Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-75/2022-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje

u pravnoj stvari tužiteljice  J. izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća,

H. rođ. V. iz R. N., M., OIB: ..., zastupane po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u V. L., protiv tuženika 1. Z. B. rođ. Č. iz V., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u K., 2. M. Š. pok. D. - D. iz V., OIB: ..., 3. M. - T. B. pok. I. iz O., OIB: ..., 4. N. M. pok. I. iz O., OIB: ..., 5. D. P. pok. D. iz K., OIB: ..., 6. N. P. pok. D. iz K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. D., odvjetnik u K., 7. I. P. pok. N. iz S., M., OIB: ..., 8. J. V. pok. N. iz S., M., OIB: ..., 9. B. S. iz N., M. i 10. A. H. iz N., H., tužene ad 9/ i ad 10/ kao nasljednice pok. M. P. ud. I. iz N. i kao nasljednice I. P. pok. A., a tuženici od ad 3/ do ad 10/ kao nasljednici pok. A. P. ud. A., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice ad/1 Z. B. i ad/6 N. P., izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-1336/2019 od 3. studenog 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. srpnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ad/1 Z. B. i ad/6 N. P. , te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj P-1336/2019 od 3. studenog 2021. u točkama I., II. i III. izreke te u dosuđujućem dijelu točke IV. izreke, u odnosu na ove tuženike.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke, utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica kat.čest. ..., pašnjak površine 40 m2, upisane u zk.ul. broj ..., k.o. V. te da se tužiteljica ovlašćuje ovo pravo uknjižiti u zemljišnim knjigama temeljem presude na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice ad 1/ (10/12) i prednika tuženih ad 9/ i ad 10/ I. P. pok. A. (2/12).

2. Točkom II. izreke utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica kat.čest. ... zgr. obalina površine 65 m2, upisane u zk.ul. broj ..., k.o. V. te da se tužiteljica ovlašćuje ovo pravo uknjižiti u zemljišnim knjigama temeljem presude na svoje ime uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženice ad 1/ (1/3) i prednice tuženih ad 3/ do ad 10/ A. P. ud. A. (2/3).

3. U točki III. izreke utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica dijela kat.čest. ..., vinograd površine 50 m2, upisane u zk.ul. ..., k.o. V., označenog na geodetskoj skici broj 00/2020, izrađenoj u svibnju 2020. po dipl.ing.geod. T. F. iz tvrtke G. d.o.o. iz S., brojevima 11, 42, 43 i 13, ukupne površine 23 m2, koja skica čini sastavni dio presude te da se tužiteljica ovlašćuje temeljem presude i prijavnog lista nadležnog katastra ishoditi upis prava vlasništva na novoformiranoj čestici na svoje ime, što su tuženici dužni trpjeti, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena A. P. ud. A. (2/3) i M. Š. pok. D. (1/3).

4. Točkom IV. izreke naloženo je tuženicima ad 1/, 2/, 3/, 4/, 6/, 9/ i 10/ da nadoknade tužiteljici na jednake dijelove troškove parničnog postupka u iznosu od 13.814,80 kn, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu (u iznosu od 1.000,00 kn) zahtjev za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

5. Protiv citirane presude pravodobnu zajedničku žalbu podnose tuženici ad/1 Z. B. i ad/6 N. P. , sadržajno pobijajući istu u točkama I., II. i III. izreke te u točki IV. izreke u dosuđujućem dijelu odluke o trošku, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) uz prijedlog da se njihova žalba prihvati i presuda u pobijanom dijelu preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te potražuju troškove postupka.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba tuženika ad/1 Z. B. i ad/6 N. P. nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga, te po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da njezinim donošenjem nije počinjena niti jedna bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući da pobijana presuda, suprotno žalbenim navodima tuženika, nije nerazumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće pravno ispitati.

9. Usvojivši tužbeni zahtjev tužiteljice, prvostupanjski sud presudu temelji na sljedećim činjenicama utvrđenim tijekom postupka:

- da tužiteljica u tužbi tvrdi da je vlasništvo nad utuženim nekretninama stekla dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem kroz određeno vrijeme, a da je u posjed tih nekretnina stupila temeljem Kupoprodajnog ugovora od 28. kolovoza 2014. i Aneksa tom Ugovoru od 17. rujna 2018. zaključenog sa majkom V. V., dok da je njezina majka V. V. u posjed i vlasništvo predmetnih nekretnina stupila na temelju nasljeđivanja iza svojeg supruga pok. I. V., oca tužiteljice, koji da je te nekretnine kupio od stvarnog, ali vanknjižnog vlasnika A. P. zaključenjem Kupoprodajnog ugovora dana 16. veljače 1967.,

- da tuženici ad/1 Z. B. i ad/6 N. P. u odgovoru na tužbu navode da A. P., od kojeg je pok. otac tužiteljice kupio predmetne nekretnine, nije nikad bio stvarni vlasnik predmetnih nekretnina, pa da s tim u svezi nije mogao na pok. I. V. prenijeti više prava nego što ih sam ima, a da je tuženica ad/1 svoje pravo vlasništva na dvije utužene nekretnine - čest.zgr. ... i čest. zem. ..., sve k.o. V., stekla uknjižbom na temelju Kupoprodajnog ugovora kojeg je u dobroj vjeri zaključila dana 4. lipnja 2018. sa tuženicima ad/2 do ad/8 kao upisanim (knjižnim) suvlasnicima predmetnih nekretnina,

- da iz zemljišnoknjižnog izvatka za nekretninu oznake kat. čest. broj ..., koja je upisana u zk.ul. broj ..., k.o. V., proizlazi da su kao suvlasnici te nekretnine upisani tuženi ad/2, ad/3, ad/4, ad/5, ad/6, ad/7 i ad/8, te pravni prednik tuženice ad/9 i tuženice ad/10 I. P.,

- da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici nekretnine oznake kat. čest. broj ... zgr. i nekretnine oznake kat.čest. ..., sve k.o. V., upisani tuženik ad/2, te pravna prednica tuženika od ad/3 do ad/10 A. P. ud. A.,

- da iz posjedovnog lista broj ... k.o. V. proizlazi da je A. P. pok. S. upisan u katastarskom operatu kao isključivi posjednik utuženih nekretnina,

- da iz sadržaja Kupoprodajnog ugovora od 16. veljače 1967. godine proizlazi da je A. P. pok. S. kao prodavatelj, kojeg je pri zaključenju tog Ugovora zastupao punomoćnik J. Ć. iz V., prodao I. V., ocu tužiteljice, kao kupcu, između ostalog, i nekretnine koje su predmet tužbe, da su tim Ugovorom stranke suglasno ugovorile kupoprodajnu cijenu koja je u trenutku potpisa Ugovora već bila isplaćena prodavatelju, da je prodavatelj ovlastio kupca da po potpisu Ugovora slobodno stupi u posjed kupljenih nekretnina, te zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva nad kupljenim nekretninama, s tim da je prodavatelj garantirao kupcu da su nekretnine koje su predmet kupoprodaje njegovo isključivo vlasništvo bez obzira što nisu upisane u zemljišnim knjigama na njegovo ime,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli, poslovni broj O-187/2011 od 29. kolovoza 2011., proizlazi da su kao nasljednici iza pok. I. V. proglašeni njegova supruga V. V., te djeca I. V., D. V., V. V., J. H. i V. Z., s tim da nekretnine koje su predmet tužbe nisu bile uvrštene u ostavinsku masu, iako je nekretninu čest. zem. broj ... k.o. V., koja u naravi predstavlja stojnu kuću ostavitelja, a koja je nekretnina također bila predmet Kupoprodajnog ugovora od 16. veljače 1967. zaključenog sa A. P., naslijedila njegova supruga V. V.,

- da je tijekom očevida utvrđeno da nekretnine čest.zem. ... i čest.zgr. ...predstavljaju okućnicu, odnosno sastavni dio kuće koja je označena kao čest.zem. broj 15 k.o. V., odnosno da čest. zgr. ..., koja se nalazi sjeverno od kuće, u naravi predstavlja manji vrt koji je sa sjeverne strane omeđen živom visokom stijenom, sa istočne i zapadne strane kameno-betonskim zidom, a sa južne strane prolazom kojim se dolazi do kuće tužiteljice, a da čest. zem. ... u naravi predstavlja manje uređen vrt nepravilnog oblika koji je sa svih strana ograđen betonskim zidom, na kojem je postavljena metalna ograda, koju je metalnu ogradu prema iskazima svjedoka postavio otac tužiteljice I. V., a u kojem je vrtu posađeno cvijeće i dva stabla mandarinki, dok da se nekretnina oznake čest.zem. ... k.o. V. nalazi 20-ak metara dalje od kuće tužiteljice prema jugu, te da predstavlja manji vrt ograđen betonskim zidom,

- da iz iskaza saslušanih svjedoka, predloženih po tužiteljici, proizlazi da su utužene nekretnine još od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća bile u posjedu oca tužiteljice I. V., koji da je iste kupio od A. P., sve do njegove smrti 2007., nakon čega da je posjed tih nekretnina nastavila izvršavati njegova supruga, majka tužiteljice, V.

V., koju nitko u tom posjedu nije ometao ili joj posjed ograničavao, a da tuženici odnosno prednici tuženika, nisu nikada bili u posjedu predmetnih parcela, da je majka tužiteljica V. V. nakon smrti supruga nastavila držati predmetne nekretnine u isključivom posjedu i to tako da je kuću koristila za stanovanje, da je u vrtovima uzgajala poljoprivredne kulture, sve do 2019. kada je zbog visoke životne dobi napustila kuću i otišla živjeti u dom za starije osobe,

- da iz Ugovora o kupoprodaji od 28. kolovoza 2014., koji je zaključen između V. V. kao prodavateljice i tužiteljice kao kupca, te ovjeren pred Matičnim uredom u O. 29. kolovoza 2014., proizlazi da su stranke suglasno ugovorile kupoprodajnu cijenu koja je prodavateljici uredno isplaćena u trenutku potpisa Ugovora, međutim da predmet kupoprodaje nisu bile utužene nekretnine, slijedom čega da su stranke zaključile Aneks Ugovora o kupoprodaji dana 17. rujna 2018., kojim su obuhvatile i nekretnine iz tužbe, s tim da je prodavateljica na taj Aneks umjesto potpisa stavila otisak svojeg prsta, što je ovjereno pred Javnim bilježnikom I. K. u K. dana 26. rujna 2018.,

- da iz iskaza svjedoka M. Č., oca tuženice ad/1, proizlazi da je njegova kćer tuženica ad/1 Z. B., koja živi u inozemstvu, htjela kupiti neke nekretnine u V. (s obzirom da je rodom iz V.), a kako je svjedok čuo da se prodaju predmetne nekretnine, da je njegova kćer, nakon provjere zemljišnoknjižnog stanja, sklopila sa tuženicima u lipnju 2018. Kupoprodajni ugovor temeljem kojeg je kupila, između ostalih, i dvije nekretnine koje su predmet ove tužbe, i to čest.zgr. ... i čest.zem. ..., k.o. V., da je svjedok pomagao svojoj kćeri oko realizacije predmetne kupoprodaje, da u trenutku sklapanja ugovora njegova kćer nije znala da bi predmetne nekretnine bile u posjedu tužiteljice, da ista nije ušla u posjed utuženih parcela, iako je ušla u posjed ostalih nekretnina koje su bile predmetom kupoprodaje, te da je svjedok znao da je majka tužiteljice V. V., u trenutku zaključenja Kupoprodajnog ugovora, živjela u kući koja je označena kao čest.zem. 15, i to sve do 2019., kada je odselila u dom.

10. Ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva utuženih nekretnina dosjelošću, odnosno kvalificiranim posjedovanjem predmetnih parcela preko svojih prednika, i to najprije oca I. V., koji je u posjed tih nekretnina stupio još 1967., kada je iste kupio od stvarnog vanknjižnog vlasnika A. P., a potom i kroz posjed svoje majke V. V., koja je nakon smrti supruga I. V. (2007.) izvršavala sva vlasničkopravna ovlaštenja nad predmetnim nekretninama sve do 2018., kada je utužene nekretnine prodala tužiteljici i uvela ju u posjed istih.

11. U odnosu na tvrdnje tuženice ad/1 Z. B. da je ista vlasništvo nad nekretninama čest.zgr. ... i čest.zem. ... stekla u dobroj vjeri uknjižbom na temelju Kupoprodajnog ugovora zaključenog u lipnju 2018. sa tuženicima, odnosno sa prednicima tuženika kao knjižnim vlasnicima tih nekretnina, te da pritom nije znala, niti mogla znati da ono što je upisano u zemljišnim knjigama ne odražava stvarno stanje glede vlasništva predmetnih nekretnina, prvostupanjski sud je zaključio da se odredba članka 122. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. - dalje ZV) ne može primijeniti u konkretnom slučaju. U tom pravcu prvostupanjski je sud cijenio činjenice utvrđene iz iskaza oca tuženice ad/1 M. Č., o tome da je on tuženici ad/1 pomagao oko realizacije predmetne kupoprodaje, da je isti znao da na nekretnini oznake čest.zem. ..., koja u naravi predstavlja kuću, živi majka tužiteljice V. V., koja koristi utužene nekretnine kao dio svoje okućnice, zatim da njegova kćerka - tuženica ad/1 nije nikad ušla u posjed predmetnih nekretnina, dok da je ušla u posjed drugih parcela koje su bile predmet kupoprodaje. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da tuženica ad/1 nije bila u dobroj vjeri prilikom zaključenja Kupoprodajnog ugovora sa tuženicima te da istu ne štiti načelo zaštite povjerenje u zemljišne knjige sukladno članku 122. stavak 1. i 2. ZV-a.

12. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio postavljeni tužbeni zahtjev te odlučio kao u izreci pobijane presude (točke I. do III.) dok je odluku o parničnom trošku iz točke IV. izreke utemeljio na članku 154. stavak 1. ZPP-a te na relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - dalje Tarifa).

13. Žalbeni navodi tuženika ad/1 Z. B. i ad/6 N. P. u bitnom se svode na osporavanje ocjene dokaza prvostupanjskog suda, odnosno osporavanje činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda temeljenog na ocjeni provedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. ZPP-a.

14. Protivno shvaćanju ovih tuženika, prvostupanjski sud je sve relevantne činjenice u postupku utvrdio na temelju analize rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, odnosno nakon brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te je stečeno uvjerenje opravdao logičnim i uvjerljivim razlozima, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

15. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju dostavljenih materijalnih dokaza te iskaza svjedoka, zaključio da je tužiteljica u postupku dokazala neprekinuti posjed na predmetnim nekretninama preko svojih prednika, i to najprije oca I. V., koji je u kvalificirani posjed predmetnih parcela stupio još 1967. godine, kada je iste kupio od stvarnog, neupisanog vlasnika A. P. i takav posjed izvršavao sve do svoje smrti 2007. bez da ga je itko u tome ometao, a potom i preko svoje majke V. V., koja je trenutkom smrti svojeg supruga I. V. stupila u vlasnički posjed predmetnih nekretnina i isti izvršavala sve do trenutka kada je utužene nekretnine prodala svojoj kćeri, ovdje tužiteljici, u rujnu 2018.

16. U donošenju pobijane odluke prvostupanjski sud se pozvao na odredbu članka 388. stavak 2. ZV-a, te s obzirom na činjenicu da je otac tužiteljice stupio u posjed predmetnih nekretnina 1967., zaključio da u primjenu dolaze pravna pravila iz paragrafa 1460. i 1468. Austrijskog Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), u kojima je propisan tridesetogodišnji rok dosjedanja za savjesnog (poštenog) posjednika.

17. Međutim, imajući u vidu Načelno mišljenje Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda SFRJ broj 3/60 od 4. travnja 1960., prema kojem je najdulji rok dosjedanja (održaja) ograničen na 20 godina, a zakonitost posjeda nije potrebno dokazivati, ovaj sud drži da bi u konkretnom slučaju rok dosjedanja predmetnih nekretnina istekao 1987. godine, kada je na snazi bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ broj: 6/80., 36/90., „Narodne novine“ broj. 53/91., 91/96. dalje ZOVO). Naime, ZOVO je na snagu stupio 1. rujna 1980., te se primjenjuje na sve rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegovog stupanja na snagu ako do tog trenutka rokovi dosjedanja još nisu istekli.

18. Slijedom navedenog, u primjenu dolaze odredbe ZOVO-a, i to odredba članka 28. stavak 4. ZOVO-a, u kojoj je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina (koji rok je identičan roku utvrđenom u Načelnom mišljenju Proširene opće sjednice SVS SFRJ-a).

19. Protivno žalbenim navodima, u predmetnom slučaju tužiteljica je dostavom Ugovora o kupoprodaji od 16. veljače 1967., koji je zaključen između njezinog oca I. V. kao kupca i A. P. kao prodavatelja, nesumnjivo dokazala da je njezin otac imao valjan pravni temelj stupanja u posjed (pravo na posjed), odnosno da je njegov posjed bio zakonit i istinit, jer nije stečen silom, potajno ili prijevarom, već pravnim poslom, iako u smislu odredbe članka 28. stavak 4. ZV-a tu činjenicu nije bilo potrebno dokazivati. U smislu ove odredbe tužiteljica nije bila dužna dokazivati niti pravni temelj na kojem je A. P. stekao posjed i vlasništvo (vanknjižno), iz kojeg njezin otac I. V. izvodi svoje pravo vlasništva. Naime, A. P. je bio upisan u katastarskom operatu kao posjednik predmetnih parcela, koja činjenica nije bez značaja, jer predstavlja znak trećima da se nalazi u posjedu predmetnih nekretnina.

21. Iz činjenica koje su utvrđene u postupku proizlazilo bi da je posjed oca tužiteljice I. V. (od kojeg počinje teći rok dosjedanja) bio ne samo zakonit i istinit, već i pošten, jer od trenutka kada je kupio predmetne nekretnine, te ušao u posjed istih (1967.), nije imao razloga sumnjati da mu ne pripada pravo na posjed tih parcela, budući ga u izvršavanju tih ovlasti nije nitko ometao ili ograničavao. Prema tome, vršenjem takvog vlasničkog posjeda kroz period od 20 godina, točnije od 1967. do 1987., ispunile su se pretpostavke iz članka 28. stavak 2. ZOVO-a za stjecanje prava vlasništva na tim parcelama na temelju zakona - dosjelošću, pa je stoga pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na tim nekretninama, izvodeći to pravo iz posjeda svojih prednika (uračunavanjem vremena posjedovanja njezinih prednika).

22. Suprotno žalbenim navodima, okolnost što tužiteljica odnosno njezini pravni prednici (otac i majka) nisu ranije ustali sa predmetnom tužbom i upisali svoje pravo vlasništva na predmetnim parcelama, nema utjecaja na njihovo stečeno pravo vlasništva, budući su to pravo stekli onog trenutka kada su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis vlasništva u zemljišne knjige.

23. Pravilno je prvostupanjski sud kao neosnovane otklonio tvrdnje tuženice ad/1 Z. B. da je dvije od utuženih nekretnina stekla u dobroj vjeri uknjižbom odnosno da je prilikom njihove kupnje i upisa u zemljišne knjige postupala s povjerenjem u zemljišne knjige sukladno članku 122. ZV-a. Da bi stjecatelj prava vlasništva nekretnine ostvario pravo na primjenu načela povjerenja u zemljišne knjige iz članka 122. ZV-a, stjecatelj mora biti u dobroj vjeri, a stjecatelj je u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja pravnog posla, a i u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Pri tome se kod ocjene je li stjecatelj bio u dobroj vjeri glede stjecanja prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava upisanog u zemljišnoj knjizi, prosuđuje prema načelu obične pažnje, koja se očekuje od svakog razumnog čovjeka u takvim okolnostima.

24. Nije sporno da je tuženica ad/1 Z. B., uz pomoć svojeg oca M. Č., budući da ona živi u inozemstvu, zaključila u lipnju 2018. Kupoprodajni ugovor sa tuženicima ad/2 do ad/8, te kupila, između ostalog, i nekretnine koje su predmet ove tužbe, i to čest.zgr. ... i čest.zem. ..., k.o. V., te se temeljem tog Ugovora upisala u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetnih nekretnina (rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, stalna služba u Korčuli, poslovni broj Z-7860/2018 od 22. ožujka 2019.).

25. Iako prema odredbi članka 122. stavak 3. ZV-a, stoji da stjecatelj nije dužan istraživati izvanknjižno stanje, ponašanje tuženice ad/1, koja je cilju realizacije predmetne kupoprodaje angažirala svog oca, bez da se prethodno osobno ili preko oca uvjerila o stanju i izgledu nekretnina koje kupuje, ne može se smatrati ponašanjem u dobroj vjeri i ne može joj pružiti onu zaštitu koju propisuje čl. 122. ZV- a. U tom pravcu pravilno su cijenjenje utvrđene činjenice da je otac tuženice ad/1, koji je sudjelovao u toj kupoprodaji za svoju kćer, već kod kupnje predmetnih nekretnina, a s obzirom na stanje i izgled tih nekretnina, imao dovoljno razloga posumnjati u to pripadaju li predmetne nekretnine prodavateljima. Naime, predmetne nekretnine u naravi predstavljaju okućnicu i manji vrt koji pripada kući u kojoj živi majka tužiteljice Vinka Vekić, pa s obzirom da se radi o ograđenoj i kultiviranoj okućnici (vrtu), u kojem su zasađena dva stabla mandarinki (starosti cca 30ak godina), zatim vinova loza, razno cvijeće i druge poljoprivredne kulture, to je već dovoljno razloga za posumnjati da ove nekretnine ne pripadaju prodavateljima. Pravilno je dalje, sud prvog stupnja cijenio činjenice da tuženica ad/1, nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora u lipnju 2018., nije ušla u posjed predmetnih parcela, jer očito niti sami prodavatelji (tuženici od ad/2 do ad/8) nisu bili u posjedu tih nekretnina te da je otac tuženice ad/1 M. Č. nakon zaključenja Kupoprodajnog ugovora iz lipnja 2018. bio opomenut od strane tužiteljice da ubire mandarinke iz tuđeg - tužiteljičinog vrta.

26. Prema tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tuženicu ad/1 Z. B. u konkretnom slučaju ne štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišne knjige iz članka 122. ZV-a u vezi s člankom 130. stavak 2. ZV-a, pa je stoga pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice i odlučeno kao u točkama I. do III. izreke pobijane presude.

27. Dosuđujući dio odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke, rezultat je pravilne primjene članka 154. stavak 1. ZPP-a i relevantnih odredbi Tarife.

28. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika ad/1 i ad/6 kao neosnovanu i pobijanu presudu potvrditi pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

29. U odnosu na preostale tuženike te u odnosu na odbijajući dio odluke o troškovima postupka iz točke IV. izreke, presuda suda prvog stupnja kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 6. srpnja 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković, v.r.