REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 763/2018-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Turistička zajednica O. D. R., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u O., protiv tuženika: 1. A. T. iz K. i 2. Ć. T. iz K., koje zastupa punomoćnik F. V., odvjetnik u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1989/2017 od 14. rujna 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Omišu broj Pst - 1328/13 od 16. prosinca 2014., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž - 1989/2017 od 14. rujna 2017. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, pred drugim vijećem.

O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 2041/3 (dio kat. čest. 3020) k. o. D., površine 68. m2 (izreka pod t. I. prvostupanjske presude), te zahtjev kojim se ovlašćuje tužitelj temeljem iste presude zatražiti uknjižbu svoga prava vlasništva za cijelo nad navedenom nekretninom uz prethodno brisanje prava vlasništva s imena tuženika pod 2. (izreka pod t. II. prvostupanjske presude). Odlukom o troškovima postupka tuženici su obvezani naknaditi tužitelju iznos od 28.300,00 kuna, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (izreka pod t. III. i IV. prvostupanjske presude).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kao i odluka o troškovima postupka na način da je tužitelj obvezan naknaditi tuženicima 26.070,00 kuna.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj uz prijedlog da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Tužitelj je podnio reviziju prema odredbama čl. 382. st. 1. i 2. ZPP-a. Iako se drugostupanjski sud kod preinake prvostupanjske presude pozvao na odredbu čl. 373. t. 3. ZPP-a, riječ je o presudi donesenoj prema odredbi čl. 373.a ZPP-a, kada je dopuštena „redovna“ revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a. Kako je revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a supsidijarna u odnosu na onu iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, to je o reviziji tužitelja odlučeno u okvirima odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP-a.

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva nad nekretninom, te zahtjev kojim se ovlašćuje tužitelj temeljem presude zatražiti provedbu upisa stečenog vlasništva nad istom nekretninom u zemljišne knjige.

9. Prvostupanjski sud je cijeneći iskaze u postupku saslušanih svjedoka (A. E., J. V. i M. V.), iskaz stranaka saslušanih u ovom postupku (tuženik pod 1.), stručni nalaz i mišljenje vještaka mjernika, te isprave priložene spisu, a sve prema zapažanjima s izvršenog očevida uz nazočnost i identifikaciju vještaka mjernika, prihvatio zahtjev tužitelja cijeneći utvrđenim: - da je tužitelj vlasništvo nad nekretninom označenom kao čest. zem. 2041/3 k. o. D. stekao temeljem kupoprodaje od stvarnih vlasnika M.

V., F. V. i M. V., - da je prednik tuženika kada je temeljem ugovora o prodaji nekretnine tuženiku 29. svibnja 1996. raspolagao ovom nekretninom znao, odnosno trebao znati, da raspolaže vlasništvom koje nije stekao, te - da je ta okolnost bila poznata i tuženiku pod 1. kod sklapanja pravnog posla. Pri tom se prvostupanjski sud razlozima presude poziva i na sadržaj pravomoćne presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991., cijeneći je u kontekstu ostalih provedenih dokaza na okolnost da je predmetna nekretnina u vlasništvu tužitelja.

10. Drugostupanjski sud je u ponovnom suđenju (nakon ukidne odluke ovog suda broj Revx – 942/15-2 od 29. ožujka 2017.) preinačio prvostupanjsku presudu na način da je odbio zahtjev tužitelja cijeneći da tužitelj u konkretnom slučaju pravo vlasništva nije stekao temeljem odluke suda (presude Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991.), da tužitelj nije dokazao da je stekao to pravo nakon 1991., te da iz rezultata provedenog postupka nije utvrđeno da su tuženici imali saznanja da O. O. nije vlasnik sporne nekretnine i da im je bilo poznato izvanknjižno stanje, čime su prema ocijeni drugostupanjskog suda stekli predmetnu nekretninu prema načelu povjerenja u zemljišne knjige.

11. Drugostupanjska presuda sadrži razloge u kojima tužitelj pravo vlasništva predmetne nekretnine nije stekao odlukom suda u smislu odredbe čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, u daljnjem tekstu: ZV). Međutim, odluka suda na koju se poziva tužitelj i koja prileži spisu (presuda Općinskog suda u Omišu br. P – 501/89 od 3. svibnja 1991.) u razlozima kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja poziva se na kupoprodajni ugovor sklopljen 1962. između tužitelja (u tom predmetu Turističko društvo „P.“ D.) i prijašnjeg vlasnika, te na pretpostavke stjecanja prava vlasništva dosjelošću.

12. Kako to osnovano u reviziji ističe tužitelj, drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja, dok pobijana presuda ne sadrži razloge o navedenim odlučnim činjenicama. Naime, kako je to već navedeno u ukidnoj odluci ovog suda broj Revx – 942/15-2 od 29. ožujka 2017., u okolnostima kada drugostupanjski sud cijeni da tužitelj u ovom postupku svoj zahtjev ne zasniva na činjeničnom osnovu dosjelosti, stjecanje prava vlasništva trebalo je cijeniti prema pretpostavkama stjecanja prava vlasništva temeljem pravnog posla, na koji činjenični i pravni osnov se u svojoj odluci pozvao prvostupanjski sud, koje razloge pobijana presuda ne sadrži. Naime,vlasništvo nekretnine temeljem pravnog posla shodno odredbi čl. 119. st. 1. ZV-a stječe se zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja. Isti način stjecanja primjenom odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a (ako je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. siječnja 1997. kada je na snagu stupio ZV-a) regulirale su odredbe čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, u daljnjem tekstu: ZOVO). S druge strane, u okolnostima kada je pravo vlasništva temeljem pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO-a) u primjeni pravnih pravila Općeg građanskog zakonika sudska praksa tumačila je tako da se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen. Kako pobijana presuda ne sadrži razloge o ovim odlučnim činjenicama tužitelj u reviziji osnovano ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer presuda ne zadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama, a zbog kojih se nedostataka ne može ispitati.

13. Isto tako, revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom jer drugostupanjska presuda ne sadrži razloge na kojima drugostupanjski sud zasniva svoj zaključak da iz rezultata provedenog postupka nije utvrđeno da su tuženici imali saznanja da O. O. nije vlasnik sporne nekretnine i da im je bilo poznato izvanknjižno stanje, čime su prema ocijeni drugostupanjskog suda stekli predmetnu nekretninu prema načelu povjerenja u zemljišne knjige. To sve pored utvrđenja prvostupanjskog suda kojim cijeni da „...nije vjerodostojan iskaz tuženika pod I. (list 54. spisa) u dijelu gdje navodi da su mu predstavnici prodavatelja prilikom pregovaranja oko sklapanja ugovora o prodaji nekretninu neposredno pokazali na terenu predmetnu nekretninu kao predmet kupoprodaje. Da su mu oni naime doista pokazali tada predmetnu nekretninu kao predmet kupoprodaje, sasvim bi sigurno tuženik pod 1. uvidio da se ona ne nalazi unutar ograđenog kompleksa zemljišta...“, te da je obzirom na postavljenu žičanu ogradu „...sasvim sigurno tu okolnost na terenu morao zamijetiti i sam tuženik pod 1. kada je razgledao nekretnine koje je imao kupiti od prodavatelja O.-a...“.

14. Shodno prethodno navedenom u drugostupanjskoj odluci izostali su jasni razlozi koji bi opravdavali ocjenu drugostupanjskog suda da tužitelj predmetnu nekretninu nije stekao temeljem pravnog posla, te da se tuženici osnovano pozivaju na pretpostavke stjecanja prava vlasništva prema načelu povjerenja u zemljišne knjige, a sve pored dokaza na kojima tužitelj temelji svoj položaj u postupku i provedenih tijekom rasprave pred prvostupanjskim sudom. Kod ocjene dokaza (čl. 8. ZPP-a), sud je ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se mogla provjeriti. Sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama) i onda kad sud nije obrazložio na čemu zasniva svoju odluku o činjenicama koje smatra istinitima.

15. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a (jer pobijana odluka ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom da drugostupanjska odluka ne sadrži jasne razloge o okolnostima na koje je prethodno uputio ovaj sud u ukidnoj odluci broj Revx – 942/15-2 od 29. ožujka 2017., predmet je shodno odredbi čl. 399. st. 1. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 371. ZPP-a vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st. 3. ZPP-a.

16. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.