REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 68/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. F. M. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Splitu od 31. svibnja 2021. broj K-350/2021. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 10. prosinca 2021. broj Kž-468/2021-4, u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. F. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. F. M. je zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, na temelju čl. 190. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca s tim da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je određeno da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, a da se uvjetovani dio kazne u trajanju od šest mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik putem branitelja Z. V., odvjetnika iz S., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08), s prijedlogom da se ukinu prvostupanjska i drugostupanjska presuda.
III Kr 68/2022-3
3. Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08 prvostupanjski sud je primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske uredno je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku i branitelju.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik smatra da je prvostupanjski sud počinio citiranu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer mu je teško povrijedio pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije o zaštiti ljudskim prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine, Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
7. Navedena povreda je prema navodima iz zahtjeva počinjena na način da niti osuđenik niti branitelj nisu bili uredno pozvani na sjednicu optužnog vijeća koja je održana 11. veljače 2021. u njihovoj odsutnosti, dok su se njihovi pozivi za sjednicu odnosili za dan 11. ožujka 2021. Osuđenik tvrdi da mu je na navedeni način povrijeđeno konfrontacijsko pravo i pravo na obranu čime da je došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje.
8. Međutim, iako je točno da osuđenik i branitelj nisu bili uredno pozvani na sjednicu vijeća koja je održana 11. veljače 2021. i da je netočna konstatacija u zapisniku s sjednice optužnog vijeća (list 80.) i iz obrazloženja rješenja o potvrđivanju optužnice br. Kov-880/2020. (list 83.) da su oni na sjednicu vijeća bili uredno obaviješteni, jer suprotno slijedi iz poziva branitelju na sjednicu vijeća od 19. siječnja 2021. (list 109.) iz kojeg proizlazi da se poziv odnosio na dan 11. ožujka 2021., time osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu citiranih ustavnih i konvencijskih odredbi. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi ovog suda te praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava (ESLJP), da bi se radilo o povredi prava na pravično suđenje kazneni postupak, u pravilu, ako se ne radi o eklatantnim povredama optuženikove nedužnosti i povreda jamstava okrivljenikove obrane, a koje inicijalno i bez potrebe daljnje ocjene dovode do povrede prava na pravično suđenje (o čemu se u konkretnom slučaju ne radi) treba cijeniti kao cjelinu. Ukoliko je u određenoj fazi postupka i došlo do određene povrede optuženikovih prava takva izolirana nepravilnost ne bi bila dovoljna da se cijeli postupak proglasi nepoštenim (tako npr. u presudi ESLJP Miroļubovs i drugi protiv Latvije).
8.1. U konkretnom slučaju osuđenik u nazočnosti svog branitelja, na raspravi održanoj 26. svibnja 2021. na kojoj je i donesena prvostupanjska presuda, nije iznosio nikakve prigovore u vezi potvrđivanja optužnice, o optužbi se očitovao da se ne smatra krivim. Osim iznošenja svoje obrane druge dokaze nije predlagao već se suglasio s dokaznim prijedlozima tužitelja, a u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude je, uz ostale povrede, isticao i navedene povrede koje su učinjene na
III Kr 68/2022-3
sjednici optužnog vijeća, koje drugostupanjski sud s spravom nije prihvatio iznoseći pri tom valjanu argumentaciju (str. 3., 1. odlomak). Stoga, sagledavajući okolnosti konkretnog slučaja u cjelini, proizlazi da je ovaj kazneni postupak, unatoč nepravilnosti u vezi potvrđivanja optužnice, vođen na način koji je osuđeniku osigurao pošteno suđenje.
9. Prema tome, kako osuđeniku nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje u smislu odredbe čl. 468. st. 2. ZKP/08 to zahtjev osuđenika nije osnovan, zbog čega je na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Vesna Vrbetić, v.r.
