljanju pred sudom, jer je prvostupanjski sud na temelju ovlaštenja iz čl. 220. st. 2. ZPP odlučio koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja pravno relevantnih činjenica za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu. Zbog toga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP.

14. Također nije osnovan niti revizijski navod tužitelja da bi tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250. st. 1. ZPP, jer su sudovi pravilno ocijenili da u ovoj pravnoj stvari nije bilo potrebno provoditi financijsko-knjigovodstveno koje je predložio tužitelj, budući da tužitelj nije dokazao osnovne činjenice. Zbog navedenog u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 250. ZPP, a kako je to pravilno ocijenio drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke.

15. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, drugostupanjski sud u provedenom postupku nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, budući da se ocjena dokaza u ovoj pravnoj stvari temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Navodi kojima tužitelj prigovara utvrđenju nižestupanjskih sudova da nije dokazao da je upravo tuženik otuđio prijeporne stvari, te kojima tvrdi da je već i iz provedenih dokaza (iz njegovog iskaza i iskaza svjedoka) valjalo zaključiti da je te stvari tuženik zadržao za sebe i neosnovano ih posjeduje, a predstavljaju njegovo vlasništvo i (time) dovodi u pitanje postojanje uvjeta za donošenje osporene presude, u biti su prigovori činjenične naravi kojima tužitelj iznosi svoje stavove o ocjeni provedenih dokaza, a koja je različita od ocjene na kojoj je osporena odluka zasnovana, te stavove o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu. Kako se drugostupanjska presuda ne može pobijati znog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje (čl. 385. ZPP), to niti revizijski sud takve navode ne može smatrati osnovanim.

17. Odredbom čl. 161. st. 1. ZVDSP propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, dok je odredbom čl. 162. st. 1. ZVDSP propisano da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

18. U konkretnom slučaju tužitelj je trebao dokazati ono na čemu temelji tužbeni zahtjev, a to je svoje pravo vlasništva na predmetnim stvarima, kao i činjenicu da je tuženik te stvari od njega uzeo i zadržao za sebe.

19. S prethodnim u svezi, a budući su nižestupanjski sudovi ocjenom dokaza sukladno odredbama čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1. i čl. 221.a ZPP, zaključili da tužitelj nije dokazao svoje vlasništvo spornih stvari, niti da je tuženik u posjedu istih, to su pravilno primijenjena pravila o teretu dokazivanja. Naime, prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

20. Kod toga drugostupanjski sud suprotno navodima revizije jasno zaključuje da tužitelj nije dokazao vrstu i količinu zlatnog nakita, pokretnina za koje tvrdi da je vlasnik, niti je dokazao da se isto nalazi u posjedu tuženika bez ikakve pravne osnove, odnosno da bi tuženik te zlatne predmete otuđio iz prostora.

21. Slijedom navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti.

22. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju donesena je primjenom odredbi čl. 155. ZPP, jer navedena radnja nije bila potrebna za vođenje parnice.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.