REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 295/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja F. V. iz V., sada sa prebivalištem u H., Savezna Republika Njemačka, OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. B., J. T. K. i M. T. u K., protiv tuženika Poljoprivredna zadruga V., V., OIB:..., zastupan po z.z. S. Z., upravitelj, kojeg zastupa T. K., odvjetnica u Odvjetničkom društvu G. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3860/15-2 od 12. rujna 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku br. Pn- 136/15-6 od 14. srpnja 2015., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženik isplati na ime naknade štete zbog izmakle dobiti, zbog nemogućnosti obavljanja djelatnosti na prvom i drugom katu objekta „G.“ od 1. svibnja 2006. do 1. svibnja 2016. iznos od 3.600.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I.), na ime ulaganja u poslovni prostor, koji se sastoji od izgradnje nadstrešnice ispred poslovnog prostora tužitelju iznos od 17.525,65 kuna (toč. II.), kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. III.).

2. Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tužba povučena za iznos od 82.747,35 kuna, u dijelu u kojem je zatražena isplata s osnove ulaganja u poslovni prostor (toč. I.), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 504.310,00 kuna (toč. II.).

3. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

4. Rješenjem suda drugog stupnja djelomično je prihvaćena žalba tužitelja i preinačeno je rješenje suda prvog stupnja na način da je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 459.540,00 kuna, dok je s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška do iznosa od 504.310,00 kuna tuženik odbijen.

5. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju, pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija tužitelja nije osnovana.

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na naknadu štete s osnova izmakle dobiti zbog nemogućnosti obavljanja turističke djelatnosti na prvom i drugom katu zakupljenog objekta za cijelo ugovoreno razdoblje u iznosu od 3.600.000,00 kuna, te naknada troškova ulaganja u isti koja se sastoji od izgradnje nadstrešnice u iznosu od 17.252,65 kuna.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da su parnične stranke bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora zaključenog 21. travnja 2006.,

- da je tužitelj, kao zakupnik, nakon zaključenja stupio u posjed predmetnog poslovnog prostora koji se sastoji od restorana u prizemlju sa skladištem, te dva kata s ukupno 10 soba,

- da je Ugovor sklopljen na vremenski rok od 10 godina, počevši od 1. svibnja 2006. do 1. svibnja 2016.,

- da je tužitelj već prve godine, odnosno 2006. priveo svrsi prizemlje tj. restoranski dio, koji je radio do isteka sezone 2007., dok katovi zakupljenog objekta tijekom posjeda tužitelja nisu bili privedeni svrsi,

- da je tužitelju dostavljeno rješenje Općine K., Odjela za privredne komunalne poslove od 5. rujna 1962.,

- da je Ugovor otkazan dopisom tuženika od 19. studenoga 2007. iz razloga neplaćanja zakupnine.

11. Nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev na temelju čl. 1089. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) ocijenivši da nisu ostvarene pretpostavke instituta naknade štete, jer na strani tuženika nije bilo takvih radnji ili propuštanja koji bi imali karakter štetne radnje koja bi bila u neposrednoj uzročno posljedičnoj vezi s eventualnom štetom u vidu izmakle koristi. Nadalje u odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je zatražena naknada štete na ime ulaganja u zakupljeni poslovni prostor nižestupanjski sudovi zaključuju da tužitelj nema pravo na naknadu istog obzirom da je ulaganje izvršeno protivno odredbama predmetnog ugovora (čl. 6. i 7. istog). Naime, predmetnim Ugovorom ugovoreno je da zakupnik ima pravo poduzimati građevinske zahvate na zakupljenom objektu, ali tek po odobrenju zakupodavca i uz predočenje troškovnika, a što tijekom ugovornog odnosa nije učinjeno.

12. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava i zapisnika o iskazima svjedoka koji se nalaze u spisu. Također revizijski sud ocjenjuje da su u obrazloženju pobijane drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju.

13. Revizijski prigovori tužitelja koji se sadržajno odnose na to da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenice na način predviđen čl. 8. ZPP, ovaj sud ocjenjuje neosnovanim. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Pa kako je sud upravo postupajući u smislu odredbe čl. 8. ZPP ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdio dokazanim činjenice na temelju kojih je odlučio kao u izreci prvostupanjske presude, to se neosnovano prigovara sadržajno u reviziji opisanoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 8. u svezi s odredbom čl. 354. st. 1. ZPP.

14. Suprotno tvrdnji tužitelja pobijana presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje (prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP), s jasnim razlozima o svim žalbenim navodima koji su od odlučnog značaja, a kako je njome drugostupanjski sud odgovorio na sve žalbene navode relevantne za odluku o predmetu spora nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju revident opisno ukazuje u reviziji.

15. U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

16. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

17. Prema ocjeni revizijskog suda pravilno su nižestupanjski sudovi na temelju utvrđenog činjeničnog stanja ocijenili neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnove izmakle koristi zbog nemogućnosti obavljanja turističke djelatnosti na prvom i drugom katu zakupljenog objekta.

18. Naime, prema odredbi čl. 1046. ZOO šteta je umanjenje nečije imovine (obična štete), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

19. Izmakla korist je dobitak kojeg je netko mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem (čl. 1089. st. 3. ZOO).

20. Budući da tužitelj nije dokazao, da bi zbog postupanja ili propuštanja tuženika (povreda ugovorne obveze), bio spriječen u preuređenju prvog i drugog kata zakupljenog objekta, odnosno postojanje takve štetne radnje tuženika koja bi bila u uzročnoj vezi s izgubljenom dobiti koju potražuje, pravilno su nižestupanjski sudovi ocijenili kako tužitelj neosnovano potražuje naknadu štete po osnovi izmakle koristi.

21. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tužitelj poziva u reviziji.

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.