Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž R-5/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz P., OIB: …, …, zastupane po punomoćnici I. B., odvjetnici u P., …, protiv tuženice O. b. P. – O. G. di P., OIB: …, iz P., …, zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku E. S., odvjetniku u P., …, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-182/2019-33 od 27. svibnja 2022., dana 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice O. b. P. – O. G. di P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj Pr-182/2019-33 od 27. svibnja 2022. pod toč. I i III izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 11.798,74 kn (slovima:jedanaesttisućasedamstodevedesetiosamkunaisedamdesetičetirilipe) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 542,47 kuna od 16.02.2016.,
- na iznos od 40,65 kuna od 16.05.2016.,
- na iznos od 239,50 kuna od 16.06.2016.,
- na iznos od 126,11 kuna od 16.07.2016.,
- na iznos od 121,95 kuna od 16.08.2016.,
- na iznos od 1.010,01 kuna od 16.09.2016.,
- na iznos od 38,12 kuna od 16.10.2016.,
- na iznos od 95,69 kuna od 16.11.2016.,
- na iznos od 1.187,75 kuna od 16.12.2016.,
- na iznos od 481,22 kuna od 16.01.2017.,
- na iznos od 730,80 kuna od 16.02.2017.,
- na iznos od 337,46 kuna od 16.05.2017.,
- na iznos od 176,06 kuna od 16.06.2017.,
- na iznos od 568,65 kuna od 16.07.2017.,
- na iznos od 9,70 kuna od 16.09.2017.,
- na iznos od 32,01 kuna od 16.10.2017.,
- na iznos od 84,65 kuna od 16.11.2017.,
- na iznos od 55,78 kuna od 16.12.2017.,
- na iznos od 720,62 kuna od 16.01.2018.,
- na iznos od 580,16 kuna od 16.02.2018.,
- na iznos od 306,07 kuna od 16.03.2018.,
- na iznos od 295,50 kuna od 16.04.2018.,
- na iznos od 711,61 kuna od 16.05.2018.,
- na iznos od 668,08 kuna od 16.07.2018.,
- na iznos od 124,68 kuna od 16.08.2018.,
- na iznos od 241,10 kuna od 16.10.2018.,
- na iznos od 441,95 kuna od 16.11.2018.,
- na iznos od 27,08 kuna od 16.12.2018.,
- na iznos od 1.254,81 kuna od 16.01.2019.,
- na iznos od 548,90 kuna od 16.02.2019.,
od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 12.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.
II Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točke I izreke kao neosnovan.
III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška."
2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I i III izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti te joj se naloži da tuženici naknadi parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako se plaća radnicima ispravno obračunava, zatim da je dužan organizirati rad od 0 do 24 sata svih 365 dana u godini pa tako djelatnici tuženice rade u dežurstvima neovisno pada li rad na blagdan ili neradni dan, kao i da li 12 sati rada padaju u tjednu od ponedjeljka do petka ili u dane vikenda ili na blagdan, i sve to spada u redovno radno vrijeme za tužiteljicu, jer redovan rad je rad koji se određuje prema unaprijed utvrđenom mjesečnom rasporedu rada, u bilo kojem danu tjedna. Ukoliko tužiteljica radi vikendom plaća joj se uvećana satnica za 25%, odnosno 35%, dobiva uvećanje za noćni rad za 40%, na ime prekovremenih sati uvećanje je 50%, a rad na blagdane uvećava satnicu za 150%. Tužiteljica, kao i svi drugi radnici kod tuženice, zaduženi su za isti broj sati koje moraju odraditi na nivou pojedinog mjeseca, pa ukoliko tužiteljica mora odraditi dan na koji pada blagdan po svom redovnom rasporedu, to spada u njezin redovan mjesečni fond sati i isti se ni na koji način ne razlikuje od mjesečnog fonda sati drugih radnika u bolnici. Ukoliko se prihvati stav vještakinje tada bi sat rada na blagdan bio plaćen 400%, jer vještakinja takve sate rada smatra odrađenim "više" od mjesečnog fonda, što nije točno. Sud prvog stupnja na pogrešan način tumači odredbe granskog kolektivnog ugovora, a posebno napominje da je kolektivni ugovor dvostranoobvezni ugovor među strankama, koji su iste prihvatile i koji se ima primjenjivati kao izvor prava među strankama. Smatra kako u redovan fond sati spadaju svi dani od ponedjeljka do petka u mjesecu uključujući i blagdan ako isti pada unutar tih dana, jer se inače naknada za blagdan ne bi plaćala te se svi sati odrađeni više od tako utvrđenog mjesečnog fonda sati imaju smatrati prekovremenim radom i isplaćuju kao prekovremeni rad. Pozivanje vještaka na čl. 45. Kolektivnog ugovora, a neprimjena čl. 51. istoga je izričito kršenje pozitivnih zakonskih normi te sud prvog stupnja nije smio prihvatiti niti svoju odluku temeljiti na tako pogrešno postavljenom nalazu i mišljenju i tumačenju vještaka. Nadalje, ističe kako su za vrijeme dežurstva liječnika u prekovremenom radu dodaci isključeni, a da je tome tako dokazuje i sklapanje Dodatka Kolektivnog ugovora zdravstva. U pravnim poslovima i tumačenju tih pravnih poslova smatra kako je do sada bilo pravilo tumačiti ugovore i sporazume na način kako je glasio njihov tekst i što su među ostalim ugovorne strane pregovarale, dogovorile i zapisale u nekom dokumentu u konkretnom slučaju kolektivnom ugovoru, a ne po mišljenjima i stavovima o toj istoj temi. Sve do trenutka kada je Dodatkom III Kolektivnog ugovora uređeno plaćanje dodataka na prekovremeni rad i to od 1. travnja 2020. naknada za prekovremeni rad ima se obračunavati samo i isključivo na osnovnu plaću. Ističe kako je istakla niz primjedbi na vještačenje, koje vještakinja nije otklonila, a sam sud prvog stupnja nije uzeo u obzir primjedbe tuženice niti utvrđenja Kolektivnog ugovora i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora, a niti odluke V. s. R. H. Donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP), na koju u žalbi ukazuje tuženica, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, dani razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.
6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.
7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica za razdoblje od 15. veljače 2016. pa do 15. veljače 2019. isplati bruto iznos plaće od 11.798,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, kako je to specificirano postavljenim tužbenim zahtjevom, sve na ime manje isplaćene plaće za prekovremeni rad i naknade koje joj pripadaju temeljem kolektivnog ugovora.
8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tužiteljica kod tuženice zasnovala radni odnos na radnom mjestu medicinske sestre, da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15 – dalje: KU), koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na povećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu, da mjesečni fond radnih sati sukladno KU treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili dežurstvu ili pripravnosti, a sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen, te da je tuženica bez osnove uskratila tužiteljici dio plaće nepravilnim obračunom rada na blagdane i neradne dane, slijedom čega joj je dosudila utužene iznose utvrđene na temelju nalaza i mišljenja vještaka za financije M. R., dipl. oec., koje vještvo je prihvatio kao objektivno i dano u skladu s pravilima struke.
9. U predmetu je sporno tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 143/13 i 96/15
– dalje: KU/13), odnosno istovjetne odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18 – dalje: KU/18), prema kojima redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, s tim da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s osam sati.
9.1. Nadalje, prema odredbi čl. 18. KU/13 ugovorne strane osnivaju Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Ugovora u koje svaka imenuje po tri predstavnika i njihove zamjenike, najkasnije u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu Ugovora, pa s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13.
9.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 dva puta je tumačilo odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 i to na 23-oj sjednici održanoj 1. srpnja 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 148 i na sjednici od 21. prosinca 2015. na kojoj je donesen Zaključak broj 153, koji se u bitnome razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.
9.3. KU/13 stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148, prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelje i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.
9.4. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno (stavljeno izvan snage), tumačenje broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmjene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje. Kako se u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev odnosi na razdoblje od veljače 2016. pa nadalje, to se u konkretnom slučaju primjenjuje tumačenje broj 153 od 21. prosinca 2015., kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
10.1. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 110/19) evidentiraju kao redovan rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.
10.2. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18.
10.3. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno čl. 49. KU/18.
11. Temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke sud prvog stupnja utvrdio je da je efektivni redovni mjesečni fond sati, dakle, broj sati koji su njegovi djelatnici (nasumično odabrani, a ne rade u turnusima) bili dužni odraditi u pojedinom mjesecu, tuženica računala na način da je ukupni broj dana u mjesecu pomnožila sa osam te umanjila za sate odrađene subotom, nedjeljom i blagdanom, koji su padali u inače radne dane upravo na način kako to stoji u Zaključku broj 148, a takav način izračuna kod navedenih djelatnika jednako primjenjivala i u razdoblju nakon donošenja Zaključka broj 153, iz čega proizlazi pravilan zaključak kako je tuženica djelatnicima koji nisu radili za blagdane uračunavala neradne dana i neodrađene sate u redovni mjesečni fond radnih sati isto kao i tužiteljici, iako je ista za blagdane radila, na koji način je tuženica radnicima koji na blagdan nisu radili te sate uračunavala kao odrađene te su isti ostvarivali pravo na punu plaću i isti fond radnih sati kao i radnici koji su za te blagdane stvarno radili.
12. Iz navedenog proizlazi zaključak kako je tuženica prilikom obračuna plaće tužiteljici postupala suprotno Zaključku zajedničke komisije broj 153, slijedom čega je pripada razlika plaće koju potražuje predmetnom tužbom, koju visinu je prvostupanjski sud utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, koji je u svom dopunskom vještačenju otklonio prigovore tuženice, a čiji nalaz i mišljenje je pravilno kao objektivan i stručan prihvatio, jer i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda u nalazu vještaka nema nedostataka koji mogu dovesti do osnovane sumnje u pravilnost dana mišljenja.
13. Stoga je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno primjenio materijalno pravo prilikom donošenja pobijane odluke, kao i odredbu čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11
– pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP, prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.
14. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja pod toč. I i III izreke.
15. U nepobijanom dijelu pod toč. III izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.
Zadar, 5. srpnja 2022.
Sutkinja
Katija Hrabrov, v.r.
