Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-12853/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. A.U. i dr., zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. t. 3. i dr. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117/03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenog 2021., broj: 80. Pp-19238/2021, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, IV Policijske postaje Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 5. studenog 2021., broj: 80. Pp-19238/2021, proglašeni su krivima okr. A.U., okr. E.V.B. i okr. L.G. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaje iz čl. 39. st. 1. t. 3. te čl. 39.a st. 1. t. 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koje im je, svakom okrivljeniku, nakon utvrđenja novčanih kazni od 2.000,00 kuna za svaki prekršaj, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu 4.000,00 kuna, u koju im se lišenje slobode 4. i 5. studenog 2021. uračunava kao 600,00 kuna, tako da je svakom okrivljeniku preostala ukupna novčana kazna u iznosu 3.400,00 kuna, koju su dužni platiti u roku jednog mjeseca od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostalog dijela izrečene novčane kazne.

1.1. Istom presudom, odbijen je zahtjev tužitelja da se, uz kaznu, okrivljenicima izreknu i zaštitne mjere zabrane prisustvovanja nogometnim utakmicama na kojima igra GNK Dinamo i Hrvatska nogometna reprezentacija u Republici Hrvatskoj i inozemstvu, dok je, u odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno da se svi okrivljenici oslobađaju obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj, zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i to samo u odnosu na neizricanje zaštitne mjere. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužitelj u žalbi navodi da je „svako protupravno ponašanje usmjereno protiv nekog društvenog interesa ili društvenog dobra, a koje se u predmetnom slučaju odnosi na športsko natjecanje, te je legitimni cilj Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima prevenirati, procesuirati i otkloniti društveno neprihvatljivo ponašanje pojedinca na športskom natjecanju“. Također, u nastavku žalbe, ističe da bi izricanje predloženih zaštitnih mjera imalo odraza kako u specijalnoj, tako i u generalnoj prevenciji protupravnih ponašanja na športskim natjecanjima.

5. Međutim, iako je u pravu kada u žalbi ističe legitimni cilj Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima prevenirati te činjenicu potrebe specijalnog i preventivnog djelovanja izricanjem prekršajnopravne sankcije, tužitelj potpuno zanemaruje da je izricanje prekršajnopravne sankcije, a među kojima su, sukladno čl. 5. Prekršajnog zakona, i zaštitne mjere, strogo individualizirano u odnosu na svakog počinitelja prekršaja. Stoga, navodi tužitelja izneseni u žalbi nikako ne mogu biti razlog zbog kojeg će bilo koja prekršajnopravna sankcija, pa tako i zaštitna mjera, biti izrečena, jer su općeniti, a ne individualizirani u odnosu na okr. A.U., okr. E.V.B. i okr. L.G..

6. I po ocjeni ovog suda, iz podataka u spisu proizlazi da u ponašanju za koje su okrivljenici proglašeni krivima nema onog stupnja agresivnosti, drskosti i upornosti u protupravnom ponašanju koji bi upućivao na potrebu izricanja predloženih zaštitnih mjera, slijedom čega bi izricanje iste bilo protivno čl. 51.a Prekršajnog zakona, koji propisuje zabranu izricanja zaštitnih mjera ako nisu u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti. Osim toga, bitno je naglasiti da su svi okrivljenici, u ovom postupku, iskreno priznali počinjenje oba prekršaja, izrazili kajanje i svijest o težini svog djela i nedopustivosti takvog ponašanja, do sada su neosuđivani i protiv njih nije u tijeku ni jedan drugi prekršajni postupak.

7. Stoga je ocjena i ovog suda da sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenih, uz izraženo kajanje i svijest o težini počinjenog prekršaja, ne upućuju na osnovanost izricanja zaštitne mjere iz čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kako to neosnovano smatra tužitelj.

8. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 7 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenike, branitelje i tužitelja.