REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 421/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. K. iz Z., OIB: …, kojega zastupa punomoćnik Z. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. d.o.o., Z., OIB: …, kojega zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, sudskog raskida, naknade štete i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1250/2018-2 od 2. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i presuda na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-1250/2018-2 od 2. listopada 2018., u dijelu:

- pod toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018., u dijelu pod toč. V. izreke, i - pod toč. III. izreke kojom je prinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018., u dijelu pod toč. II. i III. izreke.

r i j e š i o  j e:

1. Odbacuje se revizija u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

2. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i presudom na temelju priznanja suđeno je:

„I Utvrđuje se da je Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 08. srpnja 2014. godine nedopuštena i nezakonita te da radni odnos tužitelju temeljem te Odluke nije prestao.

II Određuje se sudski raskid Ugovora o radu s danom 27. ožujka 2015. godine.

III Nalaže se tuženiku E. d.o.o., Z., OIB-… da tužitelju B. K., iz Z., OIB-… u roku od 8 dana na ime naknade štete isplati iznos od 46.876,80 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2018. godine pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva u iznosu od 3,20 kuna sa pripadajućom kamatom odbija kao neosnovan.

IV Nalaže se tuženiku E. d.o.o., Z., OIB-… da tužitelju B. K., iz Z., OIB-… u roku od 8 dana na ime neisplaćenih plaća i naknada plaća isplati iznos od 47.685,65 kuna sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanog u navedenom iznosu, do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom

- na iznos od 4.913,68 kuna od 15. srpnja 2014. godine,

- na iznos od 4.913,68 kuna od 15. kolovoza 2014. godine,

- na iznos od 7.813,34 kuna od 15. rujna 2014.godine,

- na iznos od 7.813,34 kuna od 15. listopada 2014.godine,

- na iznos od 7.813,34 kuna od 15. studenog 2014.godine,

- na iznos od 7.813,34 kuna od 15. prosinca 2014.godine,

- na iznos od 6.604,93 kuna od 15. siječnja 2015. godine.

V Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj na ime neisplaćenih plaća i naknada plaća traži isplatu iznosa od 46.880,04 kuna sa pripadajućom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose (7.813.34 kune) od 15. u mjesecu za prethodni mjesec za razdoblje od travnja 2015. do rujna 2015. godine, kao i dio zahtjeva kojim traži da mu tuženik isplati zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenom bruto iznosu od 47.685,65 kuna.

VI Nalaže se tuženiku E. d.o.o., Z., OIB-… da tužitelju B. K., iz Z., OIB-… u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.414,70 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 21. lipnja 2018. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 4.585,30 kuna odbija kao neosnovan. VII Nalaže se tužitelju B. K., iz Z., OIB-… da tuženiku E. d.o.o., Z., OIB-… u roku od 8 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.171,07 kuna, dok se dio zahtjeva za naknadom troškova postupka u iznosu od 23.766,43 kuna odbija kao neosnovan.“

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018. u stavku V. izreke i u stavku VI. izreke, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška.

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018. u stavku I. izreke i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018. u stavku IV. izreke i u stavku VII. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-8698/14-52 od 21. lipnja 2018. u stavcima II. i III. izreke, u stavku VI. izreke, u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak i u stavku VII. izreke, u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak i za navedeno sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete u iznosu od 46.876,80 kn sa zatraženom zateznom kamatom.

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 kn, u roku od 8 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava s prijedlogom da se pobijana presuda ukine. Tužitelj se u reviziji poziva na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP). Dakle, tužitelj podnesenu reviziju označava kao izvanrednu reviziju, s tim da su razlozi na koje se poziva zakonski razlozi (čl. 385. ZPP) za podnošenje revizije propisane odredbom čl. 382. st. 1. ZPP (tzv. redovne revizije).

4. Polazeći od toga da se u ovoj parnici radi o sporu koji je pokrenuo tužitelj kao radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa, to je u ovoj pravnoj stvari dopuštena revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a. Stoga je, pobijana presuda ispitana prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, odnosno samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

5. Tuženik je odgovorio na reviziju tužitelja. U odgovoru na reviziju osporava dopuštenost podnesene izvanredne revizije.

6. Revizija nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok nije dopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 8. srpnja 2014. (čl. 108. st. 1. Zakona o radu „Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 u daljnjem tekstu: ZR); za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete (čl. 117. ZR-a); za isplatom naknade plaće (čl. 97. st. 3. ZR-a).

8. U pobijanoj odluci nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u reviziji ukazuje tužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Premda pravilno revident ukazuje na to da drugostupanjski sud, suprotno stanju spisa, navodi da tužitelj ne bi pobijao Odluku tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2015. (iz stanja spisa proizlazi da je u tijeku parnični postupak radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 27. siječnja 2015.) ta se proturječnost ne odnosi na odlučnu činjenicu (jer činjenica vođenja postupka radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu od 27. siječnja 2015., kao ni rezultat toga postupka, nemaju utjecaj na ovaj postupak) pa posljedično nije počinjena niti navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

10. U pobijanoj odluci nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnom, je utvrđeno da je:

- tužitelj bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 20. listopada 2011. na radnom mjestu informatičara,

- tužitelju Odlukom tuženika od 08. srpnja 2014. otkazan Ugovor o radu (izvanredni otkaz)

- 12. prosinca 2014. tuženik donio Odluku kojom se stavlja izvan snage Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu tužitelja od 8. srpnja 2014.

- tužitelj vraćen na rad na radno mjesto informatičara,

- 27. siječnja 2015. tužitelju otkazan Ugovor o radu, Odlukom tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu,

- tuženik u tijeku postupka (podneskom od 11. veljače 2015.) priznao tužbeni zahtjev pod toč. I. (utvrđenje nedopuštenosti i nezakonitosti Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu)

- tužitelj 27. rujna 2015. navršio 65 godina života i stekao uvjete za odlazak u starosnu mirovinu.

12. Kako je tuženik tijekom postupka priznao da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu nedopuštena, prvostupanjski je sud utvrdio sudski raskid Ugovora o radu s danom 27. ožujka 2015. (jer je tužitelju toga dana prestao radni odnos kod tuženika temeljem Odluke o otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 27. siječnja 2015., istekom otkaznog roka). Nadalje, prvostupanjski sud tužitelju, pozivom na odredbu čl. 117 st.1. ZR-a, na ime naknade štete zbog sudskog raskida, dosuđuje iznos od 46.876,80 kn (6 prosječnih mjesečnih plaća isplaćenih tužitelju 3 mjeseca prije otkazivanja Ugovora o radu). Prvostupanjski sud je zaključio i da tužitelj ima pravo na isplatu plaća odnosno naknada plaća za period od otkazivanja do sudskog raskida Ugovora o radu (27. ožujka 2015.) i na razliku naknade plaća za lipanj i srpanj, a koje mu nisu isplaćene za vrijeme trajanja radnog odnosa.

13. Suprotno navedenome, drugostupanjski sud zaključuje da nije osnovan zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu. Posljedično, zaključak je drugostupanjskog suda da je neosnovan I zahtjev za naknadom štete (u smislu odredbe čl. 117. st. 1. ZR-a), slijedom čega preinačava prvostupanjsku presudu i u tim dijelovima odbija tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud prihvaća zaključak prvostupanjskoga suda da tužitelju, za razdoblje od nezakonitog prestanka radnog odnosa do vraćanja na rad, u smislu odredbe čl. 87. st. 3. ZR-a (s time da je očitom omaškom u pisanju u obrazloženju pobijane odluke navedena odredba čl. 97. st. 3. ZR-a), pripada pravo na naknadu plaće te prvostupanjsku presudu u tom dosuđujućem dijelu pod toč. IV. potvrđuje.

14. Sukladno odredbi čl. 97. st. 3. ZR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, dok je odredbom čl. 117. st. 1. ZR-a, propisano da ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri a najviše osamnaest prosječnih mjesečnih plaća toga radnika, isplaćenih u prethodna tri mjeseca, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

15. Slijedom svega izloženoga i prema ocjeni ovog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu. To stoga što je tuženik podneskom od 11. veljače 2015. priznao tužbeni zahtjev pod točkom I., prethodno pozvavši tužitelja da se vrati na rad s 18. prosinca 2014., što je tužitelj i učinio (i na taj način ostvario zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, ali mu je radni odnos otkazan Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 27. siječnja 2015.). Tako u okolnostima konkretnog slučaja nije bilo mjesta usvajanja ni dijela tužbenog zahtjeva za naknadom štete (u iznosu od 46.876,80 kn) u smislu odredbe čl. 117. st. 1. ZR-a niti zahtjeva za isplatom neisplaćenih plaća i naknada plaća za razdoblje od travnja do rujna 2015.

16. U odnosu na revizijski navod, prema kojem se tužitelj „…nije vratio na rad kod tuženika jer taj povratak nije uopće faktički izveden…“ valja navesti da ovaj prigovor u svojoj biti, predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a koji nije dozvoljeno isticati u reviziji (a contrario odredbe čl. 385. st. 1. ZPP-a).

17. Slijedom navedenog, s obzirom da je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP-a, valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

18. Revizija protiv odluke o troškovima parničnog postupka nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega bi bila dopuštena revizija.

19. Slijedom toga, valjalo je reviziju tužitelja, u dijelu odluke o troškovima postupka, odbaciti pozivom na odredbu čl. 400. st. 1. ZPP-a.

20. Zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 6. srpanj 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.