Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: II Kž-262/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te mr. sc. Marijana Bitange i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Ane Matić Puljar, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. F. i optuženog M. Đ., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog J. F. i optuženog M. Đ., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kovm-4/2022. od 09. lipnja 2022. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 06. srpnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog J. F. i optuženog M. Đ. kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, broj Kovm-4/2022. od 09. lipnja 2022., nakon podignute optužnice zbog tri kaznena djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog J. F. i optuženog M. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja optuženicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode, i to od 11. ožujka 2022. pa nadalje.
2.1. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi J. F. po branitelju, S. M., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se „ova žalba usvoji, te rješenje kojim je određeno produljenje istražnog zatvora ukine jer posebni uvjet kao osnova za određivanje istražnog zatvora nije adekvatno obrazložen, odnosno isti nije ispunjen, te nije obrazloženo neograničeno trajanje istražnog zatvora.“
2.2. Žalbu je podnio i optuženi M. Đ. po braniteljici, V. Š., odvjetnici iz N., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da „se pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora ukine i optuženi pusti na slobodu ili isto zamijeni nekom od mjera opisanih u članku 98. ZKP ili da se isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.“
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Naime, razmotrivši razloge pobijanog rješenja, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje opće, kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog J. F. i optuženog M. Đ. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom. Također, prilikom donošenja rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer je za svoju odluku iznio valjane, jasne i dostane razloge.
6. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su optuženi J. F. i optuženi M. Đ. počinili kaznena djela koja im se potvrđenom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji. Time je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela za koja se terete u ovom postupku, što je ovdje i ostvareno, kako je prethodno utvrđeno, dok će odluku o tome jesu li djela dokazana, pa shodno tome i eventualno o stupnju njegove krivnje, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Slijedom navedenog, u cijelosti su promašeni žalbeni navodi optuženog M. Đ. da je „prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propustio navesti razloge zbog kojih smatra da je u konkretnoj situaciji ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08“, odnosno žalbeni navodi kojima osporava postojanje osnovane sumnje, jer „nije imao saznanja što je 1. okrivljenik planirao počiniti u navedenoj trgovini.“
7. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da na strani optuženog J. F. i optuženog M. Đ. egzistiraju okolnosti koje ukazuju na opasnost od povrata te potom ispravno ocijenio da protiv imenovanih valja produljiti istražni zatvor po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, optuženi J. F. i optuženi M. Đ. su osnovano sumnjivi da su počinili tri kaznena djela razbojništva u razdoblju od nešto više od mjesec dana, prilikom čega su iskazali izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje, na način da je optuženi J. F. prijetio nožem djelatnicama trgovina te tražio novac, dok je optuženi M. Đ. pritom pazio da netko ne naiđe.
7.1. Nadalje, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženi J. F. već dolazio u sukob sa zakonom, obzirom da je osuđivan za kazneno djelo omogućavanja izvanbračnog života sa djetetom iz članka 170. stavka 1. KZ/11, što uz okolnost iskazane kriminalne volje i upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela te činjenice da, iako je zaposlen, lošeg je imovinskog stanja, predstavlja okolnosti koje u svom zbiru ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Na pravilnost i zakonitost pobijane odluke nije od utjecaja žalbeni navod optuženika da kazneno djelo za koje je osuđen „nema elemenata nasilja, a niti je na bilo koji način srodno sa kd za počinjenje kojeg se 1.-okrivljenik tereti u ovom postupku“, osobito s obzirom na broj kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret.
7.2. Također, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da je optuženi M. Đ. već dolazio u sukob sa zakonom, obzirom da je prekršajno kažnjavan zbog počinjenja prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, dakle, radi prekršaja s elementima nasilja, što ukazuje da je njegovo protupravno ponašanje progrediralo iz zone prekršajne odgovornosti i kažnjivosti u zonu kaznenopravne odgovornosti i kažnjivosti. Nadalje, okolnost iskazane kriminalne volje i upornosti prilikom počinjenja kaznenih djela, uz činjenicu da trenutno nije zaposlen, predstavlja okolnosti koje u svom zbiru ukazuju na opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Pritom valja istaknuti da su neosnovani navodi optuženika da „sud nije na valjan način cijenio materijalni status okrivljenika s obzirom na činjenicu da je vlasnik kuće i da ima redovita primanja.“
8. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti takve da opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv oba optuženika te upućuju na zaključak da se svrha istražnog zatvora za sada ne može ostvariti njegovom zamjenom blažim mjerama.
8.1. U tom smislu, bez utjecaja na zakonitost pobijane odluke su žalbeni navodi optuženog J. F. o utjecaju dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru te navodi da razlozi za produljenje istražnog zatvora više ne egzistiraju obzirom da je optuženik postupao lakomisleno kao mlada osoba, kao i da navođenje podataka iz zapisnika centra ne može biti okolnost za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika. Naime, po stavu ovog drugostupanjskog suda, navedena potonja okolnost samo ukazuje na ponašanje optuženika i kao takva može predstavljati jednu od okolnosti koja se uzima u obzir kod procjene opasnosti od povrata. Također, na pravilnost pobijane odluke nisu od utjecaja niti žalbeni navodi da će produljenjem istražnog zatvora optuženik ostati bez posla, odnosno da će na taj način njegova obitelj ostati bez sredstava za uzdržavanje.
9. Također, nije u pravu optuženi M. Đ. kada upire na povredu načela razmjernosti iz članka 4. ZKP/08, a sve kako Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08 vodeći pri tom računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Naime, prema stavu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, na strani optuženika egzistiraju upravo one osobite okolnosti koje govore u prilog nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik M. Đ. počiniti, ima prevagu nad pravom pojedinca nad slobodu. Pritom valja istaknuti da nije došlo do povrede odredbi Ustava i zakona, jer upravo konkretan slučaj ograničavanja slobode predstavlja iznimku koja ima svoje uporište u zakonskim odredbama.
11. Također, žalbeni navodi oba optuženika da je u pobijanom rješenju izostao rok na koji je istražni zatvor produljen pa da je na taj način došlo do povrede odredaba kaznenog postupka, su u cijelosti promašeni. Naime, članak 131. stavak 3. ZKP/08 propisuje da se u rješenju o istražnom zatvoru nakon podnošenja optužnice ne određuje rok trajanja istražnog zatvora, ali će sud svaka dva mjeseca, do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora.
12. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 06. srpnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović,v.r.
