REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 22/2017-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. u. z. o., Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. i K. iz Z., protiv prvotuženika K. P. iz Z., OIB: …, i drugotuženika J. P. iz Z., OIB: …, koje zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B. i P. iz Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-1140/15-3 od 10. svibnja 2016., kojom je preinačena međupresuda Općinskog suda u Zadru broj P-4068/09 od 18. ožujka 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Međupresudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je osnovana osnova tužbenog zahtjeva iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom od strane javnog bilježnika D. S. iz Z., pod posl. br. Ovrv-316/09, od dana 12. lipnja 2009. godine.

II. Do pravomoćnosti ove međupresude zastat će se s raspravljanjem o iznosu tužbenog zahtjeva.

III. O trošku će se odlučiti u kasnijoj presudi.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„Preinačuje se međupresuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P- 4068/09 od 18. ožujka 2015. godine i sudi:

1) Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika D. S. iz Z., broj Ovrv-316/09, kojim je naloženo tuženicima pod 1) i 2) solidarno namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 1.070.770,00 kuna (milijunsedamdesettisućasedamstosedamdeset kuna) zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 579.400,00 kuna (petstosedamdesetdevettisućačetiristo kuna) od dana 23.12.2007. godine do 31.12.2007. godine o stopi određenoj sukladno čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate Vlade Republike Hrvatske, a od 01.01.2008. godine do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a, a uvećana za 5% poena; na iznos od 464.460,00 kuna (četiristošezdesetčetiritisućečetiristošezdeset kuna) od dana 02.02.2008. godine do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a, a uvećana za 5% poena; te na iznos od 26.910,00 kuna (dvadesetšesttisućadevetstodeset kuna) od dana 09.03.2008. godine do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO po stopi zakonske zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope HNB-a, a uvećana za 5% poena; te naknaditi ovrhovoditelju trošak ovog ovršnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do naplate, sve u roku od osam dana od dana dostave ovog rješenja ovršeniku.

2) Dužan je tužitelj H. u. z. o. Z. naknaditi tuženiku pod 1) K. P. i 2) J. P. sveukupni parnični trošak u iznosu od 215.430,00 kuna.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu sukladno revizijskim navodima, podredno ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženici su osporili sve revizijske navode tužitelja, predlažući da se revizija odbije kao neosnovana.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a ZPP).

7. Neosnovano se u reviziji tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da izreka drugostupanjske presude nije razumljiva. Naime, izreka pobijane drugostupanjske presude nije nerazumljiva, a niti je, suprotno u reviziji iznesenim navodima tužitelja, nepotpuna i nevaljana iz razloga što bi drugostupanjski sud propustio odlučiti o tužbenom zahtjevu (čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 451. st. 3. ZPP).

7.1. Naime, prvostupanjski sud je, postupajući sukladno odredbi čl. 330. ZPP, donio međupresudu kojom je utvrdio da je osnovana osnova tužbenog zahtjeva iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Drugostupanjski sud je preinačio međupresudu prvostupanjskog suda na način da je pobijanom drugostupanjskom presudom ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, te je time odlučio o (ne)osnovanosti tužbenog zahtjeva postupajući pritom upravo sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP.

7.2. Nadalje, suprotno navodima revidenta, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena daljnja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, jer pobijana drugostupanjska presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu međusobno proturječni, imaju podlogu u izvedenim dokazima i nisu suprotni sadržaju isprava i zapisnika koji se nalaze u spisu, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Navodi tužitelja, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja suda i osporava zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u biti predstavljaju prigovore činjenične naravi. Takvim navodima tužitelj zapravo iznosi vlastite stavove o ocjeni provedenih dokaza i izvodi drukčiji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Kako drugostupanjsku odluku nije dopušteno pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 1. ZPP) to činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji ovaj sud nije mogao razmatrati niti ispitivati.

9. Slijedom navedenog, ovaj sud je ocijenio neosnovanim revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iznesen u reviziji.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja, H. u. z. o., prema prvotuženiku kao vlasniku neosiguranog vozila i drugotuženiku kao odgovornom vozaču, radi naknade oštećenicima isplaćenih iznosa štete, kamata i troškova uslijed prometne nezgode od 8. srpnja 2007., a na temelju odredbe čl. 29. st. 5. Zakona o obveznim osiguranjima („Narodne novine“ broj 151/05 – dalje: ZOOP).

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da prvotuženik kao vlasnik osobnog vozila marke „Mitsubishi L 300“ nije vozilo osigurao od automobilske odgovornosti,

- da je drugotuženik 8. srpnja 2007. na otoku I., mjestu M. I., prouzročio prometnu nezgodu upravljajući neosiguranim, neregistriranim i tehnički nepregledanim vozilom u alkoholiziranom stanju, u kojoj su nezgodi smrtno stradale tri osobe: L. A., M. M. i S. S., koje su bile putnici u tom vozilu,

- da sporno vozilo u trenutku prometne nezgode nije imalo registarske pločice,

- da je drugotuženik u kaznenom postupku osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4,5 godine, zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće iz čl. 272. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05 i 71/06),

- da je drugotuženik oglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 241. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, 20/90, 20/91, 84/92, 59/96 i 105/04 – dalje ZOSPC), jer je: 1) dana 8. srpnja 2007. u 04,15 sati na otoku I. upravljao osobnim kombiniranim vozilom, koji nije bio registriran, marke „Mitsubishi L 300“, prevozeći putnike na prednjem sjedalu, također pod utjecajem alkohola i to pok. S. S. s 1,16 g/kg u krvi, pok. M. M. s 0,92 g/kg u krvi, te pok. L. A. s 1,05 g/kg u krvi, 2) što je upravljao neregistriranim vozilom, bez police osiguranja, čime je počinio prekršaj iz čl. 66. st. 1. toč. 1. ZOOP i 3) što je upravljao osobnim kombiniranim vozilom pod utjecajem alkohola,

- da je tužitelj posrednim oštećenicima, članovima obitelji pok. S. S. i pok. M. M., isplatio naknadu štete u sveukupnom iznosu od 1.070.770,00 kn, time da je iznos umanjen za 25% doprinosa nastanku štetnog događaja od strane samih pok. oštećenika, zbog njihove alkoholiziranosti.

12. Prvostupanjski sud je, obzirom na iznesene prigovore tuženika, utvrdio da je tužitelj prije isplate naknade štete posrednim oštećenicima ispitao jesu li u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za isključenje iz osiguranja propisane odredbom čl. 23. toč. 4. ZOOP, te da je zaključio da navedene pretpostavke nisu ispunjene. Zaključak tužitelja o neispunjavanju pretpostavki za isključenje od osiguranja iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP prihvatio je i prvostupanjski sud, te je međupresudom utvrdio osnovanost osnove tužbenog zahtjeva iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

13. Sud drugog stupnja je utvrdio da je sada pokojnim, neposrednim oštećenicima bila poznata činjenica da je vozilo koje je uzrokovalo štetu bilo neosigurano, te da su se u okolnostima konkretnog slučaja ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP za isključenje iz osiguranja. Stoga je drugostupanjski sud ocijenio osnovanim materijalnopravni prigovor tuženika da u trenutku nastanka prometne nezgode neposredni oštećenici nisu imali status treće osobe, sukladno odredbi čl. 23. toč. 4. ZOOP, jer su kao suputnici drugotuženika dragovoljno ušli u vozilo iako su znali da je neosigurano. Obzirom na navedeno, drugostupanjski sud je preinačio međupresudu ukinuvši platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi ocjenjujući da je tužbeni zahtjev neosnovan.

14. U revizijskom stupnju postupka sporno je jesu li se u okolnostima konkretnog slučaja ispunile pretpostavke iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP koje isključuju pravo na naknadu štete suputniku po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti.

15. Prema odredbi čl. 23. toč. 4. ZOOP, pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti nema suputnik koji je dragovoljno ušao u neosigurano vozilo kojim je uzrokovana šteta, ako Hrvatski ured za osiguranje dokaže da je ova okolnost suputniku bila poznata.

16. Suprotno navodima revizije, pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da su ispunjene pretpostavke za isključenje od osiguranja iz odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP, jer su neposredni oštećenici u prometnoj nesreći od 8. srpnja 2007., suputnici u vozilu kojim je upravljao drugotuženik, u vlasništva prvotuženika, dragovoljno ušli u neosigurano vozilo i ta okolnost im je bila poznata.

17. Naime, drugostupanjski sud je pošao od toga da je riječ o vozilu bez registarskih pločica koje je bilo dulje vrijeme parkirano na otvorenom, svima vidljivom mjestu u M.

I. i da se je to vozilo koristilo radi obrade maslina kao i za obavljanje ostalih poljoprivrednih poslova pri čemu nije prometovalo izvan otoka, te je stoga, obzirom na utvrđene činjenice stalnog prebivanja pok. S. S. na otoku I. i povremenih dolazaka pok. M. M. za vrijeme blagdana i preko ljeta, drugostupanjski sud zaključio da su oni mogli uočiti da predmetno vozilo nema registarske pločice te da su, obzirom da su prethodno više puta bili suputnici drugotuženika u vozilu, znali da to vozilo nije osigurano – osobito jer je riječ o otočnom mjestu, a poznato je da se vozila, kojima se otočani koriste isključivo na otoku i za potrebe prijevoza isključivo na tom prostoru, često ne osiguravaju niti registriraju.

18. Slijedom navedenog, u ovom predmetu pravno relevantnu činjenicu (jesu li sada pokojni neposredni oštećenici znali da vozilo nije registrirano ni osigurano) bilo je moguće utvrditi upravo kao što je to učinio sud drugog stupnja, tj. na temelju utvrđenih posrednih činjenica - namjene vozila, mogućnosti uočavanja okolnosti da to vozilo nema registarske pločice te prijašnjih vožnji neposrednih oštećenika navedenim vozilom u svojstvu suputnika, kao i svima poznate činjenice da vozila koja se koriste za potrebe poljoprivrednih radova na otocima često nisu osigurana niti registrirana.

19. Sagledavajući takve konkretne okolnosti, drugostupanjski sud je pravilno ocijenio da su neposredni oštećenici znali da vozilo s kojim su se povezli sa drugotuženikom u svojstvu suputnika nije registrirano, a time da su morali znati da je neosigurano, pa su pristajanjem na vožnju u takvom vozilu pristali na negativne posljedice koje iz toga proizlaze u smislu odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP.

20. U tom smislu, nisu osnovani navodi tužitelja prema kojima okolnost što na predmetnom vozilu nije bilo registarskih pločica nije nužno i upućivala na neosiguranost tog vozila, zbog čega tužitelj tvrdi da činjenica neosiguranosti tog vozila nije bila poznata neposrednim oštećenicima.

21. Pritom tužitelja valja uputiti na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Rev 2401/15-2 od 24. listopada 2017., kojemu je podudarno shvaćanje izneseno u pobijanoj drugostupanjskoj odluci:

„Ima se smatrati da je suputnik koji je nastradao u prometnoj nezgodi dragovoljno ušavši i vozeći se vozilom bez registarskih oznaka znao da je vozilo neosigurano, i kada mu to vlasnik – vozač vozila nije priopćio, a suputnik od njega propustio o tome zatražiti informaciju, zbog čega suputnik nema pravo na naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti na temelju odredbe čl. 23. toč. 4. ZOOP.“

22. Kako nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci presude.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.