Poslovni broj: 11 Gž R-9/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž R-9/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. P. iz J., OIB:... zastupanog po punomoćniku P. K., odvjetniku u B., protiv tuženice R. H., OIB:... zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pr-149/2020-22 od 26. travnja 2022., dana 14. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pr-149/2020-22 od 26. travnja 2022. u pobijanom dijelu, toč. I. i toč. III. izreke.

 

II. U nepobijanom dijelu, toč. II. izreke, prvostupanjska presuda nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova u žalbenom postupku.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova u žalbenom postupku.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 4.598,68 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. II. izreke odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod toč. I. izreke, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude 26. travnja 2022. do isplate.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu u dijelu u kojem je usvojen tužbeni zahtjev i to zbog bitnih povreda pravila parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o trošku. Predlaže „(...) da Županijski sud u Karlovcu (pravilno: nadležni drugostupanjski sud - opaska ovog suda) žalbu usvoji, presudu preinači i odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženoj, odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati u tom dijelu sudu I-stupnja na ponovno odlučivanje“.

 

2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22; 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, a tuženica presudu ne pobija u toč. II. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.

 

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe i predlaže da nadležni sud žalbu odbije i potvrdi pobijanu presudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prije razmatranja žalbenih navoda naglašava se da je ova parnica spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, a kako se prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda ili rješenje kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona (osim bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. tog Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, to žalbene navode koje tuženica ističe (u pretežnom dijelu žalbe) u okviru žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud nije niti razmatrao.

 

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženica jer se pobijana presuda može ispitati, a odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva (u toč. I. izreke) prvostupanjski sud je obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći između iznosa koji je primio te iznosa koji mu pripada da mu je tuženica dodatak za posebne uvjete vojne službe obračunala i platila temeljem njegove stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova djelatne vojne osobe za sveukupno odrađene sate.

 

8. Tuženica u žalbi ustraje kod navoda da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama R. H. (73/13; 75/15; 50/16; 30/18 i 125/19; dalje: ZSOS) kod čega posebno ukazuje na odredbu čl. 139. koja uređuje materiju dodataka na plaću i kojom je propisano da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zanimanja i struke i odredbu čl. 155. kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s čl. 139. tog Zakona.

 

9. Pitanje plaće djelatnih vojnih osoba normirano je odredbom čl. 136. st. 1. ZZOS-a kojom je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće I dodataka na plaću.

 

9.1. Odredbom čl. 139. ZSOS-a propisano je da su dodaci na plaću dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe, koji dodaci se dijele na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada te za deficitarna zanimanja i struke.

 

9.2. Odredbom čl. 155. ZSOS-a propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN br. 33/14; 41/14; 53/14; 114/14 i 72/15; dalje: Pravilnik o dodacima). Nadalje, toč. IV. Odluke o rasporedu radnog vremena iz 2014. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom. Kako su Odluka i Pravilnik doneseni na temelju ZSOS-a koji je lex specialis za djelatne vojne osobe, to glede pitanja koja uređuju taj Zakon i prateći propisi imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, a koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju osoba. Za rad tužitelja za vrijeme rada u posebnim uvjetima, stražarskoj službi i službi dežurstva ne ostvaruju se dodaci na plaću za prekovremeni rad (što tužitelj niti ne potražuje u ovom postupku), ali djelatnicima u sustavu MORH-a za vrijeme takvog rada pripada dodatak za vojnu službu.

 

9.3. Odredbom čl. 6. i 7. Pravilnika o dodacima propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe. Dodaci za vojnu službu ostvaruju osobe raspoređene na dužnost djelatne vojne osobe u iznosima 5% do 24%, a dodatak na otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na taksativno navedenim dužnostima.

 

10. Sukladno čl. 4. Pravilnika u vezi s čl. 139. st. 5. ZSOS-a propisano je kako se navedeni dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće, a osnovica za obračun plaće je kategorija čija visina je fiksna i kao takva predstavlja polazište za obračun dodataka na plaću djelatnika tuženika. Dakle, tom odredbom internog akta tuženice propisan je samo način osnovom koje kategorije se utvrđuju dodaci na plaću, slijedom čega nije osnovano stajalište tuženice da tužitelju dodaci za posebne uvjete službe ne pripadaju za njegov stvarni radni angažman i ukupno odrađene sate rada. Tuženica je tužitelju navedeni dodatak isplaćivala u umanjenom iznosu za što nije bilo nikakvog zakonskog osnova, jer niti jednom odredbom zakonskog ili podzakonskog propisa nije normirano ograničenje da će se dodatak za posebne uvjete vojne službe isplaćivati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu, slijedom čega su žalbeni navodi tuženice u cijelosti neosnovani.

 

11. Prvostupanjski je sud utvrdio da usprkos efektivno ostvarenom radnom angažmanu tužitelja i ukupno isplaćenoj plaći, tuženica nije vršila obračun dodatka za posebne uvjete vojne službe na ukupno odrađene sate rada nego je isplatu predmetne naknade vršila u umanjenom iznosu.

 

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da slijedom citiranih propisa tužitelj ima pravo na utuženu razliku plaće prema nalazu i mišljenju financijsko-knjigovodstvenog vještaka u razdoblju od 7. veljače 2015. do 7. veljače 2020. u iznosu od 4.598,68 kn, koji iznos predstavlja razliku posebnog dodatka na vojnu službu za povećani rad na temelju stvarnog rada u odnosu na isplaćeni iznos dodatka za vojnu službu.

 

12.1. Neosnovano tuženica u žalbi prigovara nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke. Kako na taj način tuženica zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, ovaj sud, imajući u vidu da je ova parnica spor male vrijednosti, žalbene navode iznesene u tom kontekstu nije niti razmatrao. Međutim, ipak valja naglasiti da nema proturječnosti u sadržaju izreke pobijane presude i sadržaja nalaza i mišljenja te da je vještak u cijelosti postupio prema rješenju prvostupanjskog suda poslovni broj: Pr-149/2020-12 od 30. studenog 2021. kojim je određeno vještačenje na okolnost razlike plaće temeljem obračuna dodatka za posebne uvjete vojne službe za razdoblje od 7. veljače 2015. do 7. veljače 2020. Stoga je promašena žalbena tvrdnja tuženice da je sud dao zadatak sudskom vještaku da obračuna dodatak prema uputama tužitelja iz podneska od 31. srpnja 2020., već je sud naprijed navedenim rješenjem, postupajući u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz čl. 259. st. 1. ZPP-a prema kojem sud rukovodi vještačenjem, odredio zadatak sudskom vještaku, a u cilju izrade nalaza i mišljenja kako bi mogao utvrditi relevantne činjenice i odlučiti o tužbenom zahtjevu.

 

13. Slijedom svega tužbeni zahtjev tužitelja prihvaćen je kao osnovan uz pravilnu primjenu materijalnog prava i nije osnovan niti taj žalbeni razlog.

 

14. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženica pobija bez navođenja razloga iz kojih to čini.

 

15. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, potvrđena prvostupanjska presuda i odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

16. Tuženica je odbijena sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njen zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

17. Odgovor na žalbu nije bio potreban u ovom pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 155. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a pa je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. IV. izreke ove presude.

 

U Varaždinu 14. ožujka 2024.