REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 909/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB 02958272670, protiv tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB 69693144506, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3282/2020-3 od 13. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 482/19 od 4. lipnja 2020., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika Hrvatskih šuma d.o.o. za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik Hrvatske šume d.o.o. (dalje: tuženik) je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 3282/2020-3 od 13. rujna 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-482/19 od 4. lipnja 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj postavlja pravno pitanje za koje smatra da je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, te za razvoj prava kroz sudsku praksu a koje glasi:
„Kada zastarijeva potraživanje koje je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje isplatio po osnovi naknade za bolovanje i na ime troškove liječenja svom osiguraniku, a koji izdatak je uzrokovan zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu kod tuženika kao poslodavca tužiteljevog osiguranika, odnosno da li takvo potraživanje predstavlja naknadu štete nastale plaćanjem troškova bolovanja i liječenja koje zastarijeva u roku od tri godine (čl. 230. st. 1. ZOO-a) ili predstavlja regresno potraživanje koje z6astarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. ZOO-a)?“.
3. Tuženik navodi da u pogledu ovog pravnog pitanja odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, kao i da praksa revizijskog suda u pogledu tog pitanja nije jedinstvena pozivajući se na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 753/11 od 7. svibnja 2013., Rev 419/06 od 13. rujna 2007., Gzz 77/02 od 17. listopada 2002.
4. U odgovoru na prijedlog za dopuštenjem revizije tužitelj osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije navodeći da je tijekom postupka svoj zahtjev temeljio kao regresno potraživanje prema tuženiku od kojeg nije pretrpio izravnu štetu, već je istu pretrpio osiguranik tužitelja koji je stradao zbog propusta u primjeni mjera zaštite na radu, a sve sukladno čl. 136. st. 1. Zakona o zdravstvenom osiguranju, te ističe kako je Ustavni sud Republike Hrvatske u šest odluka (U-III- 65084/2009 od 22. veljače 2012., U-III-3787/2011 od 11. srpnja 2012., U-III- 2177/2012 od 11. srpnja 2012., U-III-804/2011 od 11. srpnja 2012., U-III-1911/2011 od 11. srpnja 2012., U-III-5230/2008 od 22. veljače 2012.
5. Postupajući prema odredbama čl. 385.a i čl. 387., revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer su odluke nižestupanjskih sudova u skladu sa praksom ovoga suda i pravnim shvaćanjima iznijetim u naprijed citiranim odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske (toč. 4. obrazloženja).
6. Naime, u odnosu na postavljeno pitanje nižestupanjske presude su (u vezi odluke o istaknutom prigovoru zastare) podudarne odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-1045/13-2 od 8. siječnja 2014. donesenoj u istovrsnom spornom odnosu, a u kojem je revizijski sud odbio kao neosnovanu reviziju tuženika i time potvrdio nižestupanjske odluke koje su se temeljile na shvaćanju „da je riječ o regresnom potraživanju (isplata za drugoga s pravom subrogacije) koje zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima“.
7. Kod toga je za istaknuti i da je protiv navedene odluke revizijskog suda podnesena ustavna tužba, a koja je odbijena odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-2571/14 od 17. lipnja 2015.
8. Stoga je valjalo temeljem čl. 387. st. 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb30f-32b59
Kontrolni broj: 05bb8-7b125-c14b5
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
