Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-366/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Denis Pancirov Parcen, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja u pravnoj stvari tužitelja V. A. P., OIB: … S., zastupan po punomoćniku S. K., odvjetniku u S., protiv tuženika: 1. D. P. ud. K., S., Z., 2. D. P. Z., 3. V. Ž. r. P., . S., radi utvrđenja,odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem 10 P-1225/2020 od 17. prosinca 2020. , u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2020.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem 10 P-1225/2020 od 17. prosinca 2020.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da nekretnine označene kao čest. zgr. 42/1 i čest. zem. 9 k.o. S. za 1/2 dijela, a čest. zgr. 42/4 k.o. S. za cijelo čine ostavinsku masu pok. I. P. pok. Š. kao njegovo izvan knjižno vlasništvo (točka I. izreke)

2. U odluci pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 20.108,30 kuna, u roku od 15 dana.

3. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba nije osnovana.

6. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja upravljen na utvrđenje da nekretnina označena kao čest. zgr. 42/1 i čest. zem. 9 k.o. S. za ½ dijela te čest. zgr. 42/4 k.o. S. za cijelo predstavljaju ostavinsku imovinu prednika stranaka, njihova oca I. P. pok. Š.

7. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su predmetne nekretnine vlasništvo I. P. – oca tužitelja, odnosno djeda tuženika, koji da je stekao i to čest. zgr. 42/4 k.o. S., u naravi stara kuća, nasljeđivanjem od bake P. K. ž. A. i diobom sa tetama, ostalim sunasljednicama pk. P. K. time da je u vrijeme stjecanja ta nekretnina bila sastavni dio čest. zgr. 42/2 k.o. S., a kasnijim cijepanjem da je dobila sadašnju oznaku čest. zgr. 42/4 k.o. S., dok je čest. zgr. 42/1 i čest. zem. 9 k.o. S., otac tužitelja stekao kupnjom od B. P. pok. F., 50-ih godina prošlog stoljeća, za trajanja braka sa majkom tužitelja i svekrvom/bakom tuženika I. P., pa da je vlasnik tih nekretnina bio za ½ dijela.

8. Prvostupanjski sud je nakon ukidne odluke ovoga suda pod poslovnim brojem Gž-2315/2018, sukladno uputi drugostupanjskog suda, očitujući se na prethodno, a sporno pitanje je li između prednika stranaka provedena dioba nasljedničke zajednice njihova prednika pok. I. P. pok. Š., smatrao utvrđenim osnovom pregledanih spisa P- 1708/14 i P-1225/2020 te P-2161/96 te kazivanja saslušanih odvjetnika D. Č. i Ž. Č., koji su u ime prednika stranaka ustali tužbama radi utvrđenja prava vlasništva nekretnina koja su pripala njihovim prednicima, smatrao utvrđenim kako je između tužitelja i prednika tuženika, kao nasljednika pok Ivana Paraća, provedena dioba.

9. Da je tomu tako proizlazi i iz činjenice da je ostavinski postupak pokrenut 13. rujna 2012. godine, dakle, nakon što je prednik tuženika proveo i pravomoćno okončao postupke utvrđenja i ispravke uknjižbe na nekretninama koje su predmet spora na svoje ime, što je razvidno iz pregledanog spisa tog suda O-963/12 iza smrti I. P. p. Š.

10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci iz razloga kako slijedi.

11. Naime, iz spisa ovog suda pod poslovnim brojem P-2170/96 u pravnoj stvari tužitelja K. P. protiv tuženika J. P., A. P., L. G. i N. P., radi utvrđenja i ispravke uknjižbe, proizlazi da je u tom postupku dana 18. listopada 1996. godine donesena presuda kojom je tužitelj u odnosu na upisane zemljišnoknjižne vlasnike utvrđen vlasnikom čest. zem. 42/1, čest. zgr. 42/1 i čest. zem. 9 sve k.o. S., a presudom istog suda pod brojem P-2979/10 prihvaćena tužba tužitelja K. P. protiv tuženika I. S., radi utvrđenja i uknjižbe, presudom od 23. prosinca 2010. godine te je tužitelj, a prednik tuženika utvrđen vlasnikom nekr. čest. zgr. 42/4 K.O. S.

12. Dakle, kao što je već ranije ukazano u konkretnom slučaju nije riječ o pravomoćnoj presuđenoj stvari kao procesnoj zapreci za ponovnim raspravljanjem i odlučivanjem u sudskom postupku obzirom na predmet spora. Naime, zbog pravne sigurnosti se uzima da je istinito ono što je utvrđeno pravomoćnom sudskom odlukom (ne bis inidem), jer pravomoćna sudska odluka obvezuje stranke koje su sudjelovale u postupku, pa i kada se time stvara neko subjektivno pravo koje ne proizlazi iz građanskopravnog odnosa na koji se odluka odnosi.

13. Međutim, u konkretnom slučaju tužitelj niti pravni sljednici pokojnog ostavitelja nisu sudjelovali u predmetnim postupcima pa je obzirom na činjeničnu osnovu u postupcima koje je tuženik vodio protiv zemljišnoknjižnih vlasnika u odnosu na predmetne nekretnine, a koja se zasniva na stečenom pravu po pravnom predniku, u postupku od odlučnog značenja bilo utvrditi je li između nasljednika pokojnog ostavitelja realizirana dioba predmetnih nekretnina ili se pak radi o ostavinskoj imovini njihova pravnog prednika.

14. U pobijanoj presudi, svojim iako šturim obrazloženjem prvostupanjski suprotno navodima žalbe nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi s odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a jer je odgovorio na odlučnu spornu činjenicu je li ili ne izvršena dioba ostavinske imovine iza smrti prednika stranaka pok I. P.

15. S druge strane sud je ovlašten na temelju odredbe članka 373.a ZPP-a potvrditi odnosno preinačiti prvostupanjskog suda ako je moguće bitne činjenice utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze, pa čak i ako i nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

16. Tako iz iskaza tijekom postupka saslušanih odvjetnika D. i Ž. Č. u odvjetničkom uredu Č. proizlazi da su prema kazivanjima tužitelja i prednika tuženika pokrenuti postupci radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja na nekretnina njihova prednika, koje su sukladno realiziranoj diobi imovine ostavitelja pok I. pripale svakoj od stranka, u prilog čemu govori i pregledani ostavinski postupak iza smrti ostavitelja I. P., pokrenutog punih 56 godina nakon njegove smrti pod poslovnim brojem O- 963/2012. Naime, iz sadržaja zapisnika u predmetnom postupku proizlazi kako svaki od sinova ostavitelja drži kako njegovu ostavinu čine nekretnine na koje nisu upisani temeljem provedenih parničnih postupaka na njihova imena.

17. Stoga i ovaj sud prihvaća kao pravilan zaključak suda prvog stupnja da je između njegovih nasljednika realizirana dioba prema kojoj su predmetne nekretnine pripale u vlasništvo upravo predniku tuženika još po njegovom izlasku iz zatvora kao političkog zatvorenika 1977. godine.

18. U prilog tomu govori i pismo koje je tužitelj uputio predniku tuženika 9. rujna 1977., čiju autentičnost tužitelj ne spori, i u kojem se između ostalog navodi kako je njihov zajednički dom sada napola ruševina i da gleda da je obnovi i ostvari za sebe korist.

19. Dakle, u vrijeme važnosti bivšeg OGZ (koji se je primjenjivao kao pravno pravilo), a prije donošenja i stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ, broj 6/80, stupio na snagu 1. rujna 1980. godine - dalje: ZOVO). Po ustaljenoj sudskoj praksi, za važenja OGZ, a prije donošenja ZOVO, stjecanje pravo vlasništva nekretnina bilo je moguće zaključivanjem i izvršenjem ugovora, dakle, i bez uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama (što se danas traži) (VSRH, Rev 1695/00 od 28. veljače 2001.). Naime, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje: ZV) u članku 388. stavak 1. propisano je da se stjecanje, promjene pravnih učinaka i prestanak stvarnih prava stupanjem na snagu tog Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drugačije određeno, pri čemu stavak 2. istog članka propisuje da se stjecanje, promjena pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

20.U odnosu na navode žalbe kako u predmetnom sporazumu nisu sudjelovali i drugi na nasljedstvo pozvani nasljednici pok I. P., osim brata prednika tuženika, a tužitelja u ovom postupku, za odgovoriti je prije svega kako nitko od istih, pa ni u ovom postupku nije sudjelovao radi zaštite svojih eventualnih prava u ostavini pok I..

21. U prilog tvrdnji tuženika da je između tužitelja i njihova prednika izvršena dioba tuženik je u spis dostavio između ostalog i dokumentaciju vezano za radove na obiteljskoj kući u S., o čemu govori u svom iskazu saslušani svjedok N. P.. Tako je prema navodima ovog svjedoka prednik tuženika radove na novoj kući, identificiranoj po vještaku mjerniku B. B. po izvršenoj parcelaciji kao čest.zgr. 42/1 izvodio 1999., a popravke na tzv. staroj kući oznake čest. zgr. 42/1, (dovedenoj u stanje useljivosti prema kazivanju prednika tuženika još po izlasku iz zatvora tijekom 1977.), izveo je tijekom 2007.

22. S druge strane prema odredbi članka 153. ZV-a, a na koju ukazuje tužitelj obzirom na vrijeme gradnje nove kuće, ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta. Međutim, ZV ne definira poštenog graditelja pa je analognom primjenom odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a koja se odnosi na poštenog posjednika – tako bi pošteni graditelj bio onaj koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da gradi na tuđem zemljištu.

23. Stoga je po ocjeni ovoga suda prednik tuženika je u navedenim okolnostima kao neprijeporni posjednik predmetnih nekretnina u razdoblju o stupanja u posjed još tijekom 1977. te zemljišnoknjižnim uređenjem o čemu je tužitelj prema izričitim navodima saslušanih odvjetnika u odvjetničkom društvu koje je i njega zastupalo u zemljišnoknjižnom postupku sređivanja zemljišnoknjižnog stanja iza smrti njihova prednika i temeljem dosjedanja stekao pravo vlasništva na predmetu sporu.

24. Naime, u vrijeme kada je započelo dosjedanje važila su pravna pravila biv. OGZ-a, konkretno paragraf 1468., kojim je propisan tridesetogodišnji rok dosjelosti za savjesnog posjednika. Dana 1. rujna 1980. godine stupio je na snagu ZOVO prema kojem je (članak 28. stavak 4.) propisano da savjesni posjednik stječe vlasništvo nekretnine protekom 20 godina, a ZOVO se od stupanja na snagu primjenjuje na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka nisu istekli.

25. S druge strane u odnosu na izvođenje radova od strane tužitelja na tzv. staroj kući (u odnosu na koju su tuženici također dostavili dokumentaciju o izvođenju radova tijekom 1999.) za odgovoriti kako ulaganja u tom pravcu od strane tužitelja, o kojem govore kazivanja tijekom postupka saslušanog svjedoka I. B., koji je izvodio radove na istoj ali i svjedoka N. S. te mještanina N. Š., tužitelju daju tek osnova za obvezno pravni zahtjev i ne utječu na stjecanje prava vlasništva.

26. Naime, ZV (za razliku od OGZ-a i ZOVO-a) sadrži u čl. 156. st. 1. odredbu da za slučajeve dogradnje, nadogradnje, preuređenja (adaptacije), prigradnje, ugradnje, ili ulaganje u zgradu – u tim situacijama ZV izričito propisuje da se takvim radnjama ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dotične nekretnine.

27. Slijedom naprijed izloženog kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Splitu 6. srpnja 2020.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.