Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-334/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, te Andree Boras Ivanišević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Denis Pancirov Parcen, u pravnoj stvari tužitelja V. K., OIB: … iz K. N., Kraljevina Danska, zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., protiv tužene A. K., OIB: … iz S. B., zastupana po punomoćniku M. T., odvjetniku iz S. B., radi iseljenja i predaje u posjed i u pravnoj stvari tužene– protutužiteljice A. K., OIB: … iz S. B., (dalje: tužena) zastupana po punomoćniku M. T., odvjetniku iz S. B., protiv tužitelja–protutuženika V. K., OIB: … iz Kraljevina Danska (dalje: tužitelj), zastupan po punomoćniku J. J., odvjetniku iz S. B., radi pobijanja ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tužene- protutužiteljice A. K. protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 25. siječnja 2021. pod poslovnim brojem: 8 Ps-11/2019-18, u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužene–protutužiteljice A. K. i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 25. siječnja 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženoj- protutužiteljici A. K. (u daljnjem tekstu: tužena) da tužitelju-protutuženika V. K. (u daljnjem tekstu: tužitelj), preda u posjed nekretninu upisanu u zk.ul. broj 8322 k.o. S. B., kč.br. 2702 od 239 m2, suvlasnički dio 2/8, etažno vlasništvo (E-6) stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, ostave, kuhinje, kupaonice i hodnika ukupne površine od 71 m2, slobodnu od osoba i svojih stvari, te tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.612,50 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena protutužba tužene kojom je traženo poništiti Ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključen dana 11. srpnja 2007. godine između V. K. kao davatelja uzdržavanja i N. K. kao primatelja uzdržavanja, koji Ugovor je ovjeren po općinskom sudu Slav. Brodu pod brojem R.1.- 976/06 od 11. srpnja 2006. godine, sve zbog neizvršavanja te utvrditi da ne proizvodi pravni učinak uz nalog zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Slav. Brodu po pravomoćnosti ove presude izvršiti uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja na nekretnini iz zk.ul. 8322, E-6, k.o. S. B., u naravi na prizemnom 3-sobnom stanu od 71 m2 u etažnom vlasništvu koji stan se nalazi u zgradi sagrađenoj na kč.br. 2702 - kuća br. 57 u S.. B. od 239 m2 s naznakom na vlasničkom listu: O. N. K. navedene presude i rješenja žali se tužena pobijajući isto zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. Stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) s prijedlogom. da se pobijana presuda preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje.

3.1. Tužitelj je odgovorio na žalbu te osporio navode žalbe i predložio istu odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

3.2. Žalba nije osnovana.

4. Predmet tužbenog zahtjeva tužitelja u ovom postupku predstavlja njegov vlasničko-pravni zahtjev za iseljenje i predaju u posjed slobodnu od osoba i stvari nekretnine upisane u zk.ul. broj 8322 k.o. S. B., kč.br. 2702 od 239 m2, 6. suvlasnički dio: 2/8, etažno vlasništvo (E-6) stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, ostave, kuhinje, kupaonice i hodnika ukupne površine 71 m2.

5. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pod brojem R2-976/2006 od 11. srpnja 2006., nakon smrti primatelja uzdržavanje N. K. koji je umro …, koju tužena drži u posjedu bez valjane pravne osnove.

6. Zahtjevu tužitelja tužena suprotstavlja tvrdnje kako je pok. N. K. oporučno i pisanim zahtjevom, koji je tužitelj trebao ovjeriti, tražio da tužena može neometano stanovati i koristiti predmetni stan nakon njegove smrti, obzirom da je stvarnim življenjem s pok. N. K., u trajanju od 9 godina, stekla pravo stanovanja i nesmetanog korištenja predmetnog stana, postavljajući protutužbeni zahtjev za poništenje predmetnog ugovora.

7. Raspravljajući po navedenim zahtjevima stranaka sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio:

- da je između tužitelja, kao davatelja uzdržavanja i N. K., kao primatelja uzdržavanja, sklopljen Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 11. srpnja 2007. koji Ugovor je ovjeren na Općinskom sudu u Slavonskom Brodu pod brojem R2-976/06 dana 11. srpnja 2006.;

- da se tužitelj upisao kao vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. broj 8322 k.o. S. B., kč.br. 2702 od 239 m2, etažno vlasništvo (E-6) stan u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, ostave, kuhinje, kupaonice i hodnika ukupne površine od 71 m2, temeljem Ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je ovjeren pod brojem R2-976/2006 od 11. srpnja 2006., nakon smrti primatelja uzdržavanje N. K. koji je umro …;

- da tužena drži u posjedu nekretninu tužitelja, koju do sada nije dobrovoljno ispraznila od osoba i svojih stvari, iako je na isto pozvana opomenom i zahtjevom za iseljenje od 17. listopada 2017. (stranice 9-10 spisa);

- da se iza umrlog N. K. vodi ostavinski postupak pod poslovnim brojem O- 1694/2017, koji je prekinut rješenjem broj O-1694/17-13 od 16. ožujka 2018. do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi po protutužbi tužene u ovom predmetu, a kojom protutužbom tužena traži poništenje Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog između tužitelja i N. K.;

- da je sud rješenjem poslovni broj 6 Ps-14/2017-16 od 7. lipnja 2019. stavio izvan snage rješenje o prekidu postupka poslovni broj Ps-14/2017-14 od 6. rujna 2018. jer je pravomoćno okončan parnični postupak koji je vođen na tom sudu pod poslovnim brojem P-160/2018 radi utvrđenja ništetnosti pisane oporuke pred svjedocima od 7. listopada 2017.;

- da iz nalaza i mišljenja liječnika vještaka dr. M. M. proizlazi kako je N. K. bolovao od karcinoma desnog pluća s metastazama, hipertrofije cijelog srca, kronične arterioskleroze, imao je djelomičnu amputaciju oba stopala, gangrenu desnog stopala i kroničnu upalu desnog bubrega i kamenac u žučnom mjehuru te bio kronični bolesnik kod kojeg je došlo do razvoja maligne bolesti pluća i dva puta ozlijeđen prilikom pada na lijevo rame, koje je bilo iščašeno, te je imao prijelom lisne kosti. 2013. zbog čega mu je bila potrebna tuđa pomoć 4 sata dnevno kroz 3 mjeseca, a potom 2 sata dnevno, a od rujan 2016. mu je bila potrebna tuđa pomoć 6 sati dnevno u akutnoj posttraumatskoj fazi od 3 mjeseca, a potom mu je trebala i dalje takva pomoć jer se razvijala gangrena stopala time da je u srpnja 2017. učinjena amputacija desnog stopala i od tada mu je bila potrebna tuđa pomoć 8 sati dnevno do smrti, ali mu nije bila potrebna pomoć stručne osobe;

- da je prema iskazu stranaka i saslušanih svjedoka K. F. i S. T. tužitelj financijski pomagao svog oca i sahranio ga, kako se obvezao predmetnim Ugovorom te mu je nudio da angažira treću osobu da se brine o njemu, na što N. K. nije pristajao;

- da pokojni N. K. nije tražio raskid ugovora s tužiteljem niti je itko od saslušanih svjedoka izjavio da je to tražio ili se žalio na tužitelja.

8. Polazeći od naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja te sadržaja odredbe članka 161. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 76/06, 141/06, 146/08, 81/15 i 94/17 dalje: ZOV), kojom je propisano da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, povezujući isto sa odredbom čl. 162. ZV-a, prvostupanjski sud zaključuje da tužena u konkretnom slučaju nema ovlaštenje da predmetnu stvar drži u posjedu, slijedom čega je prihvatio tužbeni zahtjev radi predaje u isključiv posjed tužitelju pozivom na odredbu čl. 165. ZV-a.

9. U odnosu, pak, na protutužbu tužene iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako tužena u podnesku od 8. veljače 2018. navodi da ne traži pobijanje Ugovora o doživotnom uzdržavanju iz razloga predviđenih ZOO-om jer takvi razlozi nisu postojali na strani N. K. u vrijeme sklapanja ugovora, već poništaj zbog neizvršavanja obveza preuzetih Ugovorom o doživotnom uzdržavanju, što, međutim, nije razlog za pobojnost predmetnog ugovora.

10. S druge strane kako je predmetnu protutužbu tužena podnijela neposredno sudu 31. siječnja 2018., nastupila je prekluzija prava na podnošenje tužbe za pobijanje predmetnog Ugovora, jer je protutužba predana sudu nakon proteka roka od tri godine računajući od dana sklapanja Ugovora budući je isti sklopljen 10 godina prije podnošenja protutužbe.

10.1. U navedenom prvostupanjski sud drži kako je protutužbu trebalo odbaciti kao nepravovremenu, primjenom odredbe članka 335. Zakon o obveznim odnosima; dalje u tekstu: ZOO („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje: ZOO). Naime, prema odredbi članka 282. stavak 1.ZPP-a sud će rješenjem odbaciti tužbu, ukoliko je nepravovremeno podnesena, pri čemu tužena pogrešno smatra da se rok za prekluziju računa od smrti davatelja uzdržavanja 10. listopada 2017. ili provedbe ugovor obzirom da je u odredbi članka 335. ZOO-a jasno navedeno da se rok računa od dana sklapanja ugovora.

11. Iznesena činjenična utvrđenja, kao i na njima zasnovano materijalno- pravno stajalište prvostupanjskog suda, u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza u smislu odredbe čl.8. ZPP-a, prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužiteljice.

12. Naime, pobijajući opisanu presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a žaliteljica iznosi zakonski opis iste no navodne nedostatke ne konkretizira ni u odnosu na samu presudu niti u odnosu na postupanje prvostupanjskog suda.

13. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje prvostupanjskog spisa iz aspekta isticane bitne povrede, a i u okviru odredbe čl.365.stav.2. ZPP-a, ovaj je sud, suprotno žalbenom stajalištu tužene utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv - ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su potpuno jasni i određeni i bez ikakvog proturječja slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žaliteljica, a niti i jedna druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13.1. Žaliteljica u žalbi i tijekom postupka ponavlja isticane tvrdnje kako tužitelj nije izvršavao sadržaj obveza iz predmetnog ugovora što je razlog podnošenja zahtjeva za poništenje predmetnog ugovora ali i odbijanja zahtjev tužitelja za predaju istoga slobodnog od osoba i stvari u tužiteljev isključivi posjed.

14. Tužena, međutim, nije tražila pobojnost ugovora temeljem odredbe članka 330. ZOO-a, već traži pobojnost zbog neispunjenja, što nije razlog pobojnosti (stranica 38 spisa).

15. Iz navedenih dokaza u postupku proizlazi da N. K. nije imao primjedbi na ponašanje tužitelja, niti je tražio raskid tog Ugovora po članku 583. stavak 3. ZOO-a niti je to predmet zahtjeva tužene.

16. Naime, u članku 583. ZOO-a predviđa da se ugovor o doživotnom, odnosno dosmrtnom uzdržavanju može raskinuti:

1. sporazumno i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje

2. jednostrano:

- ako davatelj i primatelj uzdržavanja prema ugovoru žive zajedno, a njihovi su se odnosi toliko poremetili da zajednički život postane nepodnošljiv

- kada druga strana ne ispunjava svoje obveze iz tog ugovora

17. Dakle, i prema ocjeni ovoga suda neizvršavanje ugovornih obveza od strane tužitelja na koje tužena ukazuje nije bio razlog za poništenja predmetnog ugovora, već isti predstavlja razlog za raskid ugovor u smislu odredbe čl. 583. st. 3. ZOO-a, a za što je potrebno ispunjenje objektivnih okolnosti neispunjenja preuzetih obveza bez krivnje suprotne strane.

18. S druge strane tužbu na poništenje u smislu članka 335. ZOO-a tužena je bila dužna podnijeti u roku od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, koje pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Utoliko je pravilno sud prvog stupnja u konkretnom slučaju primijenio materijalno pravo kada je odbacio kao nepravovremenu tužbu tužene zaprimljenu izvan propisanog roka za podnošenje tužbe radi poništenja, što je u svakom slučaju povoljnija odluka za žaliteljicu u odnosu na meritornu odluku (članak 374. ZPP-a).

19. Budući da je kod ugovora o doživotnom uzdržavanju prijenos prava vlasništva odgođen do trenutka smrti primatelja, davatelj do tog trenutka nije ovlašten zahtijevati predaju imovine, ali je ovlašten zatražiti upis zabilježbe ugovora u javnim knjigama. Međutim, smrću primatelja uzdržavanja davatelj uzdržavanja kao upisani vlasnik ovlašten je raspolagati predmetnom nekretninom pa i zahtijevati iseljenje i predaju sporne nekretnine u posjed u smislu odredbe članka 161. ZV-a.

20. U navedenom, kada je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanja nekretnina, a da bi primatelj zaštitio prava trećih, u konkretnom slučaju bračnog druga koji u odnosu na predmetnu nekretninu nema vlasničkih prava, trebao je odrediti da se u njenu korist na njoj osnuje osobna služnost stanovanja kao bi ona imala pravni temelj za korištenje nekretnine koja je predmet ugovora.

21. Kako to nije učinjeno to su neosnovani navodi žalbe, pri čemu i sama tužene u protutužbi navodi da je N. K. tražio od tužitelja da sačini aneks Ugovora o doživotnom uzdržavanju u smislu da se upiše pravo doživotnog stanovanja na stanu u korist tužene, što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, nepotpisana Izjava o dozvoli uknjižbe tereta služnosti (stranica 19 spisa), a na koju se poziva žaliteljica u žalbenim navodima uz dopis odvjetnice M. T. od 7. listopada 2017., kao punomoćnika N. i A. K. sastavljena je i naslovljena kao izjava tužitelja V. K. te se, suprotno navodima žalbe, ne može se smatrati relevantnim dokazom o pravu na posjed predmetnog stana.

22. Budući, dakle, tužena u ovom postupku nije dokazala valjani pravni temelj za posjedovanje tužiteljeve nekretnine, odnosno poštenje svog posjeda nakon zahtjeva tužitelja za predaju istog niti da ima pravo služnosti doživotnog uživanja na predmetnom stanu, te da je prednik tužitelja, N. K., zasnovao pravo služnosti doživotnog uživanja – stanovanja na stanu u korist tužene, pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i naložio predaju predmetnog stanu tužitelju kao uknjiženom zemljišnoknjižnom vlasniku nakon smrti primatelja uzdržavanja.

23. Slijedom naprijed izloženog, kako nisu ostvareni navodi žalbe niti ovaj sud nalazi ostvarenje bitnih povreda postupka, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Splitu 6. srpnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.