Broj: Ppž-6233/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Roberta Završkog kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. V., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., pročišćeni tekst, 30/90, 47/90., 29/94.), odlučujući o žalbi okr. Z. V. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 17. svibnja 2022., broj: 10. Pp-487/2022-4, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z. V. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. Z. V. je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna, u roku 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu od 17. svibnja 2022., broj: 10. Pp-487/2022-4 proglašen je krivim okr. Z. V. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 370,00 kuna, što je protuvrijednost domaće valute 51,13 EUR, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. Z. V. po branitelju odvjetniku P. C. podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnim sankcijama i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žalbom se ističe da sud počinio povredu odredaba prekršajnog postupka jer na glavnoj raspravi nije saslušao svjedoka predloženog od okrivljenika, Marinku Sabo, na okolnosti koje bi ukazivale na nepostojanje krivnje na strani okrivljenika, čime je povrijedio pravo na obranu okrivljenika, iznošenje dokaza koji mu idu u korist i pravo na pravičan sudski postupak.

5.1. Iz ovakvog sadržaja žalbe proizlazi da se žalbom ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi s čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona.

6. Predmetna presuda donesena je nakon što je u ovom prekršajnom predmetu rješenjem Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske od 16. ožujka 2022. broj:Jž-1247/2020 ukinuta presuda Općinskog suda u Đakovu od 16. lipnja 2022., broj PpJ-149/2019-69 i predmet dostavljen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Nakon primitka navedenog rješenja prvostupanjski je sud zakazao glavnu raspravu, proveo dokazni postupak i donio sada pobijanu presudu.

6.1. U ponovljenom postupku prvostupanjski je sud ispitao okrivljenika, pročitao iskaze svjedoka T. B., B. K. i Ž. Z. dane u PP Đakovo te na osnovu provedenih dokaza proglasio okrivljenika krivim za počinjenje prekršaja prema optuženju.

7. U pravu je okrivljenik da prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nije ispitao svjedokinju M. S., izvanbračnu suprugu okrivljenika, čije izvođenje je okrivljenik predložio u pisanoj obrani od 5. travnja 2019.

7.1. Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist.

7.2. Međutim, da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o povredi prava obrane koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u žalbi nisu izneseni argumenti.

7.3. Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazima svjedoka Ž. Z., T. B. i B. K., danim policijskim službenicima Pp Đakovo, uz otklon obrane okrivljenika. Naime, svjedoci su detaljno opisali svoja zapažanja o radnjama okrivljenika, njihovi iskazi su u bitnom suglasni, te je prvostupanjski sud sukladno slobodnoj ocjeni dokaza propisanoj čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona prihvatio vjerodostojnim iskaze ispitanih svjedoka, koji su svjedočili neposredno nakon događaja, kada su sjećanja svježa i neopterećena protekom vremena, uvjerljivo, okolnosno i u bitnom suglasno, u njihovim iskazima nije bilo nelogičnosti i kontradiktornosti i nema elemenata koji bi upućivali na njihovu nevjerodostojnost. Nasuprot njihovim iskazima, okrivljenik se u pisanoj obrani nije očitovao u odnosu na prekršaj koji mu se stavlja na teret, opisujući događaj kao fizički sukob 4-5 mladića u dvorištu zgrade u kojoj stanuje, kojom prilikom su mu oštetili vozilo. Prvostupanjski sud je ocijenio iskaze svjedoka objektivnim i suglasnim (iskaz svjedoka B. i K. u odnosu na viku na djevojku koja je parkirala vozilo na kolnom ulazu i pokušaj da je udari u čemu su ga spriječili, te fizički napad na Ž. Z., što je i sam Ž. Z. potvrdio) dok je znakovitim za otklon obrane cijenio navod okrivljenika da se radilo o događaju u kojem uopće nije sudjelovao, već mu je automobil oštećen fizičkim obračunom grupe mladića, a o čemu ispitani svjedoci uopće nisu iskazivali. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, karakter i kvaliteta iskaza svjedoka koji su teretili okrivljenika, nasuprot paušalnog poricanja djela, to po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, povreda prava na obranu u postupku nije od utjecaja na presudu.

8. U odnosu na daljnju povredu prava obrane žalbom se navodi da je zaključak o krivnji temeljen na iskazima svjedoka danim pred policijskim službenicima PP Đakovo, bez da je ijednog od tih svjedoka sud saslušao na glavnoj raspravi, a njihovi su iskazi, kako to navodi sam sud, u suprotnosti s obranom okrivljenika. Okrivljenik smatra da je te svjedoke bilo nužno ispitati pred sudom na glavnoj raspravi, omogućiti okrivljeniku da im postavlja pitanja i po potrebi izvršiti suočavanje.

8.1. Nije u pravu okrivljenik niti da je na opisani način povrijeđeno pravo na obranu. Naime, u konkretnom slučaju stekli su se zakonski uvjeti iz čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona za čitanjem zapisnika o iskazu svjedoka T. B., B. K. i Ž. Z. danim u PP Đakovo.

8.2. Naime, iz stanja spisa predmeta vidljivo je da je prvostupanjski sud navedene svjedoke pozvao radi ispitivanja na glavnu raspravu za 17 svibnja 2022., svi su svjedoci uredno primili pozive, a na raspravu se nisu odazvali, slijedom čega su se stekli zakonski uvjeti za čitanje njihovih iskaza. Ovo iz razloga što je čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je postupio sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Prekršajnog zakona i na ročište je pozvao svjedoke T. B., B. K. i Ž. Z., te pročitao njihove iskaze, budući su urednim pozivanjem navedenih svjedoka na glavnu raspravu bili ostvareni uvjeti za čitanje njihovih iskaza (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

Iskazi svjedoka pribavljeni prema uvjetima čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona dokaz su u prekršajnom postupku i ako se svjedoci ne odazovu u postupku, mogu se čitati na raspravi. Dakle, pod uvjetom da je svjedok uredno pozvan u postupku, a ne odazove se, sud će odlučiti da li se rasprava može održati bez njegove nazočnosti, te u tom slučaju postupiti u smislu odredbe čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona, što je konkretni slučaj.

Dakle, prema stanju spisa predmeta navedeni svjedoci pozvani su na ročište održano 17. svibnja 2022., kada je ispitan okrivljenik, pa čitanjem njihovog iskaza pred policijom nije počinjena bitna povreda iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 167. st. 6. i 4. Prekršajnog zakona, na koju se ukazuje žalbom. Svakako treba naglasiti da okrivljenik nije imao nikakvih primjedbi na pročitane iskaze svjedoka, niti je imao daljnjih dokaznih prijedloga.

9. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona.

10. U odnosu na nepotpuno i pogrešno utvrđeno činjenično stanje žalbom se ističe da sud uopće nije utvrđivao o kojoj se ženskoj osobi radi na koju je navodno vikao okrivljenik, narušavajući pri tome javni red i mir, te uopće nije naveo je li okrivljeniku uslijed sukoba grupe mladića oštećen automobil.

10.1. Nije u pravu okrivljenik da je zbog navedenih razloga činjenično stanje ostalo nepotpuno i pogrešno utvrđeno.

Čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da će se kazniti tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir. Vika je takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, a za postojanje vike nisu potrebne najmanje dvije osobe, osoba može biti i sama. U kontekstu navedenog irelevantno je na koga je okrivljenik vikao, nije bitan ni sadržaj riječi izgovorenih vikanjem, pa prvostupanjski sud nije ni trebao utvrđivati identitet osobe na koju je okrivljenik vikao, a svjedoci T. B. i B. K. svojim iskazima potvrdili su navode optužbe da je okrivljenik vikao na žensku osobu koja je parkirala automobil .

Također, navodno oštećenje automobila okrivljenika od strane grupe mladića jedino navodi okrivljenik u svojoj obrani, takvo što nije sadržano niti u navodima optužnog prijedloga, niti u iskazima svjedoka, niti u ostalim materijalnim dokazima koji prileže spisu predmeta, slijedom čega sud nije trebao utvrđivati niti tu činjenicu.

10.2. Iz navedenog razloga nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Okrivljenik u žalbi samo uvodno naznačuje da podnosi žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, bez ikakve konkretizacije žalbenih navoda. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena više nego primjerena prekršajna sankcija, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

11.1. Naime, za prekršaj iz čl. 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana je novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, odnosno odgovarajuća protuvrijednost EUR ili kazna zatvora do 30 dana. Prvostupanjski je sud, cijeneći olakotne okolnosti na strani okrivljenika, ne nalazeći otegotne okolnosti za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne, u polovini propisanog raspona novčane kazne, a novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu.

12. Uvodno naznačenu žalbu u odnosu na troškove prekršajnog postupka ovaj sud nije razmatrao budući ta žalbena osnova nije obrazložena niti konkretizirana, pa je ovaj sud smatra paušalno iznesenom i time neosnovanom.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/03. ) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Prema podacima spisa okrivljenik ostvaruje redovna primanja, pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

14. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. srpnja 2022.

Zapisničar :

Predsjednica vijeća:

Robert Završki, v. r.

Gordana  Korotaj,  v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.