REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-6602/2022
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 3. lipnja 2022., broj: 9. Pp- 672/2022-5, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se osnovanom žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave osječko-baranjske, Policijske postaje Đakovo, preinačuje se pobijana presuda u odluci o prekršajnopravnim sankcijama na način da se okr. V. K., za prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 13. t. 3. i čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izriče zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi Đ., H. xx, u trajanju od 3 (tri) mjeseca.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 3. lipnja 2022., broj: 9. Pp- 672/2022-5 proglašen je krivim okr. V. K. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora od u trajanju od 15 dana, u koju će se uračunati uhićenje okrivljenika 2. lipnja 2022. u 18,20 sati do 3. lipnja 2022. u 08,45 sati i zadržavanje određeno rješenjem suda od 3. lipnja 2022. u 09,30 sati do 16. lipnja 2022. u 18,20 sati.
1.1. Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu 280,00 kuna.
1.2. Nadalje, odbijen je prijedlog tužitelja za izricanjem zaštitne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana, zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva i zaštitne mjere zabrane približavanja žrtvi nasilja.
2. Protiv te presude, žalbu je podnio tužitelj zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama i to u odnosu na zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva, s prijedlogom da se okrivljeniku izrekne predložena zaštitna mjera u trajanju od 6 mjeseci.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenikapovrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Osnovano tužitelj, pozivajući se na inkriminirano ponašanje okrivljenika i raniju njegovu osuđivanost ističe, da mu je trebalo izreći predloženu zaštitnu mjeru iz čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
6. Naime, okrivljenik je kritične prigode ponovio psihičko nasilje prema majci Karmeli Knezović, na način da je u alkoholiziranom stanju bez povoda razbio staklenu bocu te izbacio vrata spavaće sobe kroz prozor.
7. Tužitelj smatra da ponašanje okrivljenika nije izolirani slučaj, budući je već osuđen za nasilje u obitelji prema majci (presuda Općinskog suda u Đakovu Pp J-186/2020, pravomoćna 9. lipnja 2020.), a u konkretnom slučaju ne radi se samo o verbalnom nasilju već o ozbiljnom nasilničkom ponašanju čupanjem vrata sobe i bacanjem kroz prozor i drugim ponašanjem koje u velikoj mjeri izazva uznemirenost kod majke.
8. Nesporno je da je okr. V. K. počinio nasilje prema majci K. K. s kojom živi u istom stambenom prostoru na adresi u Đ., H. xx.
8.1. I po ocjeni ovog suda, sama težina počinjenog prekršaja, odnosno kriminalna količina u ponašanju okrivljenika za koju je proglašen krivim ( počinio je psihičko kod kojeg se radi o većem stupnju agresivnosti i upornosti) u korelaciji sa činjenicom da je okr. V. K. već osuđen za nasilje u obitelji prema majci, u svojoj ukupnosti ukazuju na izrazitu upornost, agresivnost i drskost okrivljenika u identičnom protupravnom ponašanju. Imajući u vidu i činjenicu da prethodna osuda nije polučila svrhu specijalne prevencije (kazna zatvora od 30 dana uz primjenu uvjetne osude na rok kušnje od 4 mjeseca), okolnosti su koje upućuju na nužnost izricanja zaštitne mjere iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kako bi se spriječilo nasilje i osigurala zaštita i sigurnost žrtve, te otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka, a radi otklanjanja ugroženosti žrtve, budući, po ocjeni ovog suda, postoji opasnost da bi okrivljenik mogao ponoviti nasilje u obitelji.
8.2. Duljina trajanja izrečene mjere od tri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.
8.3. Iz navedenih razloga, ovaj sud smatra da je za postizanje svrhe zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona nužno izreći zaštitnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva i to u trajanju od tri mjeseca, a što je, po ocjeni ovog suda, sukladno načelu razmjernosti propisanom čl. 51.a Prekršajnog zakona.
9. Okolnost koju prvostupanjski sud navodi kao odlučnu za odluku da ne izrekne predloženu zaštitnu mjeru, da okrivljenik nema kamo otići iz obiteljske kuće, nije od značaja i ne može biti odlučna za odluku o izricanju zaštitne mjere. Uvjeti za njeno izricanje propisani su čl. 17. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja, a to su da je počinitelj nasilja u obitelji nasilje počinio prema članu obitelji, da s tim članom obitelji živi u stanu, kući ili nekom drugom stambenom prostoru koji čini zajedničko kućanstvo i da postoji opasnost da bi mogao ponoviti nasilje u obitelji. Iz navedenog jasno proizlazi da okolnost da li počinitelj nasilja u trenutku izricanja zaštitne mjere ima osiguran smještaj ili ne nije od nikakvog utjecaja na njeno izricanje, budući je svrha izricanja zaštitne mjere upravo zaštita žrtve udaljenjem počinitelja iz stambenog objekta. Svrha izricanja zaštitnih mjera jasno je propisana čl. 11. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, da se njihovom primjenom spriječi nasilje u obitelji, osigura nužna zaštita zdravlja i sigurnosti osobe koja je izložena nasilju, te otklone okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, pa su sve druge okolnosti na strani okrivljenika pravno irelevantne i nisu od značaja na izricanje zaštitne mjere, jer je primarna zadaća suda u prekršajima obiteljskog nasilja zaštiti obitelj koja je pod osobitom zaštitom države te sankcionirati i suzbiti svaki oblik nasilja u obitelji, pri čemu cilj zaštite članova obitelji preteže nad pojedinačnim interesom okrivljenika, čime je ograničenje osobnih prava razmjerno legitimnom cilju, odnosno ostvarenjima prava žrtve.
10. Iz navedenih razloga je, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb 6. srpnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
