Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

Čakovec, Ruđera Boškovića 18

Poslovni broj: 20 Povrv-33/19-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Ljubici Kovačević, a na prijedlog više sudske savjetnice – specijaliste istog suda Barbare Ujlaki Strbad, u pravnoj stvari tužitelja T.o. d.d., Z, OIB:, zastupan po punomoćnicima iz OD P. & p. j.t.d., R., protiv tuženika L.d. Z. M.S., M.S., OIB:, zastupano po punomoćnicima iz ZOU G.R. i M.S.G. iz Č, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 27. veljače 2020. održane u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja N.K., odvjetnice iz Č. i punomoćnice tuženika M.S.G., odvjetnice iz Č., dana 1. travnja 2020., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izdanog od javnog bilježnika J.C. iz Č., poslovni broj Ovrv- 794/18 od 13. ožujka 2018., kojim se nalaže tuženiku L.u. Z. M.S., M.S., OIB:, u roku od 8 dana namiriti tražbinu tužitelju T.o. d.d. Z., OIB:, u iznosu od 2.017,50 kuna sa zateznom kamatom koja teče od 17. studenog 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 (pet) postotnih poena, u roku od 8 dana.

II.

Nalaže se tuženiku L.u. Z. M.S., M.S., OIB:, nadoknaditi tužitelju T.o. d.d. Z., OIB:, trošak u iznosu od 5.877,90, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj, sada tužitelj je protiv ovršenika, sada tuženika javnoj bilježnici J.C. iz Č., 13. ožujka 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi namirenja novčane tražbine u ukupnom iznosu od 2.017,50 kuna, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na cjelokupnoj imovini ovršenika. Javna bilježnica J.C. iz Č., je pod brojem Ovrv- 794/2018 od 13. ožujka 2018. donijela rješenje o ovrsi.

Protiv rješenja o ovrsi javne bilježnice J.C. iz Č., ovršenik, sada tuženik, je pravodobno podnio prigovor u kojem navodi da nije ni u kakvom ugovornom/izvanugovornom odnosno poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem. Ovršenik nema nikakva dugovanja prema ovrhovoditelju po bilo kojoj osnovi. Također u cijelosti osporava ispis iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja kao vjerodostojnu ispravu jer nije vidljivo po kojoj osnovi bi ovršenik/tuženik dugovao ovrhovoditelju/tužitelju.

Povodom prigovora ovršenika na rješenje o ovrsi rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj 10 Povrv-174/2018-5 od 13. rujna 2018. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika J.C. iz Č., poslovni broj Ovrv-794/2018 od 13. ožujka 2018., čime je ovršni postupak prešao u parnični postupak. Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu broj 10 Povrv-174/2018-7 od 1. listopada 2018. Trgovački sud u Varaždinu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu. Rješenje je postalo pravomoćno 21. studenog 2018. te je spis dostavljen ovome sudu kao stvarno nadležnom sudu na postupanje.

Podneskom od 24. rujna 2018. tužitelj se očitovao na navode tuženika te navodi kako se 26. rujna 2015. oko 07,30 sati na kolniku Državne ceste broj 209 između naselja Š. i M.S. dogodila prometna nezgoda u kojem je došlo do udara prednjim dijelom osobnog automobila reg. oznake ČK u divljač (srnu) koja je pretrčavala kolnik s desne na lijevu stranu u odnosu na smjer kretanja. Vozilom je upravljala V.H.. Za vozilo je bila sklopljena polica automobilskog osiguranja, a temeljem koje police je naknađena nastala materijalna šteta. Naknadu štete od tuženika potražuje temeljem čl. 86. Zakona o lovstvu temeljem kojeg je lovoovlaštenik odgovoran za štetu koju divljač počini na prostoru lovišta u kojem ta divljač stalno živi. Iz službene zabilješke Policijske uprave međimurske od 16. rujna 2015. proizlazi činjenica da se nalet na srneću divljač dogodio na području tuženika te je predstavnik LD Z. M.S., S.J., izašao na mjesto događaja i preuzeo uginulu divljač. Tuženik odgovara po objektivnoj odnosno pretpostavljenoj odgovornosti pošto se u konkretnom slučaju radi o odgovornosti za štetu od opasne stvari jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar pošto samom pojavom na cesti ugrožava život i zdravlje korisnika ceste.

U dokaznom postupku saslušani su svjedokinja V.H., svjedok D.Š., zakonski zastupnik tuženika S.J., provedeno je prometno-tehničko vještačenje uz uviđaj, a radi utvrđenja dinamike nastanka štetnog događaja te visine štete na vozilu prouzročene štetnim događajem po stalnom sudskom vještaku prometno-tehničke struke M.A., izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju u spisu, a pogotovo u izvadak iz poslovnih knjiga od 20. prosinca 2016., u ispis iz registra udruga, u prijavu štete iz osiguranja automobilskog kaska od 14.10.2015., u zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, serijski broj 1199292, u fotografije oštećenja na vozilu, u izjavu osiguranika tužitelja M.H. o plaćanju popravka vozila od strane tužitelja od 3.11.2015., u račun A.M.C. M. d.o.o. 530/01/5 od 29.10.2015., u obračun od 4.11.2015., u nalog za doznaku i Obavijest o isplati osigurnine/odštete, u regresni zahtjev prema tuženiku od 30.11.2015., u očitovanje tuženika na regresni zahtjev od 13.12.2015., u fotografije oštećenja na listu 56-57 spisa, u fotodokumentaciju prometne nesreće na listovima 60-66 spisa, u Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 8.1.2018., u nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka zaprimljenog 1.10.2019. te u procjenu štete zaprimljenog 1.10.2019.

Analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), kao rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

U čl. 219. Zakona o parničnom postupku određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev, ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

U ovom postupku nesporno je da je dana 26. rujna 2015. oko 07,30 sati na kolniku Državne ceste broj 29, između naselja Š. i M.S. V.H. upravljala osobnim automobilom reg. oznake ČK iz smjera juga u smjeru sjevera te je došlo do udara prednjim dijelom osobnog automobila u divljač (srnu) koja je pretrčavala kolnik. Navedeno proizlazi iz službene zabilješke Ministarstva te fotodokumentacije predmetnog događaja, ako i iskaza svjedokinje V.H.

Nesporno je da je lovoovlaštenik na području na kojem je došlo do štetnog događaja tuženik L.d. Z. M.S., a iz službene zabilješke Policijske uprave međimurske od 26. rujna 2015. je vidljivo da je upravo njihov predstavnik S.J. preuzeo uginulu divljač.

Nesporno je nadalje da je na osobnom automobilu reg. oznake ČK nastala imovinska šteta, a za predmetno vozilo je vlasnik vozila M.H. sklopio policu za automobilska osiguranja kod tužitelja T.o. d.d. 11. lipnja 2015. te je on kao i osiguranik prijavio štetu iz osiguranja automobilskog kaska tužitelju 14. listopada 2015., a temeljem predmetnog događaja od 26. rujna 2015. Popravak automobila izvršio A.M.C. M. d.o.o. te je ispostavljen račun na iznos 2.179,50 kn od kojeg iznosa je osiguravajuće društvo odnosno tužitelj priznao i isplatio iznos od 2.017,50 kn. Naime, tužitelj nije priznao na računu satnicu od 135,00 kn, već je ista smanjena na 108,00 kn. Iz obavijesti o isplati osigurnine/odštete od 20.11.2015. te naloga za doznaku vidljivo je da je tužitelj uredno platio A.M.C. M. d.o.o. iznos od 2.017,50 kn te je tuženiku dostavljen regresni zahtjev protiv prouzročitelja štete od 30. studenog 2015. za iznos od 2.017,50 kn. Iz odgovora na zahtjev tužitelja od 18. prosinca 2015. vidljivo je da tuženik smatra da u konkretnom slučaju je jedini krivac vozač auta koji nije prilagodio brzinu uvjetima na cesti, dobro označenoj prometnim znakovima pa stoga nije udovoljeno zahtjevu za regres tužitelja.

U predmetu je sporna osnova i visina potraživanja tužitelja.

Postupak je pokrenut podnošenjem izvoda iz poslovne knjige tužitelja na ukupan iznos od 2.017,50 kn s datumom dospijeća 17. studeni 2015. koji se temeljem čl. 31. Ovršnog zakona (Narodne novine 112,12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) smatra vjerodostojnom ispravom.

Na okolnost nastanka štetnog događaja saslušani su svjedoci V.H., D.Š. i S.J.. Svjedokinja V.H. potvrdila je da je predmetne zgode upravljala motornim vozilo, ali se nije sjetila kakvi su bili uvjeti na cesti, a vozila se iz mjesta Š. u M.S. te joj je doletjela srna s desne strane koja je udarila u donji desni branik njenog vozila. Pozvala je policiju koji su je alkotestirali te su utvrdili da ima 0 g/kg alkohola u organizmu. Znak "divljač na cesti" nalazi se nekih 50 m nakon udara prema M.S.. Svjedok D.Š., policijski službenik, nije se mogao sjetiti predmetnog događaja, kao ni predstavnik L.d. Z. S.J..

Sud je prihvatio iskaze navedenih svjedoka koji su iskazivali sukladno svojem sjećanju, a kako se prometna nezgoda dogodila još 2015. godine.

Iz nalaza i mišljenja vještaka A.M. iz Č. od 1. listopada 2019. proizlazi da je u predmetnoj nesreći došlo do naleta osobnog automobila na divljač (srnu). Kontakt između vozila i divljači se odvijao naletom ugla PD vozila s prednje strane na prednji dio trupa divljači (primarni kontakt) nakon čega je vozilo prestiglo divljač koje je trupom dalje strugala duž desnog boka vozila (sekundarni kontakt). Divljač se u času naleta morala relativno brzo kretati od desna na lijevo u odnosu na vozilo te u naletu nije na sebe preuzela puni iznos brzine u času naleta. Do naleta je došlo na dijelu ceste koji nije obilježen znakom za divljač na kolniku. Vozilo u času naleta nije bilo intenzivno kočeno, a moguće je skretalo blago u lijevo u pokušaju vozačice da izbjegne divljač. Procijenio je brzinu vozila u času naleta 74,29 km/h. Smatra da je vozačica divljač kao neposrednu opasnost morala uočiti još dok se ova približavala kolniku te se nalazila na oko 3,3 m od desnog ruba kolnika u desno, upravo na početku prelaska preko cestovnog jarka desno od kolnika. Smatra da je reakcija vozačice pravovremena te je nesreću izazvala divljač, budući da je istrčala na kolnik i od desna na lijevo zatvarala vozilu prolaz kolnikom. U danoj prometnoj situaciji najsigurniji način izbjegavanja naleta bilo bi zaustavljanje vozila do mjesta naleta, a vozačica bi uspjela stati pri brzini vožnje ne većoj od 44,2 km/h.

Iz procjene štete vještaka A.M. proizlazi da se može prihvatiti zahtjev tužitelja za iznos od 2.017,50 kn koliko je on i stvarno isplatio kao iznos štete.

Tužitelj i tuženik nisu imali primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka.

Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti dan u skladu sa svim pravilima znanosti i vještine te je dat nepristrano u skladu s materijalnim dokazima u predmetu.

Odgovornost za štetu propisana je Općim pravilima obveznog prava i to odredbom čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15).

Odredbama čl. 83. st. 1.-3. Zakona o lovstvu (NN 140/05, 75/09, 14/14, 21/16

– odluka Ustavnog suda RH, 40/16 – odluka Ustavnog suda RH, 67/16 – odluka Ustavnog suda RH), propisano je da je za štetu koju počini divljač u lovištu odgovoran je lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo propisane mjere za sprečavanje štete od divljači koje je u smislu Zakona o lovstvu bio obvezatan poduzeti. Prema odredbi čl. 86. st. 3. navedenog Zakona odgovornost za nastalu štetu na divljači snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno da može pravovremeno postupiti po prometnom pravilu ili znaku, a u protivnom lovoovlaštenik lovišta na kojem je šteta nastala.

Odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 – koji se primjenjuje), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovora se po osnovi krivnje.

U konkretnom slučaju šteta je nastala na Državnoj cesti broj 209 na dionici naselja između Š. i M.S., sukladno nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da nema krivnje vozača, već je reakcija vozača pravovremena, a do naleta je došlo na dijelu ceste koji nije obilježen znakom za divljač na kolniku.

Šteta u konkretnom slučaju nastala je naletom vozila tužitelja na divljač, a prema važećoj sudskoj praksi divljač na cesti smatra se opasnom stvari, a za štetu od opasne stvari odgovara se po principu objektivne odgovornosti sukladno čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima.

Temeljem odredaba čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, odnosno u konkretnom slučaju to je tuženik kao ovlaštenik prava lova na području na kojem je došlo do nezgode tj. mjestu na kojem je srneća divljač istrčala na cestu, a budući da tuženik ne osporava da je ovlaštenik prava lova na području na kojem se dogodio štetni događaj.

Slijedom navedenog, sud utvrđuje da je tuženik odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, a time i štete nastale na vozilu osiguranog kod tužitelja, budući je nedvojbeno kako predmetna šteta potječe iz tog događaja.

Kako je utvrđeno vještačenjem da nema odgovornosti vozača za nastalu štetu, sud zaključuje kako je tuženik u obvezi tužitelju nadoknaditi svu štetu nastalu u ovom događaju.

Šteta na vozilu koju je tužitelj pretrpio predstavlja novčanu imovinsku štetu koja se nadoknađuje u visini stvarnih troškova izvršenog popravka automobila u visini od 2.017,50 kn koliko i stvarno iznosi iznos štete, što je ujedno potvrdio i vještak M.. Istim troškovima je obuhvaćena ugradnja tzv. zamjenskog odnosno polovnog branika, lakiran je samo branik i to jednoslojno, a ne i vrata, a vrata PD i vrata ZD uopće nisu popravljana i taj popravak nije obračunat. Tužitelj je još smanjio račun automehaničara A.M.C. M. d.o.o. korigirajući satnicu radnika sa 135,00 kn/h na 108,00 kn/h te je ukupni iznos štete iznosio 2.017,50 kn.

Na osnovu svega iznesenog tražbina tužitelja u navedenom utuženom iznosu od 2.017,50 kn je u cijelosti osnovana te je sud sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku odlučio da se platni nalog u cijelosti održi na snazi.

Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja propisuje da ako je tuženik zakasnio s ispunjenjem novčane obveze, tužitelj ima pravo na zakonsku zateznu kamatu od dospijeća, a uvidom u izvod otvorenih stavki vidljivo je da je potraživanje dospjelo dana 17.11.2015.

Odluka o naknadi troška parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, budući da je tužitelj uspio u cijelosti.

Tužitelj je zatražio trošak sastava podneska od 19. rujna 2018. u iznosu od 250,00 kn, pristup ročištu 9. svibnja 2019. u iznosu od 250,00 kn, pristup ročištu 12. lipnja 2019. u iznosu od 250,00 kn, sastav podneska 16. listopada 2019. u iznosu od 250,0 kn, te pristup ročištu 27. veljače 2020. u iznosu od 250,00 kn, što iznosi ukupno 1.250,00 kn s PDV-om od 25 % iznosi 1.562,50 kn. Nadalje je tražio troškove ovršnog postupka u iznosu od 1.012,25 kn, predujam za vještačenje 3.500,00 kn, trošak sudske komisije 302,90 kn, te sudske pristojbe po odluci suda.

Tužitelju je priznat trošak za zastupanje u tijeku ovog postupka temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14. i 118/14, u daljnjem tekstu Tarifa), i to za sastav podneska od 19. rujna 2018. u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, za zastupanje na ročištu 9. svibnja 2019.,12. lipnja 2019. i 27. veljače 2020., svako ročište u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr. 9. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife, te za sastav podneska od 16. listopada 2019. u iznosu od 250,00 kn temeljem Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Tako je dobiven iznos od 1.250,00 kn na koji iznos je uračunat PDV od 25 % temeljem Tbr. 42. Tarife, što iznosi 1.562,50 kn. Tužitelju je također priznat predujam za vještačenje u iznosu od 3.802,90 kn (3.500,00 kn sudski vještak te 302,90 kn sudska komisija) kojeg je tužitelj uredno platio te pristojba na presudu u iznosu od 100,00 kn sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (NN 53/2019).

Valja napomenuti kako se ovaj postupak nakon stavljanja izvan snage rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, pretvorio u parnični postupak u kojem se više ne može govoriti o troškovima ovrhe, već isključivo o troškovima parničnog postupka (tako i Županijski sud u Varaždinu broj Gž-5381/13 i Gž-5455/14) pa zatezna kamata teče od dana presuđenja.

Tužitelju je stoga kao parnični trošak priznata javnobilježnička nagrada u iznosu od 80,00 kn, s pripadajućim PDV-om od 25% u iznosu od 100,00 kn, sukl. čl. 6. st. 1. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnog bilježnika u ovršnom postupku. Trošak poštarine od 43,50 kuna nije priznat jer nije utvrđeno da je taj iznos utrošen. Tužitelju je također priznat sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 250,00 kn s PDV- om od 25 %, dakle, 312,50 kn temeljem Tbr 11. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife. Tužitelju nisu priznati materijalni troškovi u iznosu od 50,00 kn jer isti nisu specificirani. Predvidivi trošak koji je zatražen nije nastao pa ga sud nije mogao priznati.

Sud je stoga priznao ukupni trošak tužitelju u iznosu od 5.877,90 kuna.

Slijedom iznijetog, riješeno je kao u izreci ove presude.

Čakovec, 1. travnja 2020.

Sutkinja Ljubica

Kovačević, v.r.

Viša sudska savjetnica - specijalist

Barbara Ujlaki Strbad, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužitelj po punomoćniku

2. Tuženik po punomoćniku

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Upraviteljica sudske pisarnice

Branka Šarić