REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 13/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika M. Č. zbog kaznenih djela iz čl. 250. st. 2. u vezi s čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. svibnja 2022. broj Kv-I-33/2022, u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika M. Č..
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke Županijski sud u Splitu utvrdio je da je udovoljeno međunarodnopravno ugovornim i zakonskim pretpostavkama za izručenje M. Č. Bosni i Hercegovini radi kaznenog progona od strane Tužilaštva Bosne i Hercegovine po optužnici broj: T20 0 KTO 0014498 17 od 7. lipnja 2018., potvrđenoj 27. lipnja 2018., zbog kaznenih djela iz čl. 250 st. 2. u svezi čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, dok je odlukom pod toč. II. izreke pobijanog rješenja odlučeno da će se izručenje dopustiti pod uvjetom da država moliteljica izručenika ne progoni, ne kazni ili ne izruči trećoj državi zbog određenog djela počinjenog prije izručenja, a u odnosu na koje kazneno djelo nije odobreno izručenje i ne ograničava izručenika u njegovim osobnim pravima iz razloga koji nije nastao u svezi s izručenjem te ne izvede pred izvanredni sud.
2. Protiv navedenog je rješenja žalbu podnio izručenik putem branitelja V. Lj., odvjetnika iz S., s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i zahtjev za izručenje
I Kž 13/2022-4
odbije, podredno da se rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno odredbi čl. 81. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ br. 178/04 – dalje: ZOMPO) u vezi sa čl. 495. i čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano izručenik u žalbi tvrdi da niti u izreci niti u obrazloženju nije navedeno preklapanje zakonskih opisa kaznenih djela prema zakonodavstvu zamoljene zemlje, niti u čemu se suštinski radi o podudarnosti bitnog sadržaja normi koje se imaju primijeniti, kao i da se obrazloženje rješenja odnosi samo na kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), ali se ne obrazlaže o kojem se to konkretnom kaznenom djelu radi koje je počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja.
6. Međutim, navedeni prigovori žalitelja nisu osnovani jer je sud prvog stupnja u ponovljenom postupku u izreci pobijanog rješenja, sukladno uputi iz ukidnog rješenja ovoga suda od 27. travnja 2022., broj I Kž-7/2022., koja je ukazivala da iz molbe za izručenje države moliteljice proizlazi da je u pitanju jedno, a ne dva kaznena djela, a kako je to pogrešno bilo odlučeno u prvotnom rješenju od 7. travnja 2022., broj Kv-I- 18/2022, pravilno naveo da su ispunjene međunarodnopravne ugovorne i zakonske pretpostavke da se izručenik M. Č. izruči Bosni i Hercegovini radi kaznenog progona zbog jednog kaznenog djela iz čl. 250. st. 2. u vezi čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine. Prema tome, u izreci pobijanog rješenja je jasno navedeno da se izručenik izručuje zemlji moliteljici radi kaznenog progona zbog kaznenog djela organiziranog kriminala iz čl. 250. st. 2. u vezi kaznenog djela pranja novca iz čl. 209. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine, te je u obrazloženju sud prvog stupnja pravilno obrazlažući pitanje dvostruke kažnjivosti ispravno ukazao da bi se po domaćem pravu radilo o jednom kaznenom djelu iz čl. 329. st. 1. KZ/11. Doduše, iako je točno da je prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propustio po domaćem pravu pravilno pravno označiti predmetno kazneno djelo kao kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 265. st. 1 KZ/11, iz navoda obrazloženja, da je i po domaćem pravu u pitanju jedno kazneno djelo koje je počinjeno u sastavu zločinačkog udruženja, u dovoljnoj je mjeri jasno da nema zapreke za izručenje iz čl. 35. st. 1. toč. 3. ZOMPO-a i čl. 6. st. 1. Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju potvrđenog Zakonom o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o izručenju („Narodne novine“ MU br. 1/14
- dalje: Ugovor) jer je u pitanju jedno kazneno djelo koje je kažnjivo po zakonodavstvu i moliteljice i zamoljene zemlje. Naime, inkriminirane radnje, za koje se tereti izručenik prema činjeničnom opisu optužnog akta koji je priložen uz molbu (37.-39.) za izručenje, mogu se podvesti pod opis kaznenog djela iz čl. čl. 329. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 265. st. 1 KZ/11 jer i po domaćem pravu proizlazi da optuženik u sastavu zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja i njegove kriminalne
I Kž 13/2022-4
aktivnosti, imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom (to su ukradeni automobili koje on preuzima i radi prikrivanja izvršitelja, porijekla ukradenih auta rastavlja u dijelove radi daljnje prodaje) preuzima i pretvara u cilju prikrivanja ili lažnog prikazivanja njezina nezakonitog podrijetla. Prema tome, nema dvojbe da se radi o obostrano kažnjivim radnjama i po pravu Bosne i Hercegovine i po pravu Republike Hrvatske, tako da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se M. Č. izruči Bosni i Hercegovini zbog čega je žalba izručenika neosnovana.
7. Iz naprijed navedenih razloga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
