REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 105/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. S. D. i drugih, zbog kaznenih djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – ispravak, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te opt. D. V. podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. ožujka 2019. broj K-Us-21/11., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja opt. I. I., odvjetnika D. M., branitelja opt. R. R., odvjetnika S. Š., branitelja opt. D. V., odvjetnika A. H., te zamjenika braniteljice opt. I. M., odvjetnika I. K.,

r i j e š i o  j e  i  p r e s u d i o  j e :

I. Djelomično se prihvaća žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu te se predmet u tom dijelu upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II. Prihvaća se žalba opt. D. V., preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu na način da se, na temelju čl. 452. toč. 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje: ZKP/08-19),

protiv opt. D. V. (s osobnim podacima kao u izreci pobijane presude)

ODBIJA OPTUŽBA

da bi

I Kž-Us 105/2019-7

2) koncem 2004. do konca 2005. Ž. T. i V. M. zajedno sa I. I., R. R. te nepoznatom osobom zvanom M. dogovorili da na području Belgije, Nizozemske i Austrije kupuju radi prodaje marihuanu, hašiš, heroin i kokain koji se nalaze na popisu opojnih droga i biljaka iz kojih se može dobiti opojna droga i istu, prema prethodnom dogovoru prodavali na području Velike Britanije, Njemačke, Italije i Švedske, protivno čl. 2. i 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, sa ciljem ostvarivanja imovinske koristi, pa su u okviru postignutog dogovora I. I. i R. R., kupovali opojne droge, pripremali za isporuku i sa kupcima dogovarali prodaju, dok je Ž. T. organizirao prijevoz opojne droge od prodavatelja do kupca organizirajući vozače G. T., optuženog D. V., D. N., A. S. i F. M., koji su po njegovom nalogu i uputama drogu preuzimali kod I. I. i R. R., prevozili i predavali opojnu drogu kupcima, a u povratku preuzimali novac ostvaren prodajom opojne droge i predavali Ž. T. u Republici Hrvatskoj, dok je V. M. prevozio opojnu drogu kupcima u Švedsku i organizirao prijevoz opojne droge koju je vozio opt. D. V., pa su sukladno tom dogovoru:

- koncem 2004. G. T. po nalogu Ž. T., u Nizozemskoj dva puta preuzeo droge marihuana u količini od 20 i 25 kg koju drogu je skrivenu u svom vozilu prevezao u Veliku Britaniju u količini od 20 kg i Austriju u količini od 25 kg, a za koji prijevoz je u prvom slučaju od I. I. i u drugom slučaju od R. R. dobio po 2.000 eura.

- polovinom veljače 2005. D. N. zvan „B." po nalogu Ž. T. koji se prethodno dogovorio sa I. I. i NN osobom zvanom „M.", preuzeo u Nizozemskoj 44,4 kg opojne droge heroin, koju drogu je skrivenu u teretnom vozilu reg. ozn. ... prevozio kupcima u Švedsku, gdje je pri kontroli i pregledu dana 17. veljače 2005. u luci Coquelles na francuskoj strani kanala droga pronađena ispod ploče sa instrumentima pakirana u 18 paketa u količini od 6,9 kg, a koja droga je oduzeta zajedno s vozilom VMR reg.ozn. ..., dok je naknadnim pregledom vozila ispod vozačeve sjedalice i ležaja, te iznad šoferšajbe pronađeno 47 paketa od po 500 gr u ukupnoj količini od 37,5 kg heroina.

- u ljeto 2005. V. M. zvan „V." po uputi Ž. T. u Nizozemskoj od I. I. više puta preuzeo neutvrđenu količinu droge hašiš koju je skrivenu u svom vozilu prevozio i isporučio kupcima u Švedsku,

- početkom rujna 2005. G. T., po uputi Ž. T., preuzeo od I. I. u Nizozemskoj 46,5 kg opojne droge marihuana, koju je prevozio u teretnom vozilu koja droga je pri kontroli i pregledu dana 02. rujna 2005. u luci Dover u Velikoj Britaniji pronađena i oduzeta,

- tijekom listopada 2005. vozač A. S. zvan „K." i „D." po uputi Ž. T. i u dogovoru sa I. I. i R. R., u Nizozemskoj dva puta preuzeo opojne droge marihuana u količini od 100 i 110 kg koju drogu je skrivenu u iznajmljenom kombi vozilu varaždinskih tablica prevozio i isporučio kupcima u Italiji, Calabrija za koju drogu je preuzeo 33.500,00 eura i koje je ilegalno unio u Republiku Hrvatsku i predao Ž. T., koji je sebi zadržao 2000 eura, ostatak uručio R. R., dok A. S. za izvršeni prijevoz dobio 10.000,00 eura po prijevozu,

I Kž-Us 105/2019-7

- polovinom listopada 2005. opt. D. V. po uputi Ž. T. i V. M., a i u dogovoru sa I. I. preuzeo u Nizozemskoj 50 kg droge hašiš i 450 gr droge kokain, koju drogu je skrivenu u svom teretnom vozilu prevozio na dogovorenu destinaciju u Švedsku, gdje je prilikom pregleda u Njemačkoj u blizini Bremena 19. listopada 2005. droga pronađena i oduzeta,

- tijekom listopada i studenog 2005. F. M., po uputi Ž. T., i u dogovoru sa I. I. i R. R. u dva prijevoza u Nizozemskoj u blizini Rotterdama od četiri nepoznata muškarca preuzeo i u vozilo sakrio od po 25 kg droge marihuane u pakiranjima veličine 15x20 cm, koje je prevezao u Austriju i u industrijskoj zoni Beča isporučio dvojici nepoznatih muškaraca koji su govorili srpskim jezikom, a za koje prijevoze je jedan od muškaraca platio 1000 eura po prijevozu,

- pa da su opisanim radnjama stekli protupravnu imovinsku korist i to I. I. u iznosu od 495.000,00 kuna, a R. R. u iznosu od 495.000,00 kuna.

dakle, znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, prenosio, posjedovao, izvozio i uvozio tvari koje su proglašene opojnom drogom namijenjenoj neovlaštenoj prodaji,

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama u sastavu zločinačkog udruženja opisano u čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11 u vezi s čl. 329. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11.

Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-19 te nužni izdaci opt. D. V. kao i nužni izdaci te nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

III. Odbija se kao neosnovana u ostalom dijelu žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. D. V. proglašen je krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u vezi s čl. 329. st. 1. (pravilno: čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2.) KZ/11 opisano pod toč. 2. izreke presude, te je, na temelju čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 2. (pravilno: čl. 329. st. 1. toč. 4.) KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, u koju kaznu mu je, na temelju čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme provedeno na izdržavanju kazne u Saveznoj Republici Njemačkoj po presudi Državnog odvjetništva Stade broj 10 KLs 124 Js 25122/05 od 19. listopada 2005. do 27. veljače 2008. i u istražnom zatvoru u Republici Hrvatskoj od dana lišenja slobode 28. veljače 2008. do 3. studenog 2008.

I Kž-Us 105/2019-7

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje: ZKP/08-17) opt. D. V. obvezan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08-17 i to putne troškove svjedoka Lj. M., D. R., D. M. i G. T. u iznosu od 1.277,00 kuna te troškove paušala u iznosu od 1.000,00 kuna.

1.2. Istom je presudom, na temelju čl. 452. toč. 6. ZKP/08-17, protiv opt. S. D., opt. I. I. i opt. R. R. odbijena optužba da bi, opt. S. D. radnjama opisanim pod toč. 1. izreke, a optuženici I. I. i R. R. radnjama opisanima pod toč. 2. izreke počinili kaznena djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u vezi s čl. 329. st. 1. (pravilno: čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2.) KZ/11, dok je, na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08-17, opt. I. M. oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u vezi s čl. 329. st. 1. (pravilno: čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2.) KZ/11 opisano pod toč. 1. izreke presude.

1.3. U odnosu na odbijajući, kao i u odnosu na oslobađajući dio prvostupanjske presude, na temelju čl. 149. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1.-5. ZKP/08-17 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka te nužni izdatci optuženika i nužni izdaci te nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv oslobađajućeg i odbijajućeg dijela prvostupanjske presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) i to u odnosu na oslobađajući dio presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u odnosu na odbijajući dio presude zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanim dijelovima preinači.

2.1. Žalbu je protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude podnio opt. D. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se u odnosu na opt. D. V. donese odbijajuća, odnosno oslobađajuća presuda, podredno da se pobijana presuda u odnosu na opt. D. V. ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Ujedno je žalbom zahtijevana obavijest o održavanju drugostupanjske sjednice.

3. Odgovore na žalbu USKOK-a podnijeli su opt. S. D. po branitelju, odvjetniku D. B., opt. I. I. po branitelju, odvjetniku D. M., opt. R. R. po branitelju, odvjetniku K. K. te opt. I. M. po braniteljici, odvjetnici Lj. P., svi s prijedlogom da se žalba USKOK-a kao neosnovana odbije te uz zahtjev da ih se obavijesti o održavanju sjednice vijeća.

4. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08-17, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednica vijeća je održana u nazočnosti branitelja opt. I. I., odvjetnika D. M., branitelja opt. R. R., odvjetnika S. Š., branitelja opt. D. V., odvjetnika A. H., zamjenika braniteljice opt. I. M., odvjetnika I. K., a u skladu s odredbom čl. 475. st. 4. Zakona o

I Kž-Us 105/2019-7

kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje: ZKP/08-19) u odsutnosti zamjenika Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, optuženika D. V. i I. M., branitelja opt. S. D., odvjetnika M. S., te braniteljice opt. I. M., odvjetnice Lj. P., koji su o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba opt. D. V. u cijelosti te djelomično žalba USKOK-a su osnovane, dok je žalba USKOK-a djelomično neosnovana.

U odnosu na toč. I. izreke

7. U pravu je USKOK kada, osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio pobijane presude, u žalbi upire da je prvostupanjski sud propustio analizirati sve iskaze tijekom postupka ispitanog Ž. T., te ih ocijeniti kako u međusobnoj povezanosti tako i u vezi s drugim provedenim dokazima, što je posljedično dovelo do pogrešnog zaključka da nije dokazano da bi opt. I. M. počinio kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190. st. 1. i 2. KZ/11, a time i do neosnovanog oslobođenja tog optuženika od optužbe.

8. Naime, obrazlažući razloge kojima se rukovodio prilikom donošenja oslobađajućeg dijela pobijane presude, prvostupanjski sud, fragmentarnom analizom i ocjenom iskaza Ž. T. u povezanosti s izjavama te iskazom zaposlenika trgovačkog društva A. S. R. d.o.o., čiji je zaposlenik u inkriminiranom razdoblju bio i opt. I. M., zaključuje da nije dokazano da bi opt. I. M. po uputi Ž. T. izvršio više radnji prijevoza droge na način kako mu se to stavlja na teret u ovom postupku, a još manje da bi pritom postupao znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti.

9. Međutim, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je takav zaključak prvostupanjskog suda rezultat selektivnog korištenja samo onih elemenata dokaznih sredstava koji idu u prilog oslobađajućoj presudi, zbog čega se navedeni zaključak prvostupanjskoga suda ukazuje nepotpunim i pogrešnim.

10. Naime, pretežiti, gotovo cjeloviti dio analize i ocjene izvedenih dokaza u odnosu na opt. I. M. prvostupanjski je sud posvetio utvrđivanju potkrijepljenosti iskaza Ž. T. s rasprave, a time i obrane opt. I. M. da on ni na koji način nije povezan s djelom koje mu se stavlja na teret te da ga je Ž. T. tijekom 2005. zbog problema s kamatarima tražio da mu posudi 10.000,00 eura. Istovremeno, analizi i ocjeni ostalih dokaza, pa tako i iskaza Ž. T. danog u prethodnom postupku, a osobito potkrijepljenosti tog iskaza drugim dokazima, prvostupanjski sud nije pristupio niti s približno jednakom pažnjom i kritičnošću.

11. Iskazujući pred redarstvenim vlastima Ž. T. je vrlo detaljno i okolnosno iskazivao da je vozača nadimka Č. ili B. upoznao preko A. S. pri čemu mu je bilo poznato da se zvao I., a nekoliko mjeseci prije uhićenja je saznao da mu je prezime M., pri čemu je naveo da zna da taj vozač ima malo dijete, da živi u jednom selu nedaleko V. prema I. te se s tom osobom našao u Z. kojom prilikom je bio nazočan i A. S.. Dodao je da je od veljače 2005. I. M. u četiri do pet navrata prevezao marihuanu u Veliku Britaniju, detaljno opisujući o kojim se količinama droge u pojedinim turama radilo te

I Kž-Us 105/2019-7

koliko su novaca obojica po pojedinoj turi dobivali. Objasnio je da mu je I. tijekom lipnja 2005. rekao da će u srpnju iste godine otići na godišnji te mu spomenuo da uma kolegu iz firme koji bi ga mogao zamijeniti, a radilo se o S. K., za kojeg je znao da živi u selu nedaleko I., blizu I., da ima dvije kćeri, a zvali su ga nadimkom S.. Poznato mu je da su tijekom rujna I., a krajem kolovoza ili početkom rujna 2005., kao i tijekom listopada 2005. S. K., iz Nizozemske u Veliku Britaniju prevezli određene količine marihuane. Također je iskazao da mu je I. V. zbog toga rekao da će, s obzirom na to da imaju dva vozača iz iste firme, ubuduće prepoloviti količinu prevožene marihuane između ta dva vozača da u slučaju pada ne bi došlo do pada većih količina marihuane.

12. Iskazujući u istrazi, Ž. T. je decidirano izjavio da u cijelosti ostaje kod iskaza pred redarstvenim vlastima ne iznoseći nikakve primjedbe na dio iskaza u kojem je opisivao radnje koje je u sastavu zločinačkog udruženja poduzimao opt. I. M..

13. Te dijelove iskaza Ž. T. iz prethodnog postupka, premda ih vrlo detaljno izlaže prilikom iznošenja sadržaja personalnih dokaza, prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj odgovornosti opt. I. M. gotovo u cijelosti zanemaruje, prihvaćajući, bez ikakve prethodne usporedbe i kritičke analize, istinitim samo iskaz Ž. T. s rasprave.

14. Na taj način, prvostupanjski sud u cijelosti ispušta iz vida da je Ž. T., u nastojanju da obrazloži odstupanja od prethodnog iskazivanja, na raspravi od 21. rujna 2007. prvotno naveo da uopće nije sudjelovao u sastavljanju izjave pred redarstvenim vlastima, koja mu je, s obzirom na to da je bila unaprijed sačinjena, samo bila čitana, te ju je, uopće ne prativši što je ispitivač govorio, samo potpisao, da bi na raspravi od 24. siječnja 2008. iskazao da je on bio taj koji je opt. I. M. spomenuo prilikom ispitivanja kod redarstvenih vlasti, a sve zbog osjećaja gorčine kojeg je u odnosu na tog optuženika imao uslijed odbijanja njegove molbe za posudbom novca. Navedeno ukazuje da je Ž. T. ipak sudjelovao sačinjavanju sadržaja zapisnika, a koju nedosljednost u iskazivanju Ž. T. prvostupanjski sud u pobijanoj presudi uopće ne uočava.

15. Nadalje, prvostupanjski sud temelj za prihvaćanje istinitim iskaza Ž. T. s rasprave, a time i obrane opt. I. M., nalazi u izjavi Ž. T. od 10. prosinca 2006. kojom je odmah po podizanju optužnice istakao da je iskaz kojim tereti opt. I. M. neistinit, da opt. I. M. ne poznaje pod nadimcima Č. ili B. te da je takav iskaz dao pod prijetnjom da će dobiti maksimalnu kaznu od 40 godina zatvora pa je mislio da će, ako "krivi" i njega, ublažiti kaznu, a i da djelomično je bio ljut na njega iz razloga što mu nije htio posuditi 10.000,00 eura.

16. S istim ciljem, potvrde stava o nedokazanosti djela u odnosu na opt. I. M., prvostupanjski sud u pobijanoj presudi ukazuje i na iskaz svjedoka M. S., zaposlenika trgovačkog društva A. S. R. d.o.o. na radnom mjestu disponenta u međunarodnom prometu, iz kojeg proizlazi da je opt. I. M. uvijek poštivao termine i rute, a da su zbog neprekidnog satelitskog praćenja vozila točno znali rutu kuda se vozilo kretalo, čak su i naknadno, ukoliko u firmi nije bio registriran signal u određenom vremenu, prema prijeđenoj kilometraži mogli kontrolirati je li se vozač

I Kž-Us 105/2019-7

držao te rute, kojom je brzinom vozio kao i trajanje te vožnje, pri čemu su uvijek bili i u telefonskom kontaktu putem mobitela. Iskaz tog svjedoka prvostupanjski sud povezuje i s izjavom direktora trgovačkog društva A. S. R. d.o.o. od 29. listopada 2008. čijim sadržajem se potvrđuje da je opt. I. M. u tom društvu bez prekida u radnom odnosu dvadesetak godina te da nikada nije skretao sa zadanih ruta koje su strogo kontrolirane od strane disponenata preko GPS-sustava praćenja, kao i da je razliku u plaći dobivao u gotovini na ruke i to većinom u devizama.

17. Međutim, opravdano USKOK, prigovarajući takvom rezoniranju, u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud u potpunosti propustio imati na umu da je S. K., koji je također bio zaposlen u trgovačkom društvu A. S. R. d.o.o., iskazujući u svojstvu svjedoka naveo da je upravo u dogovoru te po uputama Ž. T. prevozio marihuanu iz Nizozemske u Englesku. Također, riječ je o osobi kod koje je 18. rujna 2005. u luci Dover pronađena i oduzeta marihuana u količini od 131 kg, te je, priznajući krivnju, pravomoćno osuđen zbog sudjelovanja u zločinačkom udruženju s ciljem činjenja kaznenih djela neovlaštene prodaje i prometa drogama, a u čijem sastavu, je prema tvrdnjama optužbe, sudjelovao i opt. I. M..

18. Kod takvog zaključivanja prvostupanjski sud vrlo olako prelazi i preko činjenice da iz iskaza svjedoka T. D. i Z. M. jasno proizlazi da su vlasnici prijevozničkih tvrtki znali za dodatne usluge prijevoza koje su na svojim rutama vršili vozači tih tvrtki. Uostalom, D. Z., vlasnik tvrtke Z. t., čije je vozače, prema tvrdnjama optužbe angažirao Ž. T., je priznavši krivnju, pravomoćno osuđen upravo zbog kaznenog djela počinjenog u sastavu inkriminiranog zločinačkog udruženja. Štoviše, iskaz D. Z., koji je u ovom postupku ispitan u svojstvu svjedoka, a u kojem tvrdi da nije znao da njegovi vozači prevoze drogu u kamionima njegove firme te da se s tužiteljem nagodio samo kako bi izašao iz pritvora, prvostupanjski sud ne prihvaća te ga ocjenjuje neživotnim, što samo dodatno dovodi u pitanje pravilnost bezrezervnog vjerovanja svjedoku M. S. koji očigledno neuvjerljivim tvrdnjama o svakodobnoj satelitskoj kontroli vozača očito nastoji pogodovati opt. I. M..

19. S pravom USKOK, nadalje, upirući na nekritičku analizu u tijeku postupka izvedenih dokaza, ukazuje i da unatoč nezanemarivosti iznosa 10.000,00 eura, s obzirom na iznose koje je Ž. T. u inkriminiranom razdoblju dugovao, a o kojima je iskazivao na raspravi 25. siječnja 2008. (da je kroz inkriminirano razdoblje prokockao oko 160.000,00 eura ili 170.000,00 eura), taj iznos nije od tolikog značaja da bi Ž. T. opt. I. M. želio napakostiti lažnim iskazom. S pravom USKOK u žalbi tvrdi i da su kod opt. I. M. osim eura i engleskih funti, pronađeni i američki dolari, jer ta okolnost čini problematičnim zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o novcu koji je dobivao od poslodavca na ruke i kojim se koristio prilikom vršenja prijevoza robe u inozemstvo. 20. Neprihvatljivost načina analize i ocjene dokazne građe prvostupanjskog suda, kako se to s pravom apostrofira žalbom USKOK-a, proizlazi i iz propusta prvostupanjskog suda da analizira tijekom postupka preslušane razgovore vođene između Ž. T. i opt. S. D. te Ž. T. i S. K. čiji sadržaji upućuju da se opt. I. M. nazivalo nadimcima Č., I. i B., dakle, upravo onako kako je to iskazivao Ž. T. pred redarstvenim vlastima.

I Kž-Us 105/2019-7

20.1. Naime, u razgovorima od 24. srpnja 2005. i 26. srpnja 2005. S. K. i Ž. T. pričaju o osobi nadimka B. koja bi se eventualno naljutila zato što S. K. umjesto nje, prevozi drogu, s obzirom na to da ga je ta osoba upoznala sa Ž. T.. Sasvim je jasno da se ti razgovori ne mogu odnositi na D. N. koji se također koristio nadimkom B., nego upravo na opt. I. M.. Naime, nesporno je da je D. N. kao vozač sudjelovao u prevoženju droge u čemu je zatečen i uhićen u veljači 2005. zbog čega nakon tog razdoblja više nije sudjelovao u prevoženju droge, dok se opt. I. M. stavlja na teret da je u prevoženju droge sudjelovao od kraja kolovoza do kraja listopada 2005. Dakle, osoba po nadimku B. o kojoj razgovaraju S. K. i Ž. T. više od pola godine nakon uhićenja D. N. izvjesno nije D. N., tako da se i u tom dijelu zaključci prvostupanjskog suda ukazuju pogrešnim. Uz navedeno, prema iskazu Ž. T. pred redarstvenim vlastima, opt. I. M. je u srpnju 2005. otišao na godišnji odmor te je za daljnje usluge prijevoza preporučio upravo S. K..

Na takav zaključak ne upućuje samo vrijeme obavljanja tih razgovora odnosno vršenja prijevozničkih usluga nego i činjenica da, za razliku od nespornog poznanstva opt. I. M. i S. K., nema dokaza da su D. N. i S. K. bili zaposleni u istim prijevozničkim tvrtkama ni da su se uopće poznavali.

S pravom USKOK u žalbi ukazuje i da opt. I. M. tereti sadržaj daljnjih razgovora vođenih između S. K. i Ž. T. 26. kolovoza 2005. te 16. rujna 2005. u kojima Ž. T. govori da će S. K. dobiti plaću te da I. mora sve reći kao i da će od tada zbog lakšeg i sigurnijeg baratanja sve prepoloviti (očito se misli na količinu prevožene droge), kao i da S. K. ide prvi, a osoba imenom Č. druga. U razgovoru kojeg su vodili dan kasnije, 17. rujna 2005., ponavljaju da će I. ići iza S. K. te da se njih dvojica poznaju, pri čemu komentiraju da se I. valjda neće naljutiti što prepolovljuju prijevoz droge. U razgovoru vođenom s opt. S. D. 18. rujna 2005., dakle, isti dan kada je S. K. "pao" s 131 kg marihuane u Doveru, Ž. T. navodi da je sretna okolnost što je podijeljeno na dva te da nema šanse da osoba nadimka Č., koja je zaposlena u istoj firmi, dođe kod njih u utorak.

21. Imajući na umu sadržaj iznesenih razgovora, iskaz svjedoka S. K. u dijelu kojim opovrgavajući iskaz Ž. T. iz prethodnog postupka da je opt. I. M. bio taj koji ga je preporučio Ž. T., tvrdi da su se on i Ž. T. upoznali kroz posao, kao i daljnji dijelovi iskaza tog svjedoka da ne zna na koga je mislio Ž. T. kad je u telefonskom razgovoru rekao da će ubuduće dijeliti s I., djeluje usmjeren olakšanju položaja opt. I. M., zbog čega se zaključak prvostupanjskog suda da je riječ o vjerodostojnom dokazu čini površnim te, za sada, neprihvatljivim. Iskaz tog svjedoka je svakako trebalo cijeniti s više kritičnosti, posebice s obzirom na to da se radi o dokazu koji prvostupanjskom sudu predstavlja jedno od uporišta za prihvaćanje iskaza Ž. T. s rasprave.

22. Također, prihvaćajući u cijelosti iskaz Ž. T. s rasprave, kao i objašnjenja koja je dao za ekskulpiranje opt. I. M. odnosno lišenje bilo kakve povezanosti tog optuženika s inkriminacijom, prvostupanjski sud u cijelosti zanemaruje da je detaljan iskaz Ž. T. iz prethodnog postupka u pogledu opisivanja načina djelovanja zločinačkog udruženja, osoba koje su sudjelovale u sastavu zločinačkog udruženja kao i poduzetih radnji, u cijelosti potkrijepljen priznanjem kaznenih djela od strane većine

I Kž-Us 105/2019-7

ostalih pripadnika tog udruženja. Iz tih je priznanja uslijedilo donošenje pravomoćnih osuđujućih presuda protiv I. V., A. S., D. Z., V. M., G. T., D. L., D. N., G. L., S. K. i A. S., X. L., Z. M., T. D., M. P. i F. M., što dodatno ukazuje na cjelokupnu površnost analize dokazne građe, a time i na problematičnost zaključivanja prvostupanjskog suda.

23. Budući da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja u pogledu odlučnih činjenica i zaključke utemeljio na nedovoljnoj analizi i kritičnoj ocjeni svih tijekom postupka izvedenih dokaza, ukazuje se da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno pa je pobijanu presudu trebalo prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika u oslobađajućem dijelu ukinuti i predmet u tom dijelu uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

24. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud uzeti u obzir sve primjedbe iznesene u ovom rješenju, i provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze. Potom će pažljivo i savjesno analizirati sve dokaze pojedinačno i u njihovom međusobnom odnosu vodeći računa o propustima na koje mu je ovom odlukom ukazano, nakon čega će donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku, koju će valjano i potpuno obrazložiti u svim segmentima koje propisuje odredba čl. 459. st. 5. ZKP/08-19.

25. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08-19, odlučeno je kao pod toč. I. ove odluke.

U odnosu na toč. II. izreke

26. U pravu je opt. D. V. kada u žalbi, pobijajući pravilnost osuđujućeg dijela presude, tvrdi da je povrijeđeno načelo ne bis in idem odnosno da je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. st. 1. toč. 3. ZKP/08-17 (pravilno: čl. 469. toč. 3. ZKP/08- 17) u pogledu postojanja okolnosti koje isključuju kazneni progon.

27. Naime, nije sporno da je opt. D. V. u SR Njemačkoj prema izreci pravomoćne presude Državnog odvjetništva Stade od 18. siječnja 2006. broj 10 KLs 124 Js 25122/05 počinio kazneno djelo nedozvoljenog uvoza opojnih sredstava nemalih količina tako što je kao vozač teretnog vozila „Scania“, koje se sastoji od teglećeg vozila hrvatskih registarskih oznaka ... te prikolice švedskih registarskih oznaka ..., tijekom 19. listopada 2005. na jednoj benzinskoj postaji u Luxemburgu od strane jedne nepoznate osobe bosanskog državljanstva preuzeo nekoliko paketa sa sadržajem od ukupno 480 g kokaina i 50 kg hašiša, kako bi iste pakete po nalogu nepoznate osobe bosanskog državljanstva dalje prevozio, nakon čega je svojim vozilom ušao u Saveznu Republiku Njemačku te su 20. listopada 2005. carinski službenici ubrzo nakon 00,00 sati na zemljištu benzinske postaje A. S. izvršili kontrolu teretnog vozila optuženika i pritom pronašli naprijed navedenu drogu. Također je nesporno da je opt. D. V. tom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci te se od 19. listopada 2005. do 27. veljače 2008. nalazio na izdržavanju kazne u Saveznoj Republici Njemačkoj kada je izručen Republici Hrvatskoj radi vođenja ovog kaznenog postupka.

I Kž-Us 105/2019-7

28. U ovom je kaznenom postupku opt. D. V. proglašen krivim zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 190. st. 1. i 2. u vezi s čl. 329. st. 1. toč. 4. KZ/11 (pravilno je čl. 329. st. 1. toč. 4. u vezi s čl. 190 st. 1. i 2. KZ/11) počinjenog na način da je znajući za cilj kriminalnog djelovanja zločinačkog udruženja u vidu stjecanja imovinske koristi kupnjom radi daljnje prodaje marihuane, hašiša, heroina i kokaina na području Belgije, Nizozemske i Austrije, koja droga je prodavana na području Velike Britanije, Njemačke, Italije i Švedske, polovinom listopada 2005. po uputi Ž. T. i V. M., a u dogovoru s Ivanom Ilićem u Nizozemskoj preuzeo 50 kg hašiša i 450 g droge kokain, koju drogu je skrivenu u svom teretnom vozilu prevozio na dogovorenu destinaciju u Švedsku gdje je prilikom pregleda u Saveznoj Republici Njemačkoj u blizini Bremena 19. listopada 2005. droga pronađena i oduzeta.

29. Razmatranjem i usporedbom činjeničnog opisa kriminalnog postupanja optuženika u pravomoćnoj presudi i činjeničnog opisa radnji opt. D. V. u presudi koja se pobija žalbom, ovaj drugostupanjski sud nalazi opravdane žalbene prigovore optuženika da se radi o presuđenoj stvari u smislu čl. 12. st. 1. ZKP/08-17, koje prvostupanjski sud neosnovano nije prihvatio, čime je počinio povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08-17.

30. Naime, činjenični supstrati kojima su ostvareni kazneno djelo nedozvoljenog uvoza opojnih sredstava nemalih količina i kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja gotovo se u cijelosti podudaraju te je riječ o činjenicama koje su u biti iste jer se opt. D. V. za poduzimanje u potpunosti iste radnje te identični događaj proglašen krivim i osuđen i u postupku vođenom u Saveznoj Republici Njemačkoj i u ovom postupku. Uostalom, i prvostupanjski sud u pobijanoj presudi (str. 17., 8. odlomak) prihvaća da se radi o činjeničnim opisima gotovo identičnim u bitnim činjenicama, kako se to apostrofira žalbom opt. D. V..

31. Prema tome, budući da je, dakle, opt. D. V. i stranom pravomoćnom presudom i pobijanom presudom proglašen krivim za identično činjenično opisano djelo, okolnost, koja nije bila predmetom optužbe u Saveznoj Republici Njemačkoj, da je opt. D. V. tu radnju poduzeo u sastavu zločinačkog udruženja, znajući za cilj tog udruženja, ne predstavlja drugo nego samo drugačije kazneno djelo u smislu veće kriminalne količine s kojom je opt. D. V. inkriminiranog događaja postupao, zbog čega mu se ne može ponovno suditi.

32. Stoga se, u nedostatku bilo koje druge radnje koju bi opt. D. V. eventualno izvršio u sklopu tog zločinačkog udruženja, nasuprot sasvim paušalne, ničim dokazane tvrdnje prvostupanjskog suda da je optuženik trebao „odraditi više stvari“, ovdje radi o presuđenoj stvari.

33. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08-19, prihvaćanjem žalbe opt. D. V. pobijanu presudu u osuđujućem dijelu preinačiti na način da se na temelju čl. 452. toč. 5. ZKP/08-19 optužba odbija jer se radi o stvari za koju je optuženik već pravomoćno osuđen, zbog čega je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove odluke.

I Kž-Us 105/2019-7

34. Budući da je optužba protiv opt. D. V. odbijena, troškovi kaznenog postupka na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-19 u odnosu na tog optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.

U odnosu na toč. III. izreke

35. Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na odbijajući dio pobijane presude, USKOK ističe da su I. V. i Ž. T. državljani Republike Hrvatske na čijem području su organizirali zločinačko udruženje te istim rukovodili pa da su onda kaznena djela zlouporabe opojnih droga počinjena i na području Republike Hrvatske jer su dogovori oko počinjenja djela i novčana sredstva dobivena nabavkom i preprodajom droge, po prethodnom dogovoru, završavala na području Republike Hrvatske. Navedeno, prema mišljenju žalitelja, ukazuje na zaključak da je protiv svih optuženika pa tako i protiv opt. S. D., opt. I. I. i opt. R. R. ostvarena zakonska osnova za vođenje ovog postupka propisana čl. 9. KZ/11, jer je posljedica planiranih i dogovorenih kaznenih djela nastupila i na području Republike Hrvatske.

36. Dodatnu potvrdu ispravnosti takvog rezoniranja USKOK nalazi u tome što su optuženici S. D., I. I. i R. R. u inkriminiranom razdoblju u više navrata boravili na području Republike Hrvatske gdje su zajedno s I. V. i Ž. T. dali svoj doprinos u organiziranju i djelovanju zločinačkog udruženja, pri čemu su optuženici S. D. i I. I. u Republici Hrvatskoj imali i prijavljeno prebivalište.

37. Istaknutim žalbenim prigovorima, međutim, nije dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnoj situaciji u odnosu na optuženike S. D., I. I. i R. R., postoji okolnost koja isključuje kazneni progon iz čl. 452. toč. 6. ZKP/08-17, posljedično čemu je protiv tih optuženika optužbu trebalo odbiti.

38. Naime, i ovaj drugostupanjski sud nalazi da u odnosu na te optuženike ne postoje pretpostavke za primjenu kaznenog zakonodavstva Republike Hrvatske, a koji zaključak prvostupanjski sud u cijelosti opravdano utemeljuje na sljedećim utvrđenjima.

38.1. Prije svega, iz činjeničnog opisa izmijenjene optužnice u odnosu na sve optuženike pa tako i u odnosu na optuženike S. D., I. I. i R. R. proizlazi da se droga, u skladu s prethodnim dogovorom, nabavljala i distribuirala isključivo u inozemstvu (Velika Britanija, Savezna Republika Njemačka, Italija, Švedska, Nizozemska i Velika Britanija) na kojem području su optuženici kriminalno djelovali (nabavljali, prenosili, izvozili, prodavali drogu) pa je tamo nastupila i posljedica inkriminiranog kaznenog djela. Prema tome, mjesto počinjenja djela se, u skladu s odredbom čl. 9. KZ/11, nedvojbeno nalazi izvan područja Republike Hrvatske.

38.2. Nadalje, optuženici S. D., I. I. i R. R. su strani državljani te se tijekom cijelog razdoblja trajanja ovog kaznenog postupka ne nalaze na području Republike Hrvatske pa je isti, zbog nedostupnosti tijelima kaznenog progona Republike Hrvatske, od početka vođen u njihovoj odsutnosti.

I Kž-Us 105/2019-7

39. Imajući na umu naprijed navedena utvrđenja, te odredbe čl. 16. i čl. 18. KZ/11 kojima su izrijekom propisane pretpostavke za primjenu kaznenog zakonodavstva za kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom koja su počinjena izvan područja Republike Hrvatske koje je Republika Hrvatska prema međunarodnom ugovoru obvezna kažnjavati te posebnosti glede pokretanja takvih kaznenog postupka, a čiji sadržaj je citiran i detaljno elaboriran u obrazloženju pobijane presude, očito je da se postupak protiv optuženika S. D., I. I. i R. R. u konkretnom slučaju ne može pokrenuti s obzirom na to da se oni ne nalaze na području Republike Hrvatske.

40. Naime, unatoč tome što je Republika Hrvatska obvezna goniti i kažnjavati kazneno djelo zbog kojeg se optuženici u ovom kaznenom postupku terete bez obzira je li počinjeno na njezinom ili na teritoriju strane države, u konkretnom slučaju je isključena mogućnost nastavka postupka protiv optuženika suđenjem u njihovoj odsutnosti iz razloga što se ne nalaze na području Republike Hrvatske. S obzirom na to da nazočnost optuženika predstavlja posebni uvjet za njihov kazneni progon kako je to izrijekom propisano odredbom čl. 18. st. 7. KZ/11, u odnosu na te optuženike, u skladu s čl. 452. toč. 6. ZKP/08-17, postoji okolnost koja isključuje kazneni progon, kako to s pravom zaključuje prvostupanjski sud.

41. Budući da iz činjeničnog opisa kaznenih djela za koja se optuženici terete ne proizlazi da je ijedna radnja nabave, predaje i kupovine droge, u skladu s prethodnim dogovorom u sastavu zločinačkog udruženja, počinjena na području Republike Hrvatske, pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda ni u najmanjoj mjeri nije poljuljana žalbom apostrofiranom činjenicom da je dio novčanih sredstava dobiven nabavkom i preprodajom droga, po prethodnom dogovoru, završavao na području Republike Hrvatske.

Navedena okolnost, naime, ne predstavlja radnju izvršenja terećenog kaznenog djela. Riječ je o okolnosti koja je nastupila nakon dovršenja djela pa, protivno stavu žalitelja, nije od utjecaja na određivanje mjesta izvršenja djela nego eventualno može činiti bitno obilježje kaznenog djela prikrivanja protuzakonito dobivenog novca iz čl. 279. st. 1. i 3. KZ/97. zbog kojeg su pojedini članovi ove zločinačke organizacije (I. V., Ž. T. i A. S.), prvotnom optužnicom također bili terećeni.

Naime, premda je stjecanje protupravne imovinske koristi nesporno i bez iznimke povezano s predikatnim kaznenim djelom prodaje i kupnje radi daljnje prodaje droge u sastavu zločinačke organizacije, isto ne predstavlja posljedicu tog djela koja bi činila njegovu bitnu sastavnicu, kako se to nastoji prikazati žalbom USKOK-a. Posljedicu tog djela, kako to pravilno u pobijanoj presudi naglašava prvostupanjski sud, čini apstraktna opasnost za ljude i njihovo zdravlje, a ona je bez ikakve sumnje nastupila izvan područja Republike Hrvatske, dok poduzimanje daljnjih radnji u pogledu prenošenja već ostvarenjem kaznenog djela zarađenog novca na područje Republike Hrvatske u svrhu zadržavanja ili daljnje predaje novčanih sredstava, eventualno može predstavljati motiv za postupanje sudionika zločinačkog udruženja.

42. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu, u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08-19, nije utvrđeno da bi bila

I Kž-Us 105/2019-7

počinjena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08-19, odlučeno kao pod točkom III. izreke ove odluke.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v.r.