Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 18 Gž Ovr-665/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Nadi Krnjak, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditeljice A. G. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici iz Z., protiv ovršenice M. C. iz D., OIB: … i ovršenice S. C. iz D., (P., S.), OIB: …, obje zastupane po punomoćniku V. M., odvjetniku iz D., radi ovrhe, povodom žalbe ovrhovoditeljice izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku od 26. srpnja 2021., poslovni broj: Ovr-286/2019, dana 6. srpnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovrhovoditeljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj: Ovr-286/2019 od 26. srpnja 2021.

II. Odbija se ovrhovoditeljica sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog ovrhovoditeljice za ponavljanje postupka u ovom ovršnom predmetu, podnesen 29. svibnja 2021., kao nedopušten.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom ovrhovoditeljica pobija navedeno rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede odredbi čl. 6. st. 1. i čl. 13. Europske konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a podredno da isto ukine i predmet vrati istom sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu ovršenice su osporile žalbene navode ovrhovoditeljice i predložile žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba ovrhovoditeljice nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je ovrhovoditeljica podneskom od 29. svibnja 2021. podnijela zahtjev za ponavljanje postupka, temeljeći isti na odredbi čl. 421. st. 1. toč. 2., 4., 5., 6., 7., 10. i dr. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje: ZPP). Međutim, kako je u konkretnom slučaju o prijedlogu za ovrhu ovrhovoditeljice podnesenom 14. kolovoza 2018. odlučeno rješenjem suda prvog stupnja posl.br. Ovr-286/2019 od 6. travnja 2020., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ovr-500/2020-2 od 26. studenog 2020., te kako u konkretnom slučaju nije doneseno rješenje o ovrsi kojim bi se naložilo ovršenicima namiriti novčanu tražbinu ovrhovoditeljici, to se ne radi o situaciji iz čl. 58. st. 7. ZPP, zbog čega je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 12. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017; dalje: OZ) odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. U vrlo opširnoj žalbi napisanoj na 19 stranica, ovrhovoditeljica iznosi tijek ovog i drugih postupaka koji je vodila pred sudovima protiv ovdje ovršenica, očito gubeći iz vida da se u konkretnom slučaju radi o procesnom rješenju, posljedično čemu prvostupanjski sud nije odlučivao o osnovanosti prijedloga za ponavljanje postupka, već je isti odbačen zbog toga jer u smislu odredbe čl. 12. OZ nije dopušten.

7. Prema odredbi čl. 12. st. 1. OZ u ovršnom postupku ponavljanje postupka nije dopušteno, osim u slučaju iz čl. 58. st. 7. tog Zakona.

8. Odredbom čl. 58. st. 7. OZ propisano je da ako ovršenik ne podnese prigovor protiv dijela rješenja o ovrsi kojim mu je naloženo da namiri tražbinu, tada protiv tog dijela rješenja može tražiti ponavljanje postupka po pravilima parničnoga postupka.

9. U ovom ovršnom predmetu ovrhovoditeljica je podnijela prijedlog za ovrhu prvostupanjskom sudu 14. kolovoza 2018. na temelju ovršne isprave radi uspostave prijašnjeg stanja, oslobađanjem od svih osoba i stvari iz male kućice na adresi D., čest.zgr. 427 k.o. D., uključivši magazin koji se nalazi iza kućice odnosno pripadajući dio magazina koji je određen gabaritom kućice te dvorište i vrt ispred kućice u širini kućice, a do Z. u. koji je nasuprot kućice prema jugozapadu. Istim prijedlogom ovrhovoditeljica je tražila da ju sud ovlasti da uz pomoć sudskog ovršitelja uspostavi prijašnje stanje na trošak i opasnost ovršenica i da se naloži ovršenicama predati navedene nekretnine ovrhovoditeljici. Prema tome, u konkretnom slučaju, nedvojbeno se ne radi o slučaju iz čl. 58. st. 7. OZ.

10. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku posl.br. Ovr-286/2019 od 6. travnja 2020. (list br. 86 spisa) odbijen je prijedlog za ovrhu ovrhovoditeljice podnesen sudu prvog stupnja 6. travnja 2020., a navedeno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ovr-500/2020-2 od 26. studenog 2020.

11. Stoga, ne ulazeći u osnovanosti žalbenih navoda ovrhovoditeljice koji se odnose na međusobne odnose između stranaka i pravnih sporova koje isti vode, kraj činjenice da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ukazuje ovrhovoditeljica u žalbi, a niti bilo koji drugi žalbeni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te kako je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 12. st. 1. OZ odbacio prijedlog za ponavljanje ovog ovršnog postupka kao nedopušten, valjalo je odbiti žalbu ovrhovoditeljice kao neosnovanu i temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019; dalje: ZPP) u vezi s čl. 21. st. 1. OZ potvrditi pobijano rješenje.

12. Ovrhovoditeljica nije uspjela sa žalbom, pa je valjalo istu odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova sastava žalbe.

Varaždin, 6. srpnja 2022.

Sutkinja

Nada Krnjak, v.r.