Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1270/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:

Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog V.M., zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7., članka 71. stavka 1. točke 3. i članka 72. stavka 1. točke 16. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj: 94/18 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenog V.M.podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od dana 15. siječnja 2020., broj: Pp 3 J- 1065/19, na sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbe okrivljenog V.M., po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana presuda tako da se na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), odbija optužba protiv okrivljenog V.M. za djelo prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 16. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana opisano pod točkom 3. izreke pobijane presude.

II. Uslijed odluke pod točkom I., po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okrivljenom V.M. za prekršaj činjenično opisan u točki 1. izreke prvostupanjske presude pravno označen kao prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana novčana kazna u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna i novčana kazna za prekršaj činjenično opisan u točki 2. izreke prvostupanjske presude pravno označen kao prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna prihvaćaju utvrđenima od strane prvostupanjskog suda. Izrečenu ukupnu novčanu kaznu u iznosu od 8.000 (osamtisuća) kuna okrivljenik je na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona dužan platiti u 4 (četiri) mjesečna obroka, s time da je prvi obrok dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, dok ostali obroci dospijevaju u razmaku od trideset dana svakog slijedećeg mjeseca.

II. Ukoliko okrivljenik plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne u rokovima i na način određen ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

III. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog V.M. i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona, okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni V.M. je u proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja činjenično opisanih u izreci iste, i to pod točkom 1. zbog djela prekršaja iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koji prekršaj mu je uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona utvrđena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, zbog djela prekršaja pod točkom 2. iz članka 71. stavka 1. točke 3. istog Zakona za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, te zbog prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 16 citiranog Zakona za koji mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, nakon čega mu je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 9.000,00 kuna, koju je dužan platiti u tri jednaka mjesečna obroka.

2. Istom presudom okrivljenik je, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna, te je od njega oduzeto streljivo opisano u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta broj 1210310 (10 komada streljiva kalibra 7,62 mm)

3. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni. Žalitelj navodi, u bitnom, da se za posjedovanje ne smatra krivim jer nije znao da se streljivo nalazi u drvarni, a koje je ostalo od bivšeg vlasnika od kojeg je njegov otac kupio stan. Kako nije znao da se streljivo nalazi u prostoru drvarne smatra da nije kriv niti za čuvanje streljiva na neodgovarajućem mjestu, a tek kada je drvarnicu pospremao, našao je kutijicu s par komada streljiva koje je odlučio isprazniti kako bi napravio privjesak za lančić, ključ i sl. Kako nikad nije imao iskustva s takvim situacijama i nije upoznat s mjerama upozorenja i obavještavanja nadležnih institucija, smatra da nije kriv za djelo pod točkom 3. Novčana kazna u cjelini mu je previsoka jer je zbog situaciji COVID-19 ostao bez posla i mjesečnih primanja, pa moli smanjenje kazne, predlažući da se žalba prihvati.

4. Žalba okrivljenika u odnosu na djelo iz članka 72. stavka 1. točke 16. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana je bespredmetna, dok žalba u odnosu na prekršaje iz članka 70. stavka 1. točke 7. i članka 71. stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nije osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da je protiv okrivljenika u ovom predmetu u odnosu na djelo prekršaja iz članka 72. stavka 1. točke 16. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana nastupila procesna smetnja prava na vođenje prekršajnog postupka, jer je od vremena kada je prema optužnom prijedlogu počinjen prekršaj – mjesec veljača 2019. godine proteklo više od tri godine, pa je u smislu članka 13. stavka 2. Prekršajnog zakona, nastupila zastara prekršajnog progona (radi s o prekršaju iz režima obaveznog prekršajnog naloga za koja djela je zastarni rok tri godine).

Stoga je na temelju članka 181. točke 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud donio presudu kojom se optužba odbija u odnosu na prekršaj opisan pod točkom 3. pobijane presude.

6. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika je u tom dijelu postala bespredmetna, te je ovaj Sud preinačio prvostupanjsku presudu na način da je iznos ukupne novčane kazne umanjio za iznos novčane kazne utvrđene za djelo pod točkom 3. pobijane odluke..

7. Što se tiče činjeničnog stanja, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji okrivljenika u odnosu na prekršaje pod točkama 1. i 2. Izreke pobijane presude.

U odnosu na žalbene navode okrivljenika, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na temelju obrane okrivljenika i na temelju dokumentacije u spisu u potpunosti utvrdio činjenično stanje, cijeneći slobodno postojanje svih relevantnih činjenica, te je za svoju odluku dao razloge, koji su po mišljenju ovog Suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni.

Dakle, nesporno je da su navedeni predmeti doista pronađeni u nekretnini koju koristi okrivljenik. Pitanje u čijem su vlasništvu prethodno bili predmeti (streljivo za koje žalitelj navodi da je ostalo od prijašnjeg vlasnika stana) nije bitan element zakonskog bića prekršaja i nije odlučan za postojanje djela. U trenutku pretrage stana i pronalaska streljiva, okrivljenik je streljivo držao sa sviješću i voljom imajući faktičku vlast nad njime (pa tako i sam navodi da je od metaka radio privjeske za prijatelje). Što se tiče odgovornosti okrivljenika, ukazuje se da je za postojanje predmetnih djela prekršaja dovoljna povreda dužne pažnje – dakle nehaj kao blaži oblik krivnje, koji je u prekršajnom zakonodavstvu, pa i u ovom slučaju, redoviti oblik krivnje. Temeljem odredbe članka 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, kriv je za prekršaj počinitelj koji je postupao iz nehaja kako u odnosu na radnju ili propuštanje, tako i u odnosu na svijest o protupravnosti svojeg ponašanja. Naime, u smislu odredbe članka 29. stavka 3. Prekršajnog zakona, zabluda se smatra otklonjivom ako bi svatko pa i počinitelj mogao lako spoznati protupravnost djela, konkretno da bi i svaka prosječna osoba bez posebne pravne naobrazbe mogla spoznati činjenicu da ne smije držati streljivo ukoliko nema odobrenje za oružje za koje je to streljivo namijenjeno, što je po mišljenju ovog Suda upravo slučaj u ovom predmetu i u odnosu na konkretnog okrivljenika.

Imajući u vidu navedeno, neosnovan je žalbeni navod okrivljenika u kojem ističe da se ne smatra krivim za predmetne prekršaje.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj ukupnoj kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za svaki počinjeni prekršaj opisan u točkama 1. i 2. utvrdio odgovarajuću kaznu, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, držeći izrečenu ukupnu kaznu primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

Pritom treba istaknuti da je za prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 7. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do najviše 60 dana, dok je za prekršaj iz članka 71. stavka 1. točke 3. istog Zakona predviđena novčana kazna u rasponu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna.

Iz svega navedenog evidentno da je prvostupanjski sud izričući blažu kaznu - novčanu kaznu u minimalnom iznosu predviđenom za svako djelo prekršaja, uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu na visinu iste. Imajući u vidu prirodu i težinu počinjenog djela prekršaja, kao i sve vidove zakonske svrhe kažnjavanja, izrečena ukupna novčana kazna nije previsoka.

Po ocjeni ovog Suda, upravo ovako izrečena ukupna novčana kazna je primjerena i dostatna okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, držeći da će se kako opća svrha kažnjavanja iz članka 6. Prekršajnog zakona, tako i svrha kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona, postići upravo ovako izrečenom ukupnom novčanom kaznom novčanom kaznom.

9. Nadalje, uvažavajući žalbene navode kao i navode prvostupanjskog suda koji se odnose na mogućnost obročnog plaćanja kazne, ovaj je Sud žalitelju sukladno članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona odredio otplatu novčane kazne u četiri mjesečna obroka, smatrajući da će na taj način omogućiti lakše plaćanje kazne.

10. Također, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, okrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci ove presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

11. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu, a koji je određen obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.

12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 6. srpnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.