Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-1223/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, suca izvjestitelja i člana vijeća i Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. K. iz Z., OIB: ..., koga zastupa punomoćnica J. T., odvjetnica u Z., protiv tuženice R. H., OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 6, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20-14 od 22. travnja 2021. i rješenja istog suda poslovni broj P-1944/20 od 6. studenoga 2020. i poslovni broj P-1944/20-18 od 29. srpnja 2021., u sjednici održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se djelomično žalba tužitelja V. K. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20-14 od 22. travnja 2021. u toč. I izreke i u toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju V. K. naknaditi tuženici R. H. parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja V. K. i ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20 od 6. studenoga 2020.

II Odbija se djelomično žalba tužitelja V. K. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20-18 od 29. srpnja 2021. u toč. II izreke u dijelu kojim se rješenje poslovni broj P-1944/2020-16 od 11. svibnja 2021. potvrđuje u dijelu pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn. III Uvažava se djelomično žalba tužitelja V. K. i djelomično preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20-18 od 29. srpnja 2021. tako da se rješava:

Usvaja se djelomično prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe od 11. svibnja 2021. te se nalog tužitelju da u roku od 8 dana po primitku toga rješenja plati sudsku pristojbu za prvostupanjsku presudu preko iznosa od 400,00 kn do iznosa od 5.000,00 kn, tj. za iznos od 4.600,00 kn te da plati sudsku pristojbu za žalbu protiv presude u iznosu od 5.000,00 kn, ukida.

IV Uvažava se djelomično žalba tužitelja i preinačuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1944/20-14 od 22. travnja 2021. u toč. II izreke u dijelu kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak preko iznosa od 1.500,00 kn do iznosa od 10.000,00 kn, tj. za iznos od 8.500,00 kn, tako da se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška u tom iznosu odbija.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj V. K. suvlasnik u 274/159464 dijela nekretnina na čest.br. 713/1, broj zk.ul.: 1396, k.o. ...G., upisan u zemljišne knjige ovog suda, kao i objekta sagrađenog na toj čestici ukupne površine 184 m2 te se ovlašćuje tužitelj da može bez ikakvih daljnjih pitanja ili odobrenja pred ovim sudom, kao i u drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu navedenog prava suvlasništva na svoje ime, te se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak, sa zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2021. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju V. K. naknaditi tuženiku R. H. parnični trošak u iznosu od 10.000,00 kn u roku od 15 dana.«

2. Raspravnim rješenjem od 6. studenoga 2020. odlučeno je:

"Utvrđuje se vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kn."

3. Prvostupanjskim rješenjem od 29. srpnja 2021. je odlučeno:

"I Djelomice se prihvaća prigovor tužitelja te se preinačava rješenje ovog suda posl.br. P-1944/2020-16 od 11. svibnja 2021. u dijelu koji se odnosi na plaćanje pristojbe na žalbu te se nalaže tužitelju platiti u roku od 8 dana razliku pristojbe na žalbu u iznosu od 4.600,00 kn.

II Djelomice se odbija kao neosnovan prigovor tužitelja te se rješenje posl.br. P- 1944/2020-16 od 11. svibnja 2021. potvrđuje u dijelu pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn."

4. Protiv navedene presude i raspravnog rješenja od 6. studenoga 2020. žalbu je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je povrijeđena odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio čl. 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima koja uopće ne spominje društveno vlasništvo. Tužitelj ispunjava sve pretpostavke iz navedene odredbe da mu se prizna pravo vlasništva jer je u vrijeme gradnje bio nositelj prava vlasništva, nije mogao znati da objekt gradi na tuđem zemljištu, svatko je znao za izgradnju objekta i nitko se gradnji nije usprotivio te je 24. kolovoza 1985. kupio zemljište i radničku baraku od poduzeća D. Iz rješenja kojim se tužiteljevoj supruzi odobrava osnivanje ugostiteljske radnje vrste "Bife" proizlazi da se nije radilo o privremenom objektu niti o bespravno sagrađenom objektu kao ni montažnom objektu. Prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbu čl. 368. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Tvrdi da je označio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn, a povodom prigovora prenisko određene vrijednosti predmeta spora sud je donio rješenje kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kn, pri čemu nije razmotrio primjedbe tužitelja niti uvažio njegov prijedlog da se po vještaku utvrdi vrijednost sporne nekretnine, tj. zemljište površine 184 m2 koje se nalazi ispod građevine. Smatra da je rješenje kojim je povećana vrijednost predmeta spora nezakonito. Neosnovano je tuženici priznata nagrada od 5.000,00 kn za tzv. odgovor na tužbu koji je po sadržaju prigovor na prenisku određenu vrijednost predmeta spora. Predlaže da se pobijana presuda preinači uvažavanjem tužbenog zahtjeva, vrijednost predmeta spora utvrdi u iznosu od 10.000,00 kn te tuženicu obveže da tužitelju nadoknadi parnične troškove, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje pred drugim sucem.

5. Protiv prvostupanjskog rješenja od 29. srpnja 2021. tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da nije dobio odgovor na prigovor protiv raspravnog rješenja kojim je paušalno, bez izračuna, kriterija i obrazloženja povećana vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn na 500.000,00 kn. Protiv toga rješenja tužitelj je izjavio žalbu zajedno sa žalbom protiv prvostupanjske presude, dakle to rješenje nije pravomoćno pa je pobijano rješenje preuranjeno. Predlaže da se žalba uvaži i pobijano rješenje ukine.

6. Na žalbe nije odgovoreno.

7. Žalbe protiv presude i rješenja od 29. srpnja 2021. su djelomično osnovane, dok je žalba protiv rješenja od 6. studenoga 2020. osnovana.

O žalbi protiv presude

8. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 80/22.), jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude, u njoj su navedeni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati.

8.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Stoga žalba tužitelja iz tog žalbenog razloga, nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnik u 274/159464 dijela čest.br. 713/1 upisane u zk.ul. 1396 k.o. G. kao i objekta sagrađenoj na toj čestici ukupne površine 184 m2 te da se ovlasti da može bez daljnjih pitanja i odobrenja ishoditi uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime.

10. Prvostupanjski sud utvrđuje da je tužitelj financirao i izgradio objekt na navedenoj nekretnini te da se radi o bespravno izgrađenom objektu i to montažnom objektu za potrebe ugostiteljske djelatnosti koja je glasila na njegovu suprugu i koja je sada dio Parka prirode M. Utvrđujući da se radilo o zemljištu u društvenom vlasništvu te da je tužitelj bio nesavjestan graditelj, kao i da se radi o privremenom objektu, koji je montažne prirode, prvostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, u smislu odredbe čl. 24. i čl. 12. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 9/92. i 77/92.; dalje ZOVO), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

11. U parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP).

11.1. Činjeničnu i pravnu osnovu tužiteljevog zahtjeva čini teza da je pravo vlasništva stekao građenjem poslovnog objekta ukupne površine, s prostorom ispred i iza, od 274 m2 na zemljištu koje je bilo u društvenom vlasništvu, da ga prilikom izvođenja radova nitko nije smetao niti se na bilo koji način protivio gradnji, kao ni kasnije pružanju ugostiteljskih usluga u objektu "Zlatni medvjed", pa da je građenjem na tuđem zemljištu stekao pravo vlasništva na sagrađenom objektu i pripadajućem zemljištu.

11.2. Odredbom čl. 13. st. 1. ZOVO je propisano da više osoba ima pravo vlasništva na nepodijeljenoj stvari kada je dio svakog od njih određen razmjerno prema cjelini (idealni dio).

11.3. Prema čl. 36. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 81/15.-pročišćeni tekst; dalje ZVDSP) ako više osoba ima neku stvar u svome vlasništvu tako da svakoj pripada po dio toga prava vlasništva, računski određen razmjerom prema cijelom pravu vlasništva te stvari, sve su one suvlasnici te stvari, a dijelovi prava vlasništva koji im pripadaju njihovi su suvlasnički dijelovi. Dakle, elementi suvlasništva su nepodijeljena stvar, više vlasnika, određeni suvlasnički dijelovi i pravo na suposjed suvlasnika razmjerno veličini suvlasničkog dijela.

11.4. Ako bi tužitelj bio vlasnik točno određenog dijela nekretnine i to objekta i zemljišta u površini od 274 m2, tada ne može ujedno biti suvlasnik određenog realnog dijela nepodijeljene nekretnine jer je suvlasništvo pravo vlasništva više osoba na istoj fizički nepodijeljenoj stvari, po dijelovima koji su alikvotno (idealno) određeni.

11.5. Prema tome ako neka osoba polaže pravo na vlasništvo točno određenog dijela nekretnine, očito je da ne može biti (su)vlasnik idealnog dijela i da suvlasništvo na cijeloj nekretnini ne postoji.

11.6. Dakle, s obzirom da sam tužitelj tvrdi da je građenjem postao samovlasnik određenog realnog dijela predmetne nekretnine, neosnovan je njegov (deklaratorni) tužbeni zahtjev na utvrđenje da je suvlasnik predmetne nekretnine za 274/159464 dijela.

12. U odnosu na žalbene tvrdnje tužitelja da ispunjava sve pretpostavke iz odredbe čl. 24. ZOVO da mu se prizna pravo (su)vlasništva na čest. br. 713/1 k.o. G., za istaći je da je ispunjena osnovna pretpostavka da se radi o tužitelju kao vlasničkopravnom subjektu koji može biti nositelj prava vlasništva, ali citirana odredba ima u vidu da se radi o zemljištu u građanskom vlasništvu i ne primjenjuje se na slučaj kad graditelj gradi na zemljištu u društvenom vlasništvu, s tim da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju po izgradnji objekta koji je prema činjeničnom supstratu tužbe i iskazu tužitelja dovršen krajem 1985. te se mora izgraditi zgrada ili druga građevina (građevinski objekt) koja je trajno povezana sa zemljištem, a ne privremeni objekt kao što je predmetni koji je montažne prirode, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja.

13. Prema odredbi čl. 368. st. 1. ZVDSP, koju je prvostupanjski sud po tvrdnjama tužitelja propustio primijeniti, ako je do stupanja na snagu toga Zakona (do 1. siječnja 1997.) na zemljištu u društvenom vlasništvu izgrađena zgrada koja je u trenutku stupanja na snagu toga Zakona u nečijem vlasništvu, ali nije upisana u zemljišnoj knjizi iako je upisano zemljište na kojem je izgrađena, vlasnik te zgrade steći će pravo vlasništva cijele nekretnine upisom postojanja zgrade na zemljišnoj čestici na kojoj je izgrađena, uz upis prava vlasništva na cijelom zemljišnoknjižnom tijelu u korist vlasnika zgrade.

13.1. U primjeni citirane odredbe, za pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade mora biti riječ o trajnoj zgradi koja je izgrađena u skladu s zakonom tj., na temelju akta nadležnog tijela kojim se graditelju daje građevinsko zemljište radi izgradnje, a ako nema tog akta, može se raditi i o naknadnoj legalizaciji pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela, pod pretpostavkom i u postupku iz čl. 84. do 90. Zakona o građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 48/88. - pročišćeni tekst, 16/90. i 53/90.) ili joj zakonodavac priznaje legalitet jer je izgrađena prije 15. veljače 1968. (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju br. Rev 450/10-2 od 4. prosinca 2013.), a koje pretpostavke u konkretnom slučaju nisu ispunjene.

14. Daljnja posljedica zaključka da je neosnovan deklaratorni tužbeni zahtjev je i neosnovanost kondemnatornog zahtjeva (ovlaštenje tužitelja da ishodi uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama).

15. Stoga je prvostupanjski sud odbijanjem tužbenog zahtjeva pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti tužiteljevu žalbu u odnosu na glavnu stvar i potvrditi prvostupanjsku presudu u toč. I izreke.

O žalbi protiv rješenja od 6. studenoga 2020.

17. Tužitelj je u tužbi označio vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn te je tuženica u odgovoru na tužbu istakla prigovor da je vrijednost predmeta spora prenisko označena i daleko od stvarne vrijednosti predmetne nekretnine koja vrijedi minimalno 500.000,00 kn.

17.1. Na pripremnom ročištu 6. studenoga 2020. prvostupanjski sud je utvrdio vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kn.

18. U slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

19. Odluka prvostupanjskog suda kojom je na prijedlog tuženice utvrdio vrijednost predmeta spora od 500.000,00 kn temelji se na stavu o tržišnoj vrijednosti nekretnine koja je predmet spora u površni od 274 m2, u odnosu na koju je naznačena vrijednost po ocjeni suda očito prenisko naznačena.

19.1. Kada tužitelj, u slučaju tužbenog zahtjeva koji se ne odnosi na novčanu svotu, očito suviše visoko ili suviše nisko naznači vrijednost predmeta spora u tužbi, tako da se postavlja pitanje stvarne nadležnosti suda, sastava suda, vrste postupka, ovlaštenja za zastupanje ili prava na naknadu troškova postupka, prema odredbi čl. 40. st. 3. ZPP sud će, po službenoj dužnosti ili na prigovor tuženika, najkasnije na pripremnom ročištu, brzo i na prikladan način provjeriti točnost naznačene vrijednosti te rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba odrediti vrijednost predmeta spora.

20. Tužitelj osnovano ističe da nisu bile ispunjene pretpostavke za određivanje vrijednosti predmeta spora.

20.1. Naime, okolnost koju odlučnom smatra prvostupanjski sud, prihvativši argumentaciju tuženice o tržišnoj vrijednosti nekretnine, nije sama po sebi pretpostavka za provjeru i određivanje vrijednosti predmeta spora u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP već tek ukoliko u tužbi previsoko ili prenisko naznačena vrijednosti predmeta spora dovodi u pitanje stvarnu nadležnost ili sastav suda, vrstu postupka, ovlaštenje za zastupanje ili pravo na naknadu troškova.

20.2. U konkretnom slučaju tuženica nije iznijela niti jedan razlog zbog kojih je za nju važno pitanje vrijednosti predmeta spora niti je prvostupanjski sud utvrdio postojanje za njega važnih razloga koji u smislu citirane odredbe opravdavaju određivanje vrijednosti predmeta spora u većem iznosu od onog koji je tužitelj naznačio u tužbi.

21. Kako u okolnostima ovoga slučaja ne postoje zakonske pretpostavke za određivanje vrijednosti predmeta spora primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP, trebalo je na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja i ukinuti prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kn, dakle odlučiti kao u toč. I izreke ovog rješenja.

O žalbi protiv rješenja od 29. srpnja 2021.

22. Odlučujući o prigovoru tužitelja protiv rješenja za plaćanje pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i pristojbe na žalbu protiv presude u istome iznosu, prvostupanjski sud je djelomično odbio prigovor tužitelja i potvrdio rješenje od 11. svibnja 2021. u dijelu pristojbe na presudu u iznosu od 5.000,00 kn i u dijelu koji se odnosi na plaćanje pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 4.600,00 kn te je djelomično prihvatio prigovor za plaćeni iznos pristojbe na žalbu protiv presude u iznosu od 400,00 kn, uz obrazloženje da je po prigovoru tuženice na pripremnom ročištu utvrđena vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kn primjenom odredbe čl. 40. st. 3. ZPP.

23. Međutim, kako je vrijednost predmeta spora ona koju je tužitelj označio u tužbi – 10.000,00 kn, tužitelj je plaćanjem iznosa od 400,00 kn u cijelosti platio pristojbu za žalbu protiv presude, koju je podnio u elektroničkom obliku pa je sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj 118/18.; dalje ZSP) u obvezi platiti polovicu propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine", broj 53/19. i 92/21.), što je plaćeni iznos od 400,00 kn, dok je u obvezi platiti sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 400,00 kn.

24. Stoga je trebalo na temelju čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP odlučiti kao u toč. II i III izreke ovog rješenja.

O parničnom trošku

25. S obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kn, tuženici koja je uspjela u ovom sporu na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, a primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.; dalje Tarifa) treba priznati trošak sastava odgovora na tužbu po Tbr. 8. toč. 1. Tarife od 75 bodova te trošak zastupanja na ročištu 11. ožujka 2021. po Tbr. 9. toč. 1. Tarife od 75 bodova, slijedom čega joj treba dosuditi parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn.

26. Stoga je o trošku parničnog postupka odlučeno kao u izreci ove presude i toč. IV izreke rješenja (čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP).

U Zadru 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.