Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-424/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić, predsjednice vijeća, Ivanke Maričić-Orešković, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Branke Ježek-Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz P., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica iz P., protiv tuženika P. B . Z. d.d. Z., OIB: . . . kao pravni sljednik V. B . d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik iz P., radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-1485/2017 od 15. siječnja 2021.,u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, posl.br. P-1485/2017 od 15. siječnja 2021.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji je glasio:

"Nalaže se tuženiku P.B.Z. d.d., Z., OIB: ..., tužitelju izdati ispravu podobnu za uknjižbu u zemljišnoj knjizi tužiteljevog prava vlasništva nekretnine oznake k. č. br. ... upisane u zk. ul. ... k.o. P. u roku od 15 dana, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda."

2. U točki II. izreke nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 10.512,50 kn u roku od 15 dana.

3. Protiv citirane presude žalbu izjavljuje tužitelj pozivajući se na žalbene razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Predlaže da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu žalbenog troška.

5. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio osnovanost žalbenih navoda uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Sud prvog stupnja utvrđuje da je predmet tužbenog zahtjeva izdavanje tabularne isprave podobne za uknjižbu u zemljišnu knjigu tužiteljevog prava vlasništva nekretnine kč.br. ... upisane u zk.ul. ... k.o. P..

8. Među strankama nije sporno da je P. B . d.d. Z. pravni sljednik V. B . d.d., da je tužitelj pravni sljednik iza pok. J. J. temeljem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-897/16. Nije sporno da je pravna prednica tužitelja s pravnim prednikom tuženika 2. srpnja 2008. sklopila Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 7711000138 sa sporazumom stranaka o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine.

9. Uvidom u ugovor o dugoročnom kreditu poslovni broj 7711000138 od 2. srpnja 2008. sud prvog stupnja utvrđuje da su se ugovorne strane u čl. 7. istoga usuglasile da će prednik tuženika po potpisivanju tog Ugovora sa sporazumom izdati izjavu o vraćanju vlasništva za nekretninu kč.br. ... upisanu u zk.ul. ... k.o. P., te istovremeno podnijeti zahtjev za upis založnog prava na toj nekretnini temeljem predmetnog Ugovora sa sporazumom. Daljnje je utvrđenje suda prvog stupnja da prednik tuženika nije prednici tužitelja po potpisivanju ugovora izdao izjavu o vraćanju vlasništva za nekretninu kč.br. ... upisanu u zk.ul. ... k.o. P..

10. Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, a s obzirom da je predmet zahtjeva izdavanje tabularne isprave sud prvog stupnja zaključuje da se radi o parnici za ispunjenje ugovora, da je osnovano istaknut prigovor zastare budući zahtjev za izdavanje tabularne isprave za uknjižbu prava vlasništva zastarijeva u općem zastarnom roku iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - ZOO) u kojem je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Kako je Ugovor o dugoročnom kreditu broj: 771000138 od 2. srpnja 2008. kojim je prednik tuženika preuzeo ovezu izdavanja tabularne isprave radi prijenosa prava vlasništva na prednicu tužitelja, zaključen 2. srpnja 2008., to je tužba podnesena (13. studenoga 2015.) po isteku petogodišnjeg zastarnog roka.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da je tužitelj dostavom Sporazuma o raskidu ugovora o dugoročnom kreditu broj: 771000138 sa sporazumom o zasnivanju založnog prava na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 8. ožujka 2010. zatim brisovnog očitovanja od 2. ožujka 2012., Aneksa broj 1. o kratkoročnom kreditu broj: 570000013 sa sporazumom stranaka o prijenosu prava vlasništva radi osiguranja novčane tražbine od 28. travnja 2010. dokazao činjenice da su stranke sporazumno raskinule Ugovor o dugoročnom kreditu od 2. srpnja 2008., a na osnovu kojega tužitelj zahtijeva izdavanje tabularne isprave, pa zaključuje da je njegov tužbeni zahtjev neosnovan.

12. Iz navedenih razloga sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja, a odluku o parničnom trošku temelji na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15; Tarifa).

13. Suprotno žalbenim navodima tužitelja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući ne postoje nikakve proturječnosti, već presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama te ju je moguće ispitati.

14. Ispitujući po službenoj dužnosti postojanje neke od drugih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila ostvarena neka od tih bitnih procesnih povreda. Nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava kada je sud prvog stupnja usvajajući kao osnovan prigovor zastare tuženika odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio početak tijeka zastarnog roka pri čemu se poziva na Aneks broj 1. ugovora o kratkoročnom kreditu broj: 571000013 sa sporazumom stranaka o prijenosa prava vlasništva na nekretninama radi osiguranja novčane tražbine od 28. travnja 2010. ističući da je zastarni rok počinje teći od sklapanja navedenog Aneksa, no međutim i u tom slučaju nije osnovan prigovor zastare s obzirom da je tužba podnesena 13. studenoga 2015.,dakle nakon proteka općeg zastarnog roka od pet godina.

16. Nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi tužitelja koji smatra da je sud trebao provesti dokaze saslušanjem tužitelja i punomoćnika pravnog prednika tuženika L. P. koji je sudjelovao pri sklapanju Aneksa br. 1. ugovora o kratkoročnom kreditu od 28. travnja 2010. i sa kojim su dogovoreni rokovi i način brisanja fiducijalnog vlasništva budući je sud prvog stupnja pravilno odbio ovaj dokazni prijedlog tužitelja, te time nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude budući je nedvojbeno tijekom postupka utvrđeno da izjava o brisanju prava vlasništva nikada nije izdana, te da je osnovan istaknuti prigovor zastare tužiteljeve tražbine.

17. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife naložio tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.512,50 kn.

18. Iz navedenih razloga, pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

19. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu, jer je ocijenjeno da isti nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci, 6. srpnja 2022.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Lidija Oštarić Pogarčić