REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 833/2019-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. V., OIB ... iz Č. P., kojeg zastupa punomoćnica A. K., odvjetnica u P., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ... Z., ... kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva G. & P., u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 883/18-2 od 11. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1790/17 od 30. ožujka 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika u odnosu na pitanje pod oznakom 5.6. te se preinačava presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-883/2018-2 od 11. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1790/17 od 30. ožujka 2018. u dijelu koji se odnosi na dosuđene zakonske zatezne kamate za razdoblje od 14. travnja 2009. do 15. ožujka 2012. na pojedinačno niže navedene iznose i sudi: "Preinačuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1790/17 od 30. ožujka 2018. u dijelu toč. I. izreke kojim je prihvaćen zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose glavnice za razdoblje od 15. travnja 2009. do 14. ožujka 2012. te se odbija zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznose:

Odbija se zahtjev za zakonske zatezne kamate na iznos od:

- 908,48 kn za razdoblje od 15.05.2009. do 14.3.2012.

- 984,21 kn za razdoblje od 15.06.2009. do 14.03.2012.

- 1.549,18 kn za razdoblje od 15.07.2009. do 14.03.2012.

- 1.851,43 kn za razdoblje od 15.08.2009. do 14.03.2012.

- 1.703,04 kn za razdoblje od 15.09.2009. do 14.03.2012.

- 2.118,83 kn za razdoblje od 15.10.2009. do 14.03.2012.

- 1.772,04 kn za razdoblje od 15.11.2009. do 14.03.2012.

- 1.832,26 kn za razdoblje od 15.12.2009. do 14.03.2012.

- 1.547,88 kn za razdoblje od 15.01.2010. do 14.03.2012.

- 1.786,23 kn za razdoblje od 15.02.2010. do 14.03.2012.

- 1.845,24 kn za razdoblje od 15.03.2010. do 14.03.2012.

- 2.797,38 kn za razdoblje od 15.04.2010. do 14.03. 2012.

- 2.142,52 kn za razdoblje od 15.05.2010. do 14.03.2012.

- 1.815,98 kn za razdoblje od 15.06.2010. do 14.03.2012.

- 1.751,32 kn za razdoblje od 15.07.2010. do 14.03.2012.

- 948,07 kn za razdoblje od 15.08.2010. do 14.03.2012.

- 948,07 kn za razdoblje od 15.09.2010. do 14.03.2012.

- 2.311,23 kn za razdoblje od 15.10.2010. do 14.03.2012.

- 2.906,68 kn za razdoblje od 15.11.2010. do 14.03.2012.

- 3.513,26 kn za razdoblje od 15.12.2010. do 14.03.2012.

- 3.232,40 kn za razdoblje od 15.01.2011. do 14.03.2012.

- 2.612,84 kn za razdoblje od 15.02.2011. do 14.03.2012.

- 3.616,51 kn za razdoblje od 15.03.2011. do 14.03.2012.

- 3.848,67 kn za razdoblje od 15.04.2011. do 14.03.2012.

- 3.587,32 kn za razdoblje od 15.05.2011. do 14.03.2012.

- 2.947,46 kn za razdoblje od 15.06.2011. do 14.03.2012.

- 1.704,71 kn za razdoblje od 15.07.2011. do 14.03.2012.

- 2.552,41 kn za razdoblje od 15.08.2011. do 14.03.2012.

- 3.245,51 kn za razdoblje od 15.09.2011. do 14.03.2012.

- 3.622,41 kn za razdoblje od 15.10.2011. do 14.03.2012.

- 2.657,06 kn za razdoblje od 15.11.2011. do 14.03.2012.

- 2.180,73 kn za razdoblje od 15.12.2011. do 14.03.2012.

- 1.124,66 kn za razdoblje od 15.01.2012. do 14.03.2012.

- 1.402,70 kn za razdoblje od 15.02.2012. do 14.03.2012.

kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška revizije.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. naloženo je tužitelju isplatiti na ime rente iznos od 121.753,18 kn sa kamatom koja teče na pojedinačne mjesečne iznose kako je pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 37.812,50 kuna u roku od 15 dana. U točki III. odbijen je zahtjev tuženika za isplatu parničnog troška u iznosu od 75.166,31 kunu.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže pobijanu presudu preinačiti odnosno podredno ukinuti i predmet vratiti nižestupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.

4. Revizija je osnovana u odnosu na pitanje pod oznakom 5.6.

5. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.

5.1. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

5.2. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

6. Tuženik u reviziji postavlja slijedeća pitanja:

„5.1. Da li je prilikom odlučivanja o žalbi tuženika (ovdje podnositelja revizije) drugostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl.385.st.2. i čl.365., čl.375. sve u svezi s čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a, jer u presudi drugostupanjski sud uopće se nije očitovao, nije spomenuo i nije ocijenio konkretne prigovore i žalbene razloge tuženika na činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda koji su od odlučnog značaja za rješenje spora i temeljem kojih žalbenih razloga je tuženik osporavao pravilnost materijalnopravnog zaključka prvostupanjskog suda temeljem kojeg je tuženik obvezan isplatiti tužitelju naknadu štete, pa da li je radi toga pobijana drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim shvaćanjem iskazanim u odlukama Vrhovnog suda RH Rev x-1174/11-2 od 11.07.2012., Rev-136/2007-2 od 09.05.2007.?

5.2. Da li drugostupanjski sud kada svojom presudom odbija žalbu tužitelja, ovdje tuženika, može primijeniti odredbu čl.375.t.5. ZPP-a i u obrazloženju drugostupanjske presude navesti da nije potrebno obrazlagati drugostupanjsku presudu te se samo pozvati na razloge prvostupanjske presude iako je žalitelj prvostupanjsku presudu pobijao zbog apsolutno bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a ukazujući da su zaključci prvostupanjskog suda u pogledu utvrđenih odlučnih činjenica u protivnosti sa dokazima u spisu radi čega je prvostupanjskom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo ili je kod takvih žalbenih razloga drugostupanjski sud dužan u smislu čl.375.st.1. ZPP-a iznijeti ocjenu žalbenih navoda žalitelja (ovdje tuženika) vezano za bitne povrede parničnog postupka iz čl.354.st.2.toč.11. ZPP-a počinjene pred prvostupanjskim sudom, te da li je radi toga osporena drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim stajalištem iznesenim od strane Vrhovnog suda RH Rev-x-965/14-2 od 02.12.2014.?

5.3. Da li kod primjene čl. 230. ZOO i odlučivanja o prigovoru zastare traženja naknade štete s osnova dospjele i buduće izgubljene zarade za odluku o prigovoru zastare je bitno kada je ova šteta stvarno nastupila i tužitelju bila poznata ili tužitelj ovaj prigovor zastare može izbjeći tako da tužbom zatraži izgubljenu zaradu samo 3 godine unatrag od dana podnošenja tužbe i ubuduće iako je sama šteta nastala i ranije, te da li u slučaju kada utvrdi da je tužitelj za sve elemente štete po osnovi izgubljene zarade znao u vremenu dužem od tri godine prije podnošenja tužbe takav tužbeni zahtjev sa traženjem dospjele i buduće izgubljene zarade treba ocijeniti neosnovanim u smislu čl. 230. ZOO i tužbeni zahtjev odbiti zbog zastare, a sve u smislu pravnih shvaćanja iskazanih u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1292/10-2 od 15.05.2012., Rev-x-1078/15-2 od 27.09.2016., Rev-2679/2011-2 od 22.04.2015., Rev-x-250/2013-2 od 15.10.2014., Rev-662/07-2 od 14.11.2007.?

5.4. Da li oštećenik, odnosno tužitelj, ima pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade (na ime razlike plaće i mirovine koju prima) ukoliko je u postupku utvrđeno da kod oštećenika postoji preostala radna sposobnost u okviru koje se može zaposliti, a sam oštećenik odnosno tužitelj izjavi da se nije ni pokušavao zaposliti te kada se utvrdi da se tužitelj nije prijavljivao na Hrvatski zavod za zapošljavanje radi traženja posla, pa da li je radi toga osporena drugostupanjska presuda u protivnosti sa pravnim stajalištima Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenim u odlukama Rev-378/11-3 od 15.05.2013., Rev-x-1106/11-2 od 11.04.2012., Rev-1779/10-2 od 11.04.2012., Rev-563/06-2 11.10.2006., Rev- 3806/1994-2 od 19.03.1998., Revr-731/09-2 od 11.03.2010.?

5.5. Da li oštećenik odnosno tužitelj ima uvijek pravo na naknadu izgubljene zarade u koju bi bili uključeni i primici po osnovi terenskog dodatka ili tužitelj ima pravo tražiti naknadu štete i po osnovi terenskog dodatka samo ukoliko dokaže da bi terenski dodatak doista i primio i samo ukoliko dokaže da bi uštedio primljeno po osnovi terenskog dodatka s tim što tužitelj mora dokazati koliko bi uštedio po osnovi primitaka terenskog dodatka, pa ako tužitelj ne dokaže da bi primio odnosno da bi uštedio odnosno koliko bi uštedio od iznosa koji bi primao po osnovi terenskog dodatka da li je takvo tužbeno traženje izgubljene zarade u koje je uključena i naknada po osnovi terenskog dodatka trebalo odbiti, a sve imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda Republike Revr-120/09-2 od 06.05.2009., Revr-341/10-2 od 13.10.2010., te u odlukama ŽS u Sisku Gž-2373/2010 od 11.02.2011., ŽS u Čakovcu Gž-370/10-2 od 06.05.2010.?

5.6. Da li oštećenik odnosno tužitelj ima pravo na traženje zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade za period prije nego je postavio takav zahtjev za naknadu štete odgovornom osiguratelju po osnovi police obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti ili pak u smislu čl.12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP) oštećenik odnosno tužitelj ima pravo tražiti zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu s osnova izgubljene zarade samo od dana postavljanja zahtjeva za naknadom štete ili tužbe bez obzira što se radi o traženju izgubljene zarade koja je dospjela prije podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe, odnosno da li je drugostupanjski sud u ovoj pravnoj stvari pogrešno primijenio odredbu čl.12. ZOOP kada je obvezao tuženiku da isplati tužitelju zakonske zatezne kamate na suđenu izgubljenu zaradu za period prije nego što je tužitelj podnio tužbu s kojom je prvi puta pozvao tuženika na plaćanje naknade štete s osnova izgubljene zarade, a sve ovo imajući na umu pravna stajališta izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-550/14-2 od 18.11.2015. i Rev-3060/14-2 od 10.07.2018., kao i pravna stajališta izražena u odlukama ŽS u Rijeci Gž-2803/15-2 od 27.06. 2016. i Gž-3930/14-2 od 04.11.2016. kap i ŽS u Zagrebu Gž-2711/15-2 od 19.01.2017.'“

6. Kao razlog važnosti postavljenih pitanja (ukupno 6) tuženik ukazuje na odluke revizijskog suda i drugostupanjskih sudova koje odluke su sadržane u samim pitanjima.

7. U odnosu na prvo i drugo postavljeno pitanje u kojima revident problematizira je li drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 375. stavka 5. ZPP-a jer se nije očitovao na žalbene razloge tuženika u kojima isti osporava činjenične i pravne zaključke prvostupanjskog suda, a da je u žalbi isticao da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Postavljenim pitanjem revident polazi od drugačijih pretpostavki u odnosu na zaključak drugostupanjskog suda o tome da prvostupanjska presuda nema nejasnoća i proturječnosti, kao niti drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa tako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik u žalbi. Dakle, postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer tuženik u tim pitanjima koja se odnose na konkretan predmet izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom.

Odluke na koje se poziva kao razloge važnosti (Rev x-1174/11-2 od 11. srpnja 2012., Rev-136/2007-2 od 09. svibnja 2007. i Rev-x-965/14-2 od 2. prosinca 2014.) nisu činjenično i pravno istovjetne sa konkretnim predmetom.

7.1. Trećim pitanjem revident problematizira zastarni rok i početak tijeka zastarnog roka, odnosno je li taj rok teče od kada je šteta stvarno nastupila i tužitelju bila poznata ili se taj rok računa tri godine unazad od dana podnošenja tužbe, iako je sama šteta nastala ranije, pozivajući se na pravna shvaćanja izražena u odlukama Vrhovnog suda RH Rev-1292/10-2 od 15. svibnja 2012., Rev-x-1078/15-2 od 27. rujna 2016., Rev-2679/2011-2 od 22. travnja 2015., Rev-x-250/2013-2 od 15. listopada 2014., Rev-662/07-2 od 14. studenoga 2007.

7.1.1. Postavljenim pitanjem predlagatelj polazi od pogrešne pretpostavke, jer je tužitelj u dvama postupcima radi naknade štete zbog izgubljene zarade postavio zahtjev po dvije različite osnove. U ranijem postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-2456/07 tražio je izgubljenu zaradu kao razliku između naknade za bolovanje i plaće koju bi primao, dok u ovom postupku traži razliku između invalidske mirovine i plaće koju bi primao. Dakle, rok za zastaru se ne računa na način kako to sugerira tuženik u postavljenom pitanju, budući da zastara teče od donošenja rješenja o umirovljenju dospijeća prvog iznosa invalidske mirovine, jer tada tužitelju nastaje šteta u vidu razlike između plaće koju bi primao i iznosa invalidske mirovine.

7.1.2. U presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1292/10-2 od 15. svibnja 2012. na koju se tuženik poziva kao razlog važnosti ne radi se o činjenično i pravno podudarnom predmetu, jer u toj odluci tužitelj zbog vlastitog propusta odgodio pravo na isplatu mirovine, dok se odluci Rev-x-1078/15-2 od 27. rujna 2016. radi o nastupa zastare prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Presude pod poslovnim brojevima Rev-2679/11-2 od 22. travnja 2015. i Rev-x-250/13-2 od 15. listopada 2014. odnose se na naknade šteta koje prouzročene kaznenim djelima, samim time se i zastarni rok drugačije određuje, jer se radi o tzv. privilegiranom zastarnom roku. U odluci Rev-662/07-2 od 14. studenog 2007. odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu izgubljene zarade iz razloga što je invalidska mirovina uslijedila zbog posljedica prijašnje ozljede, ali i predmetne prometne nezgode, a sam tužitelj je povukao tužbu, nakon čega ju je ponovno podnio.

Dakle, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer postavljenim pitanjem polazi od pogrešnih pretpostavka, a niti razlozi važnosti na koje se poziva u odnosu na postavljeno pitanje nisu odgovarajući.

7.3. Četvrto pitanje odnosi se na preostalu radnu sposobnost tužitelja, a koja se povezuje sa okolnostima konkretnog predmeta. Kako će nižestupanjski sudovi ocijeniti okolnosti u konkretnom predmetu, ne daje značaj postavljenom pitanju u smislu njegove univerzalne primjene zbog kojeg bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga ni razlozi važnosti na koje se poziva tuženik u vezi s postavljenim pitanjem nisu podudarni sa konkretnim predmetom, jer ovise o činjeničnim utvrđenjima u svakom konkretnom predmetu.

7.4. U odnosu na peto postavljeno pitanje kojim tuženik problematizira primitke po osnovi terenskog dodatka te u kojim okolnostima bi imao pravo na terenski dodatak je pitanje ocjene dokaza u konkretnom predmetu. Stoga navedeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.5. Šestim pitanjem tuženik problematizira od kada teku zakonske zatezne kamate po osnovi traženja naknade imovinske štete s osnova izgubljene zarade, odnosno teku li zatezne kamate i za razdoblje prije nego što je postavio takav zahtjev za naknadu štete ili se primjenjuje odredba članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

7.5.1. Nižestupanjski sudovi su na dosuđene mjesečne iznose dosudili i zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate primjenjujući odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO).

7.5.2. Člankom 12. stavkom 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku iz stavka 1. ovog članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

7.5.3. Revizijski sud se u odluci Rev-550/14 od 18. studenog 2015. poziva na odredbu članka 12. stavka 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu u odnosu na tijek zatezne kamate na imovinsku štetu, koji zahtjev je podnesen tek u tužbi, pa dosuđuje zateznu kamatu na imovinsku štetu od dana podnošenja tužbe.

7.5.4. Obzirom je tužitelj postavio zahtjev za isplatu imovinske štete u vidu izgubljene zarade tek u tužbi 15. ožujka 2012., sukladno odredbi članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, isti ima pravo na zatezne kamate na pojedinačne iznose tek od dana podnošenja tužbe, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti žalbu tuženika te preinačiti prvostupanjsku presudu i odbiti zatezne kamate na pojedinačno navedene mjesečne iznose za razdoblje od 15. svibnja 2009. do 14. ožujka 2012. temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci. (toč. I)

8. U odnosu na preostala pitanja (od 5.1. do 5.5.) revizija tuženika ne udovoljava pretpostavkama koje su propisne odredbama čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a za dopuštenost izvanredne revizije.

9. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška revizije jer je isti s revizijom uspio samo glede sporednog zahtjeva (toč. II izreke).

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.