REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 592/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. B. iz K., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu J. J. i M. B. u K., protiv tužene Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja i zaključenja ugovora o najmu stana, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-275/17 od 4. listopada 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Gospiću br. P- 1/11-19 od 2. prosinca 2016., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je da tužitelj ima položaj zaštićenog najmoprimca u stanu u K., ..., koji stan je u vlasništvu tužene sve na kč.br. 416, kuća i dvorište od 230 m2, upisana u zk.ul. 419 k.o. K., a što je tuženica dužna priznati (toč. I.), te je naloženo tuženici sklopiti sa tužiteljem ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom sadržaja kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženici nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 5.800,00 sa zakonskom zateznom kamatom (toč. III.).
2. Presudom suda drugog stupnja prihvaćena je kao osnovana žalba tuženice i preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti (toč. I.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 kuna dok je zahtjev za više zatraženu naknadu troška odbijen (toč. II.).
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju prema čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju, pobijanu odluku preinačiti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da ima položaj zaštićenog najmoprimca, kao i zahtjev na donošenje presude koja zamjenjuje ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom u odnosu na stan koji se nalazi u poslovnoj zgradi Lučke kapetanije S., Ispostava K.
7. Sud prvog stupnja je utvrdio da je Lučka kapetanija R., Ugovorom o korištenju stana od 27. studenog 1973. (dalje: Ugovor) predmetni stan dala na korištenje tužitelju, time da je sukladno točki. 16. Ugovora predmetni stan dat na korištenje na temelju čl. 40. tada važećeg Zakona o stambenim odnosima, jer je stanovanje „vezano za vršenje službe dužnosti u istoj zgradi“.
Nadalje sud prvog stupnja zaključuje da je odredba čl. 16. Ugovora u neskladu s označavanjem tužitelja u tom istom Ugovoru, kao nositelja stanarskog prava, te da je Lučka kapetanija R., kao davatelj predmetnog stana na korištenje, smatrala da je riječ o stanu za službene potrebe, kako je to navedeno u točki 16. Ugovora, tada ne bi u tom Ugovoru tužitelja označila kao nositelja stanarskog prava. Sud prvog stupnja nadalje zaključuje da je okolnost, da je tužitelju priznat pravni položaj zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu odlukom Povjerenstva Vlade za upravljanje imovinom Republike Hrvatske od 30. rujna 2002., da bi ista bila stavljena van snage odlukom Središnjeg državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 19. veljače 2010., prouzročila tužitelju pravnu nesigurnost, te istog dovela u neravnopravni položaj u odnosu na druge osobe istog statusa, radi čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan.
8. Odlučujući povodom žalbe tuženice drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP smatrajući da prvostupanjski nije u pravu kada smatra da je označavanje tužitelja u Ugovoru, kao nositelja stanarskog prava, u neskladu sa stanovanjem vezanim za vršenje službene dužnosti u istoj zgradi.
Naime, sud drugog stupnja zaključuje da se je sukladno odredbi čl. 40. Zakona o stambenim odnosima (Službeni list SFRJ broj 11/66 i 32/68 dalje: ZSO/66), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora, osobama čije je korištenje stana vezano za vršenje funkcije u zgradi u kojoj je stan, priznavao status nositelja stanarskog prava, obzirom je sukladno st. 2. istog članka nositelj stanarskog prava na stanu iz st.1 uvijek osoba koja vrši funkciju vezano za zgradu u kojoj je stan. Međutim sud drugog stupnja zaključuje da je stupanjem na snagu odredbi Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 52/74 dalje: ZSO/74), te kasnije Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“ broj 51/85, 42/86, 22/92 i 70/93 - dalje: ZSO/93), a zatim Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96, 48/98, 66/98 i 22/06 - dalje: ZNS) propisano da se stanarsko pravo ne može steći na stanovima za službene potrebe.
9. Odluku drugostupanjskog suda ocjenjuje pravilnom i ovaj sud.
10. Suprotno navodima revizije tužitelja sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu.
11. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj ne navodi neki relevantan materijalnopravni prigovor, već nepravilnost pobijane odluke obrazlaže tvrdnjom da je u istovrsnim slučajevima tužena sklapala ugovore o najmu stana, s drugim lučkim kapetanima.
12. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može se temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revident u ovom predmetu.
13. Naime, kako je i sam prvostupanjski sud utvrdio, ugovori na koje se revident poziva, a koje je tužena sklopila s drugim lučkim kapetanima, nisu sadržavali odredbu da je riječ o stanu za službene potrebe, kao u slučaju tužitelja.
14. Stoga je ovaj sud ocijenio da je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 27. ZNS odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev za donošenje presude koja će zamijeniti ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom za predmetni stan, budući se radi o stanu na kojem se nije moglo steći stanarsko pravo, jer je riječ o stanu za službene potrebe.
15. Naime, ni po ranijim stambenim propisima, dakle Zakonu o stambenim odnosima iz 1974., odnosno Zakonu o stambenim odnosima iz 1985. na stanu namijenjenom za službene potrebe nije se moglo stjecati stanarsko pravo.
16. Slijedom svega navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa ju je na temelju odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
