REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2749/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. V., OIB: ..., iz I., zastupanog po punomoćnici B. R.-S., odvjetnici u V., protiv tuženice Z. b. d.d., OIB: ..., iz Z., zastupane po punomoćniku K. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M., K. i p. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-281/2022-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P- 657/2019-17 od 4. siječnja 2022., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-281/2022-2 od 17. ožujka 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-657/2019-17 od 4. siječnja 2022.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila tri pravna pitanja za koja smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:

"1. Obzirom na primijenjeni stav VSRH-a da je podnošenjem kolektivne tužbe došlo do prekida zastare te da je ista ponovno počela teći pravomoćnošću odluka u kolektivnom sporu, ali i obzirom na noviji stav VSRH-a sa sjednice Građanskog odjela od 30.01.2020. broj Su-IV-47/2020 iz kojeg proizlazi da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, ima li se smatrati da i zatezne kamate na restitucijski zahtjev u smislu odredbe članka 29. stavka 1. ZOO-a počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora?

2. Ima li se stranka ugovora o kreditu koja je neki iznos stekla bez osnove (tuženik), u slučaju utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, smatrati poštenim/savjesnim ili nepoštenim/nesavjesnim stjecateljem tih iznosa, i to sve u smislu odredbe članka 1115. (ranije članak 214.) ZOO-a?

3. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 i C-243/20 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, na način kako je ista ugovorena odredbom članka 6. stavka 1. predmetnog Ugovora o kreditu, isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. ZOO-a?"

3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da postavljena pravna pitanja (prvo i drugo) u kojima predlagatelj problematizira dosudu zatezne kamate za razdoblje prije dospijeća novčane tražbine te u odnosu na odredbu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) te pitanje direktnog učinka tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na provedbu dokaznog postupka u konkretnom predmetu nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.

5. U trećem postavljenom pitanju predlagatelj problematizira pitanje ispitivanja nepoštenosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o čemu je već odlučeno presudama povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koji imaju direktan učinak i na konkretan predmet (tako i ovaj sud u Revd 911/2022-2 od 16.ožujka 2022.).

6. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.