REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 2 Us I-1280/2021-19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Alenu Rajku, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu tužitelja A. Š., iz L., kojeg zastupa opunomoćenik M. Z., odvjetnik u P., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa službena osoba V. N. B., radi starosne mirovine, 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03074178731, URBROJ: 341-99-05/3- 21-2980 od 27. kolovoza 2021. godine.
II. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-140-02/20-01/03074178731, URBROJ: 341-13-05/3-20-18181 od 10. ožujka 2021. godine.
III. Tužitelju A. Š. priznaje se, počevši od 20. siječnja 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 4.733,14 kuna mjesečno (u koju svotu je uračunat i dodatak na mirovinu).
IV. Nalaže se prvostupanjskom tijelu da, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu, donese odgovarajuće rješenje u izvršenju točke III. ove presude.
V. Nalaže se tuženiku Hrvatskome zavodu za mirovinsko osiguranje da tužitelju A. Š. nadoknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 10.050,00 (deset tisuća pedeset) kuna, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima ovoga upravnog spora.
VI. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova spora u preostalom iznosu od 400,00 (četiri stotine) kuna.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli - Pola, KLASA: UP/I-140-02/20-01/03074178731, URBROJ: 341-13-05/3-20-18181 od 10. ožujka 2021., tužitelju je, počevši od 20. siječnja 2014. priznato pravo na starosnu mirovinu u svoti od 4.610,38 kuna, uz ostale prateće odluke.
2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-140-02/21-01/03074178731, URBROJ: 341-99-05/3-21-2980 od 27. kolovoza 2021., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja.
3. Navedena rješenja donesena su u izvršenju ovosudne presude, poslovni broj: 2 UsI-1500/16-8 od 3. svibnja 2018. (potvrđene presudom Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-3176/18-5 od 7. srpnja 2020.). Presudom od 3. svibnja 2018. poništeno je ranije drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje doneseno u ovoj upravnoj stvari, tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 20. siječnja 2014. (od kojeg dana mu pripada i isplata mirovine) te je naloženo prvostupanjskom tijelu da donese odgovarajuće rješenje u izvršenju te presude, pri čemu će u izračun svote starosne mirovine uključiti i podatke o razlici plaće dosuđene tužitelju pravomoćnom sudskom odlukom, koji podaci su sadržani u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Labinu, poslovni broj: I-383/93 od 8. travnja 1998. godine.
4. Tužitelj osporava zakonitost tuženikove odluke, podsjeća na ranije upravnosudske presude i tvrdi, u bitnome, sljedeće. U upravnom postupku tužitelju je pogrešno izračunat broj vrijednosnih bodova za 1992. i 1993. (posljedično i osobnih bodova), uz pogrešno pretvaranje presuđenih kunskih vrijednosti u dinare i hrvatske dinare, što je dovelo do izračuna mirovine u manjem iznosu od pripadajućega. Po pravilnom izračunu, tužitelju pripada mjesečni iznos mirovine od 4.724,91 kuna (umjesto 4.610,38 kn). K tomu, novim rješenjem tužitelju trebaju biti priznate i zakonske zatezne kamate. Tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i da sam riješi stvar, priznavanjem tužitelju prava na starosnu mirovinu u mjesečnoj svoti od 4.733,14 kuna. Traži i naknadu troškova spora u ukupnom iznosu od 10.450,00 kuna.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje, u osnovi, kod navoda osporavanog rješenja i predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora. Na prijedlog tužitelja, u ovome je sporu, na sporne okolnosti izračuna tužiteljeve mirovine izveden dokaz financijskim vještačenjem. Vještačenje je povjereno Poreznom savjetništvu D. d.o.o. u R., ovlaštenom za sudsko vještačenje iz područja financija, računovodstva i poreza, koje obavlja stalna sudska vještakinja i zaposlenica navedene pravne osobe mr. sc. S. D., dipl. oecc. Sudska vještakinja svoj je nalaz i mišljenje dostavila u pisanom obliku, te ga dodatno iznijela na raspravi.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je, nakon rasprave provedene 29. lipnja 2022., utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prema članku 79. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14 i 33/15, u nastavku teksta: ZOMO), svota mirovine računa se tako da se osobni bodovi pomnože s mirovinskim faktorom i aktualnom vrijednošću mirovine iz članka 88. toga Zakona.
. U članku 81. stavku 1. ZOMO-a propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu. Plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele se s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom. Određivanje vrijednosnih bodova dodatno je uređeno u stavcima 2.-12. navedenoga članka.
10. Sudska vještakinja mr. sc. S. D. je, nakon analize iznosa dosuđenih tužitelju u radnome sporu i izračuna mirovine provedenog od strane javnopravnih tijela mirovinskog osiguranja, sastavila izračun mirovine koji smatra pravilnim, zaključivši da je tuženik djelomično postupio po presudi Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske. Prema sudskoj vještakinji, iznosi pribrojeni u tuženikovu izračunu mirovine razlikuju se od iznosa utvrđenih presudom u radnome sporu. Pravilna mjesečna svota mirovine iznosi 3.726,88 kuna, čemu je potrebno dodati dodatak na mirovinu od 1.006,26 kuna, što ukupno iznosi 4.733,14 kuna.
11. Tužitelj nema primjedbi na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tuženik je, pak, dostavio izjašnjenje prvostupanjskog tijela od 14. lipnja 2022., u kojem je opisan način izračuna svote tužiteljeve mirovine. Prema prvostupanjskom tijelu, zbog toga što je sudska vještakinja iskazala plaće po godinama u mjesecima isplate umjesto za mjesec isplate i što je svote drugih primanja koja čine plaću evidentirala u godini u kojoj je isplata trebala biti izvršena, javljaju se razlike u iznosima iskazanima po godinama između osporavanog izračuna i izračuna sudske vještakinje. Zbog drukčijih iznosa ukupne plaće – osnovice po godinama, različit će biti i vrijednosni bod za izračun mirovine po predmetnim godinama.
12. Sudska vještakinja na raspravi primjećuje da nema brojčane razlike između njenog izračuna i izjašnjenja prvostupanjskog tijela, već razlika postoji samo u odnosu na koja razdoblja se pribrajaju iznosi dosuđeni presudom u radnome sporu, tj. je li riječ o mjesecu dospijeća prema toj presudi ili o mjesecu na koji se odnosi naknada plaće. Dalje iznosi da bi, u slučaju primjene načina izračuna navedenog u izjašnjenju prvostupanjskog tijela svota tužiteljeve starosne mirovine bila nešto veća od početnog izračuna sudske vještakinje, te da bi vjerojatno iznosila 4.769,70 kuna, ali bi joj za definitivan izračun bio potreban dodatan rok (u ročišnom zapisniku omaškom u pisanju je, umjesto potonjeg iznosa, navedeno 4.679,70 kn).
13. Stranke na raspravi nisu imale dodatne primjedbe na nalaz i mišljenje sudske vještakinje. Tužitelj se ujedno izjasnio da neće inzistirati na dodatnom izračunu, premda bi po njega bio (još) povoljniji, već da predlaže dosuđenje svote mirovine navedene u pisanom nalazu i mišljenju sudske vještakinje (tj. svote od 4.733,14 kn mjesečno), kako se postupak ne bi dalje odugovlačio. Time je rečena svota postala dio tužbenog zahtjeva, koji Sud nije ovlašten prekoračiti (čl. 31. st. 1. . Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), a tuženik tu svotu u konačnici nije osporio na način da bi svota mirovine trebala biti manja.
14. Sukladno prethodnom, Sud utvrđuje da je, prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja, tužitelju određena starosna mirovina u svoti manjoj od pripadajuće, što je tuženik propustio sanirati.
15. Sud nije prihvatio dio tužiteljeve argumentacije što se odnosi na priznanje zateznih kamata na mjesečne iznose mirovina od dana podnošenja zahtjeva do danas. Naime, ustaljena je pravna interpretacija prema kojoj obveza mirovinskog osiguranja dospijeva izvršnošću odluke o priznatom pravu (rješenja, odnosno presude).
16. Sud je, stoga, na temelju članka 58. stavka 1. ZUS-a, vezano uz članak 81. stavke 1. i 2. toga Zakona, poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te je sam riješio stvar, priznavši tužitelju, počevši od 20. siječnja 2014., pravo na starosnu mirovinu u svoti od 4.733,14 kuna mjesečno (u koju svotu je uračunat i dodatak na mirovinu). U izvršenju ove presude prvostupanjsko će tijelo donijeti razrađujuće rješenje, koje će sadržavati ostale uobičajene prateće odluke uz glavnu favorabilnu odluku o priznavanju prava na starosnu mirovinu, uključujući utvrđenje usklađivanja mirovine (uz prilaganje pregleda usklađivanja mirovine), te odluku o isplati razlike između pripadajućih i isplaćenih svota starosne mirovine tužitelja.
17. Tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe, jer tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, te uzevši u obzir propisana oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi (čl. 22. st. 1. i čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama, „Narodne novine,“ broj 118/18).
18. Odluka Suda o troškovima spora donesena je na temelju odredbi članka 79. ZUS-a te Tbr. 23 i Tbr. 50 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22), u okviru podnesenog troškovnika, polazeći od toga da je tuženik u cijelosti izgubio spor, a bazira se na sljedećim elementima. Kao radnje u odnosu na koje tužitelj može ostvariti pravo na naknadu troškova zastupanja priznat je sastav tužbe (2.500,00 kn), te pristup na ročište za raspravu (2.500,00 kn za svaki pristup), tj. ukupno 7.500,00 kuna, što uvećano za PDV usve ukupno 6.250,00 kuna. Tome je pridodana nagrada za obavljeno sudsko vještačenje (3.800,00 kn), pa ukupno dosuđena naknada troškova spora iznosi 10.500,00 kuna. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 81. stavku 2. ZUS-a, dok je početak tijeka roka zakonskih zateznih kamata vezan uz izvršnost odluke o troškovima spora, tj. uz istek paricijskog roka što počinje teći dostavom stranci pravomoćne odluke o troškovima spora (čl. 80. st. 1. ZUS-a).
19. Ustaljeno je pravno stajalište prema kojem troškovi skopčani s time što je stranka odabrala odvjetnika izvan sjedišta suda ne mogu ići na teret protustranke. Ovdje u tu kategoriju ulaze zatraženi putni troškovi za pristup zamjenika opunomoćenika na ročište za raspravu, u iznosu od 400,00 kuna. Primjenom kriterija opravdanih izdataka iz članka 79. stavka 1. ZUS-a, Sud nije priznao te troškove, odbivši u tom dijelu preostali dio zahtjeva tužitelja za nadoknadu troškova spora.
U Rijeci 6. srpnja 2022.
S u d a c
dr. sc. Alen Rajko, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
