REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 360/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice S. Ž., OIB: ..., 2. tužitelja P. Ž., OIB: ..., i 3. tužiteljice M. Ž., OIB: ..., svi iz S. B., i svi zastupani po punomoćniku Z. M., odvjetniku u S. B., protiv tuženice Opća bolnica „Dr. J. B.“, S. B., OIB: ..., zastupana po punomoćniku D. I., odvjetniku u S. B., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice C. o. d.d. Z., Filijala S. B., Poslovnica P., zastupane po generalnom punomoćniku N. R., dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž-867/2018-3 od 17. listopada 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi broj P- 518/2013-74 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija 1. tužiteljice i 3. tužiteljice odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

I. Revizija 1. tužiteljice i 3. tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržana u presudi odbacuje se kao nedopuštena.

II. Revizija 2. tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja usmjeren na isplatu 1. tužiteljici iznosa od 220.000,00 kn, 2. tužitelju iznosa od 150.000,00 kn i 3. tužiteljici iznosa od 220.000,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama od 29. svibnja 2016. do isplate (toč. I. izreke). Ujedno su tužitelji obvezani naknaditi tuženici na ime troškova parničnog postupka iznos od 69.297,25 kn (toč. II. izreke) a umješaču iznos od 2.625,00 kn (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji podnose reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) a zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP. U odnosu na odluku o troškovima postupka podnose reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 2. ZPP. Predlažu da se revizija prihvati i obje nižestupanjske odluke preinače podredno ukinu uz naknadu troškova revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženica je osporila sve navode i predložila reviziju odbiti, uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija 1. tužiteljice i 3. tužiteljice djelomično nije osnovana a djelomično nije dopuštena, a revizija 2. tužitelja nije dopuštena.

U odnosu na reviziju 1. tužiteljice i 3. tužiteljice:

6. Obzirom da je vrijednost predmeta spora za svaku od tužiteljica po 220.000,00 kn, revidentice imaju pravo na podnošenje izravne revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

7. Suprotno tvrdnji revidentica, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu revidentice ukazuju.

8. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

9. Predmet spora je zahtjev 1. i 3. tužiteljice za naknadu nematerijalne štete u vidu duševnih boli zbog smrti supruga 1. tužiteljice i oca 3. tužiteljice, pok. M. Ž., do koje je prema tvrdnji tužiteljica došlo zbog nepravovremene i neadekvatno pružene pomoći od strane zaposlenika tuženice, a temeljem odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 201. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), koji se ovdje primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21).

10. Odredba čl. 154. st. 1. ZOO (koja akceptira načelo presumirane krivnje) određuje da tko drugome uzrokuje štetu, dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Kako se ovdje radi o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, to tužiteljice trebaju dokazati da postoji šteta, štetna radnja te uzročna veza, a osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre, ustanova i sl.) neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

11. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:

- da je sin 1. tužiteljice i brat 3. tužiteljice, I. Ž., dana 27. svibnja 2003. oko 22,50 sati nožem ubo svog oca M. Ž. u leđa, nakon čega se ovaj dovezao do bolnice oko 23,00 sata gdje mu je pružena medicinska pomoć ali je preminuo sljedećeg dana u 06,50 sati, za što je sin pravomoćno kazneno osuđen,

- da je provedeno više kombiniranih medicinskih vještačenja i to po dr. J. Š. i dr. Z. S. (koji su zaključili da liječenje nije provedeno po pravilima struke jer nije pravovremeno izvršen operativni zahvat koji bi jedini spasio život pok. Ž.), potom po Medicinskom fakultetu u O. (prema rezultatima kojeg je liječenje provedeno stručno i ispravno i ne postoje pokazatelji koji bi upućivali na liječničku pogrešku ili neadekvatno ili nepravovremeno postupanje) te i treće vještačenje po Medicinskom fakultetu u S. (zaključak kojega je da je oštećeniku pružena pravovremena i adekvatna liječnička pomoć i da su postupci liječnika bili pravovremeni, indicirani, adekvatni i po pravilima liječničke struke),

- da su pregledana i vještačenja provedena u predmetu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj K-22/04, sačinjeno po vještacima dr. D. S. i dr. Z. J. (prema kojemu liječnici tuženice nisu oštećeniku pružili adekvatnu i pravovremenu medicinsku pomoć jer bi mu pravovremena operacija spasila život) i broj Kir-223/05, sačinjeno po dr. A. B. (prema kojemu su liječnici tuženice postupili stručno opravdano i koji nije mogao usmeno obrazložiti svoje vještvo jer je u međuvremenu razriješen i više nije sudski vještak).

12. Prvostupanjski sud je zahtjev tužiteljica ocijenio neosnovanim uz shvaćanje da tužiteljice nisu dokazale postojanje uzročnoposljedične veze između poduzetih mjera liječenja od strane djelatnika tuženice i smrti prednika tužiteljica, što je sve prihvatio i drugostupanjski sud.

13. Suprotno navodima tužiteljica, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da nije bilo potrebe provoditi daljnja medicinska vještačenja ni dopune provedenih, kao ni suočenja vještaka, a na okolnost postojanja uzročnoposljedične veze između poduzetih mjera liječenja od strane djelatnika tuženice i smrti prednika tužiteljica, za što su dali jasne i dostatne razloge.

14. Naime, pravno relevantna okolnost, nepostojanja uzročnoposljedične veze između štetne radnje i štetne posljedice, razvidna je iz rezultata provedenih vještačenja od strane Medicinskog fakulteta u O. i S. Pritom, nakon što su se vještaci dr. Š. i dr. S. usmeno očitovali na pitanja i primjedbe stranaka, a jedan od vještaka Medicinskog fakulteta u O. usmeno ostao kod danog nalaza i mišljenja, tužiteljice nisu predlagale ponovno usmeno saslušanje vještaka Medicinskog fakulteta u O. već su predložile provođenje novog vještačenja koje je i provedeno putem Medicinskog fakulteta u S. Na njihove primjedbe su pisanim putem odgovorili vještaci Medicinskog fakulteta u S.

15. Prvostupanjski sud je odbio dokazni prijedlog tužiteljica u smislu suočenja između vještaka dr. Š. i dr. S. s jedne strane i vještaka Medicinskog fakulteta u S. s druge strane, smatrajući da je na sve primjedbe odgovoreno. U reviziji se prigovara (opisno) da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, koju smatraju da drugostupanjski sud nije sankcionirao unatoč izričitim žalbenim razlozima.

16. Prema stanju spisa, u odgovoru na revizijske navode, istaći je da je sud prvog stupnja naveo da je dr. A. B. vještačio u predmetu Kir-223/05 (koji spis je priložen spisu K-22/04); nadalje, pravilno je naveo da je vještak dr. I. L., jedan od vještaka Medicinskog fakulteta u O., usmeno na ročištu ostao kod danog nalaza i mišljenja, te konačno, da u odnosu na vještake Medicinskog fakulteta u S. nije bilo prijedloga za usmenu nadopunu nalaza i mišljenja već se tražilo provesti dokaz „suočenjem“ vještaka dr. Š. i dr. S. i vještaka Medicinskog fakulteta u S., koji prijedlog je pravilno odbijen.

17. Naime, odredbom čl. 244. st. 3. ZPP propisano je da se svjedoci mogu suočiti ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama i to na način da će se suočeni o svakoj okolnosti o kojoj se ne slažu pojedinačno saslušati i njihov odgovor unijet će se u zapisnik. Dakle, ZPP ne predviđa mogućnost suočenja vještaka. S druge strane, prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka. Upravo na navedeni način je u konkretnom slučaju postupio prvostupanjski sud kada je odredio provođenje dokaza drugim te potom, trećim vještačenjem.

18. Obzirom da su svi prigovori na nalaze i mišljenja dostavljeni vještacima, na koje su se isti i očitovali, okolnost da vještaci Medicinskog fakulteta u S. nisu i usmeno saslušani, nije dovela u konkretnom slučaju do bitne povrede odredaba parničnog postupka niti su 1. tužiteljica i 3. tužiteljica zbog toga onemogućene u raspravljanju pred sudom, na što one bezuspješno upiru i u reviziji.

19. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, valjalo je reviziju 1. tužiteljice i 3. tužiteljice, u pogledu merituma stvari, odbiti kao neosnovanu.

20. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. pod br. Su-IV-19/15-19 zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2 od 17. studenog 2015., Rev 1834/2018-2 od 26. travnja 2022. i dr.).

21. Radi navedenog valjalo je reviziju 1. tužiteljice i 3. tužiteljice (za koju one u tom dijelu navode da je podnose pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP pritom ne postavljajući nijedno pravno pitanje), odbaciti kao nedopuštenu primjenom odredbe čl. 392.b st. 3. ZPP u vezi čl. 400. st. 1. ZPP.

U odnosu na reviziju 2. tužitelja:

22. U odnosu na 2. tužitelja nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući je visina njegovog tužbenog zahtjeva 150.000,00 kn.

23. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. Temeljem odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

24. Iz sadržaja navedenih odredaba proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da je u reviziji određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

25. Kako 2. tužitelj nije postavio određeno materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje, to je, radi navedenog valjalo reviziju 2. tužitelja odbaciti kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

26. Ujedno je bilo potrebno odbiti zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić, v.r.