REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1079/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja R. T. (OIB: … ) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z. protiv tuženice Republike Hrvatske (OIB: … ) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu Zagreb, Građansko upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-47/2020-2 od 27. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1416/2019-16 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 6.srpnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se revizija tuženice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-47/2020-2 od 27. siječnja 2021. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1416/2019-16 od 28. studenoga 2019., te sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, (dalje u tekstu: tuženik), da tužitelju R. T. iz Z., OIB: … , (dalje u tekstu: tužitelj) isplati neto iznos od 15.798,72 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućim i to na:
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2015. pa do isplate
- iznos od 3.030,32 kuna od 1. siječnja 2016. pa do isplate
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2017. pa do isplate
- iznos od 3.027,04 kuna od 1. siječnja 2018. pa do isplate
- iznos od 3.684,00 kuna od 1. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđeni iznos teče počevši od 28. studenoga 2019. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“
II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kuna u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 15.798,72 kuna i naknadu troškova postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sve s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženica i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-1390/2021 od 4. svibnja 2021. tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-47/2020-2 od 27. siječnja 2021., zbog slijedećih pravnih pitanja:
„1. Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl.3. i 13. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09, 92/14) koji propisuju što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti , te Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?
2. Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st.5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar Pravilnikom iz čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica protiv navedene presude podnijela je reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP-a), zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu odnosno podredno ukine i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak za sastav revizije.
5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava revizijske navode tuženice i predlaže odbiti reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 15.798,72 kuna s pripadajućim zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za utuženo razdoblje od 2014. do 2018.
8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik MUP-a raspoređen u Ravnateljstvo policije, Centar za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V., Služba traseoloških vještačenja na radno mjesto samostalni vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja u zvanju samostalni policijski inspektor
- da tužitelj za 2014.,2015.,2016.,2017. i 2018. nije zadužio službenu odoru niti mu je tužena osigurala građansko odijelo
9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe članka 28. stavka 1., 2., 4. i 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/14, 33/15 i 121/16- dalje: ZOP) i članka 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11- dalje: Pravilnik) slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna.
10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl.2. st. 1. točka 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/2009 i 92/2014, dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a koji podrazumijevaju između ostalog prikupljanje, procjenu, pohranu, obradu, provjeru podataka i utvrđivanje identiteta osobe i predmeta te po ocjeni tog suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu.
11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.
14. Tuženica se u revizijskim navodima ističe pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 3. i članka 13. ZPPO-a, članka 28. stavka 5. ZOP-i i članka 2. i 3. Pravilnika te analizira sadržaj poslova policijskog službenika- samostalni vještak za balistička i mehanoskopska vještačenja u zvanju samostalni policijski inspektor, koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu članka 3. ZPPO-a. Nadalje, tuženica ističe da tužitelj ne obavlja nikakve policijske poslove već poslove koji nisu policijski.
15. Ovaj sud ne može prihvatiti pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova i to iz razloga kako slijedi.
16. Odredbom članka 28. stavka 1. i 2. ZOP-i propisano je da policijski službenik zadužuje značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
17. Odredbom članka 28. stavka 4. i 5 ZOP-i propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu , a način i uvjete za ostvarivanje prava propisati će ministar pravilnikom.
18. Odredbom članka 2. citiranog Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
19. Sukladno članku 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava prava na građansko odijelo.
20. Tumačenjem domašaja i značenja odredbe članka 28. stavka 5. ZOP-i dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicama koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odijelu. Popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, Dakle, isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz članka 28. stavka 4. ZOP-i ima pravo na građansko odijelo, te se prema pravnom shvaćanju ovog suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu odredbe članka 12. ZPP-a.
21. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono suprotno tvrdnji tužitelja ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.
22. Obzirom da tužitelj niti ne tvrdi da je stavljen na takav popis, očito je da glavni ravnatelj ne smatra da poslovi koje trenutno obavlja tužitelj predstavlja policijske poslove u smislu odredbe članka 28. stavka 4. ZOP-i slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.
23. Slijedom svega navedenog nižestupanjski sudovi su pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku ovom dosudili te troškove, valjalo je temeljem odredbe članka 395. stavka 1. ZPP-a preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (tako i pravno shvaćanje revizijskog suda u odluci poslovni broj Rev-580/2021).
24. Budući se preinačenjem presude izmijenio uspjeh stranaka u parnici valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavka 2., članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. ZPP-a preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012, 103/14 i 118/14, dalje: OT-a) prema vrijednosti predmeta spora (15.798,72 kuna) i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak zastupanja na ročištima od 5. rujna 2019., 6. studenoga 2019. u iznosima po 1.000,00 kuna, trošak za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna, trošak žalbe (Tbr.10/1) u iznosu od 1.250,00 kn, kao i trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, ukupno 6.000,00 kn.
Zagreb, 6. srpnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
